Miro Gavran progovorio o pozivu koji je dobio: Poslao je poruku onima koji ne vjeruju

"Čovjek se osjeća sretniji, ispunjeniji, smireniji. Čovjek koji vjeruje kao da na drugi način gleda na svoje prijatelje, na ono što mu se događa. Vjerujem, jer mi se dogodio trenutak tog poziva. Mislim da je teško racionalizirati zašto čovjek vjeruje, ali može se racionalizirati zašto je lijepo vjerovati", rekao je Miro Gavran prije nekoliko godina za hrvatske medije. 

"To je poziv. To čovjek osjeti ili ne osjeti. To je, ipak, neka vrsta milosti, blagoslova. Mi svi koji povjerujemo zahvalni smo na tom daru. Sretni smo kada vidimo da su i drugi povjerovali, a nesretni kada vidimo prijatelje, bliske osobe, koji nemaju oslonac u vjeri", nastavio je, dodavši kako je kod njega došlo do zasićenja sa stilom života koji je do tada živio i osjećaja praznine. 

Istaknuo je kako "samo verbalno reći nekome što nam znači vjera u Boga nije isto kao kad on tebe vidi kakav si, kako se odnosiš prema drugima, prema obitelji i kolegama na poslu". "Mislim da to puno više može potaknuti nekoga da kaže: Aha, i taj čovjek znači vjeruje. Pa, idem i ja vidjeti što to njega dodiruje". 

FOTO: MiroGavran.com

Evangelizacija u kulturi

Gavran se dotaknuo i teme evangelizacije u kulturi. "Općenito govoreći, za roman je opasno kada čovjeka oslikava jednodimenzionalno, što će reći, ako čovjeka opisujemo samo kao političko biće, dobit ćemo politički pamflet, ako ga prikazujemo samo kao seksualno biće, skliznut ćemo u pornić. Užasava me literatura kojom se ljudi svode samo na jednu dimenziju, u kojoj junaci misle samo jednu misao", započeo je svojedobno.

Gavran se osvrnuo i na Festival kršćanskog kazališta, koji se u Hrvatskoj počeo održavati još 2015. godine, a koji okuplja predstave kršćanskog svjetonazora. "Mislim da je jako važno da postoji ovakav festival i da je što više ovakvih festivala u Hrvatskoj i cijeloj Europi da publika dođe na svoje i da publika koja želi može vidjeti ovakve teme na sceni jer nam to svima može donijeti samo dobro. Po meni su najveći dometi u umjetnosti bili kada su etika i estetika bile zagrljene ruku pod ruku.

Onda kad se to počelo odvajati početkom prosvjetiteljstva pa nadalje, krajem 19. stoljeća, a pogotovo u 20.-om pa čak i početkom ovoga stoljeća, počeli smo dobivati umjetnost koja nema ljudsku dimenziju, koja nema duhovnu dimenziju, umjetnost koja je svedena na samo ono izvanjsko i mislim da ne smijemo pristati samo na to", objasnio je prije nekoliko godina za Laudato.

FOTO: MiroGavran.com

'Europsko je kazalište u krizi'

"Europsko kazalište je u velikoj krizi, ono oficijelno koje ima medijsku pažnju i financije. Ipak i ono koje nije u prvom planu medija sasvim normalno živi. Publika želi dobre predstave, dobre mjuzikle, dobre komedije, dobre drame i priče, a nažalost postoji jedan sloj kazališnog establishmenta u Europi koje stalno gura u prvi plan destruktivno kazalište – kazalište šoka, kazalište u kojem se često pozitivne vrijednosti izruguju, kazalište se pretvara u nekakav egzibicionizam, u nešto što nikad ono nije bilo.

Pošto se iz glavne kazališne matice u europskom a i u našem teatru nakon Drugog svjetskog rata duhovnost gotovo doslovno protjerala (drama apsurda, fizički teatar),  pojavila se potreba da se podsjetimo da postoji teatar u kome se čovjek prikazuje kao kompleksno misleće kome su važna i duhovna pitanja, teatar u kome se prikazuje svijet koji ima svoj razlog i svrhu i iz koga neće biti protjeran ni Bog ni onaj red koji on personificira. Potreban nam je teatar koji zagovara i humor i emociju i u kome se dade osjetiti afirmativni odnos prema svijetu koji nas okružuje", rekao je.

Dodao je kako smatra da nam je potrebno mnogo više literature koja tematizira čovjeka kao duhovno biće, ali koja svoje junake ne svodi samo na jednu dimenziju. "Literatura koja opisuje samo ono materijalno i površinsko ne može zadovoljiti zahtjevnijeg čitatelja. Umjetnost, a napose književnost, doista mogu puno učiniti za svojevrsnu 'novu evangelizaciju', samo se moramo paziti da to ne bude banalna promidžbena rabota bez stila, jer od banalne promidžbe nemaju koristi ni umjetnost ni kršćanstvo", zaključio je Gavran za Bitno.

FOTO: HINA/Damir Senčar

Zakon o hrvatskom književnom jeziku

Podsjetimo, Miro Gavran od 2021. predsjednik je Matice hrvatske, najstarije kulturne institicije u Hrvata, koja je inicirala sastavljanje Zakona o hrvatskom jeziku, koji je 26. siječnja ove godine službeno donesen odlukom Hrvatskog sabora. Zakon uređuje pitanje njegove službene i javne uporabe te osigurava osnivanje Vijeća za hrvatski jezik, definira što sve ulazi u područje hrvatskoga jezika, koje su njegove osobitosti, područja primjene, kao i njegovu trodiobu na čakavsko, kajkavsko i štokavsko narječje.

Zakon propisuje i pravila uporabe hrvatskoga jezika u Europskome parlamentu te u institucijama i savjetodavnim tijelima Europske unije, a odnosi se i na uporabu jezika u kontekstu obrazovanja, gdje se propisuju i određene iznimke kada su posrijedi djeca pripadnici etničkih manjina. Zakon ne narušava slobode književno-umjetničkoga izražavanja, ne zadire ni u čiju privatnu komunikaciju niti osporava pisanje na nekom od triju hrvatskih narječja. Također, ne ulazi u normativna pitanja, nego ih prepušta jezikoslovnim priručnicima.

Povijesna odredba za Republiku Hrvatsku: Što propisuje Zakon o hrvatskome jeziku

Podsjetimo, Gavran je proljetos spominjao među imenima koje bi HDZ mogao istaknuti kao svog predsjedničkog kandidata, no tu je mogućnost u medijima više puta demantirao. "Ne vidim se na Pantovčaku. Nadam se da neću biti kandidat. U ovom trenutku se bavim jedino Maticom hrvatskom i svojim pisanjem. Zaista sam ispunjen ovim što radim kao predsjednik Matice hrvatske i kao književnik i nisam stigao razmišljati o tako nečemu", kazao je tada.