Ugledni znanstvenik bio je žrtva četnika: Mržnja srbijanskog režima koštala ga je života

Milan Šufflay rođen je u Lepoglavi, 8. studenoga 1879.  godine je je bio hrvatski povjesničar, pravaški političar, prevoditelj i književnik. Jedan je od utemeljitelja albanologije te autor prvoga hrvatskog znanstvenofantastičnog romana. Znanstveni stupanj doktora filozofije postignuo je  1901. disertacijom naslova "Hrvatska i zadnja pregnuća istočne imperije pod žezlom triju Komnena (1075-1180)". Kao povjesničar bio je uvjeren da je problem jugoslavenstva najveći neprijatelj Hrvata. 

Ban Levin Rauch ga je imenovao izvanrednim sveučilišnim profesorom na katedri za pomoćne povijesne znanosti u Zagrebu 1908. godine. Godine 1912. izabran je za redovitog profesora, no kad je za bana došao njegov daljnji rođak Nikola Tomašić, s kojim je bio u neprijateljskim odnosima, morao je otići. Početkom 1915. godine je mobiliziran, makar su sveučilišni profesori bili oslobođeni vojne dužnosti. Otpušten je uskoro zbog bolesti i tada piše svoje najznačajnije radove.

U Kraljevini SHS 1921. godine uhićen je zbog veleizdaje (špijuniranja u korist strane države) i izveden pred sud zajedno s optuženim dr. Ivom Pilarom i s još 14 suoptuženika. Smatrao je kako Hrvatska ima svoje državno pravo, dok Hrvati imaju pravo na samoodređenje. Bio je jedan od glavnih promotora teze da je granica na Drini granica dvaju svjetova te da su Hrvati predziđe kršćanstva katoličkog Zapada koji se tijekom povijesti borio s drugim nezapadnim civilizacijama, čiji su predstavnici uz ostale i Srbi.

FOTO: Google maps (Dalmatinska ulica)

Uhićen zbog veleizdaje

U jednom od svojih članaka zapisao je: "Na rubu Balkana, na granici Zapada i Istoka, katoličanstva i pravoslavlja, europske kulture i barbarstva, ime hrvatsko, krv hrvatska ne znači samo naciju! Hrvatska krv tu znači civilizaciju. Hrvatstvo je tu sinonim za sve što je lijepo i dobro stvorio Zapad". Tijekom suđenja nije se libio izraziti svoje stavove o položaju Hrvatske i hrvatskog naroda unutar kraljevine.

"Kao filozofu, kao slobodoumnom Hrvatu meni je lično svejedno, sjedio ja u malim uzama sudbenog stola ili druge koje kaznione, ili pak da izašav na tobožnju slobodu dodjem u veliku tamnicu, u kojoj hvala Bogu, tek privremeno čami hrvatski narod", rekao je tada. Kao prvooptuženi, osuđen je na tri godine i šest mjeseci zatvora. 

Kaznu je izdržavao u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici, a po izlasku se posvetio znanstvenom radu. U proljeće 1928. godine, prihvatio je ponudu katedre povijesti Jugoistočne Europe na budimpeštanskom sveučilištu i 1. lipnja iste godine, imenovan je sveučilišnim profesorom, no nije otputovao, jer mu je molba za putovnicom odbijena. Prihvativši 1929. godine poziv albanskoga kralja, godinu poslije doputovao je u Albaniju. 

Born Nov 8, 1879, killed Feb. 1931: Milan Šufflay #Croatian #historian, writer, and politician. As a Croatian patriot, he was persecuted along with thousands of other non-Serbs, in the Kingdom of #Yugoslavia. His murder subsequently caused an internationally publicized affair. pic.twitter.com/AfUVy1JaOr

— CroatianHeritageAssn (@croatiaheritage) November 9, 2020

Svirepo ubojstvo

Vrativši se iz Albanije primio je i prijeteće pismo, a napadalo ga se i putem tiska. Pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija, koja je uživala kraljevu zaštitu, dočekali su ga, 18. veljače 1931. godine, na pragu kuće u Dalmatinskoj ulici 4a u Zagrebu i razbili mu lubanju čekićem. Provalili su potom u stan i odnijeli rukopis trećeg sveska djela "Codex albanicus".  

Umro je 19. veljače od posljedica zadobivenih ozljeda glave. Policijski agenti Ljubomir Belošević i Branko Zwerger, koji su razbojstvo počinili, sklonili su se u Beograd i uzaludno je, poslije uspostave Banovine Hrvatske, traženo njihovo izručenje. Godine 1940. saznalo se da su atentat i umorstvo izvršeni po naredbi šefa zagrebačke policije Janka Bedekovića, a po narudžbi iz Beograda.

Albert Einstein i Heinrich Mann pozvali su preko Međunarodne lige za prava čovjeka svjetsku kulturnu javnost na prosvjed protiv zločina izvršenoga nad Milanom Šufflayem, no politička ubojstva Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji nastavila su se. Iako je bio pristaša Hrvatske stranke prava, pokopan je, 22. veljače 1931. godine, u odjeljku arkada na Mirogoju, koji pripada Hrvatskoj seljačkoj stranci.

Croatian scholar Milan Šufflay was a founder of Albanology

He was murdered on Feb 19, 1931, by Serbian agents of the regime, who stole the manuscript of his 3rd Codex Albanicus

Albert Einstein and Heinrich Mann wrote a protest for his murder which made the cover of @nytimes pic.twitter.com/5SeJv2QVCc

— Ruben_NYC (@RubenAvxhiu) February 19, 2018

Utemeljitelj hrvatske znanstveno-fantastične književnosti

Zanimljivo je kako je Šufflay autorom prvog hrvatskog znanstvenofantastičnog romana "Na Pacifiku god. 2255." te se smatra utemeljiteljem hrvatske znanstveno-fantastične književnosti. To djelo objavio je 1924. godine pod pseudonimom Eamon O'Leigh, a u njemu je predvidio izbijanje Drugoga svjetskog rata, porast temperature, uspon feminizma, porast uporabe droge, bioinženjering i slično.

Šufflayjevo ubojstvo rezultat je mržnje srbijanskog režima prema njegovoj osobi i njegovu radu, što se nastavilo i tijekom komunističkog jugoslavenskog režima, kad je njegovo ime u potpunosti izbačeno iz knjiga i sa sveučilišta. Ipak, danas se sjećamo tog velikog znanstvenika i domoljuba, koji je ostavio golem trag u proučavanju povijesti Albanije svojim naslovima: "Albanski gradovi i utvrde posebice u srednjem vijeku", "Srbi i Arbanasi", "Statuti i uredbe kaptola dračke stolne crkve". 

NA DANAŠNJI DAN Prije 100 godina stvorena je prva Jugoslavija, ubrzo krenulo i prvo nezadovoljstvo

Napisao je mnoge članke, eseje i kritike, a u svojem znanstvenom radu, osim albanskim srednjovjekovljem, bavio se pomoćnim povijesnim znanostima te poviješću hrvatskoga srednjovjekovlja. S Tadijom Smičiklasom surađivao je na izradi "Diplomatičkoga zbornika Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (II., 1904)" te albanskog diplomatičkog zbornika "Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia", kojega je pisao u suautorstvu s L. Thallóczyjem i K. Jirečekom od 1913 – 1918. (I. i II. svezak).