PRVOPROSINAČKI AKT

NA DANAŠNJI DAN Prije 100 godina stvorena je prva Jugoslavija, ubrzo krenulo i prvo nezadovoljstvo

Autor

Rafael Jurčević

Na današnji dan, prije točno 100 godina, stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca ujedinjenjem Države SHS i Kraljevine Srbije koja je nešto ranije pripojila područje Vojvodine i Kraljevine Crne Gore. Stvaranje Kraljevine SHS (Jugoslavije) pravi je uvod u turbulentno 20. stoljeće na ovim prostorima koje će završiti brutalnim i krvavim ratovima 90-ih i raspadom druge Jugoslavije.

01.12.2018. u 15:31
Ispiši članak

Sve do samog kraja Prvog svjetskog rata nije se očekivalo kako bi se Austro-Ugarska monarhija mogla raspasti na način na koji se raspala. Preokret na zapadnoj bojišnici, ali i napredovanje savezničkih jedinica na Solunskom frontu situaciju su preokrenuli u vrlo kratkom roku.

Na južnoslavenskim područjima AU Monarhije dugo nije bilo aktivnog političkog života, tek su sredinom 1917. godine dotadašnji politički prvaci pokrenuli inicijativu te počeli zagovarati stvaranje južnoslavenske jedinice pod vodstvom Hrvatske. Velikoj većini političkih aktera nije bilo ni u primisli stvaranje nekakvih širih jugoslavenskih zajednica, osim Jugoslavenskog odbora koji je djelovao posebno u inozemstvu. Zadnje godine rata dolazi i još do veće aktivnosti stranaka te osnivanja Narodnih vijeća.

Na kraju je pristankom Hrvatsko-srpske koalicije osnovano i Narodno vijeće SHS koje je na kraju prekinulo sve odnose s austrijskim i ugarskim dijelom monarhije. Stvorena je Država SHS koja se u početku borila s mnogim problemima, poput toga da nije imala kontrolu nad vojskom i policijom, a poseban problem je bio strah stanovništva na obalnim područjima od očekivanog talijanskog udara i pretenzija koje su otvoreno pokazivali te na kraju i realizirali.

Stjepan Radić upozoravao političke prvake na pogrešku

Napredovanje srpske vojske te njihov ulazak u Crnu Goru te Vojvodinu bio je znak i političkim prvacima Države SHS da traže rješenje unutar nove jugoslavenske države. Pritisak je bio snažan i od strane vođe Hrvatske-srpske koalicije Svetozara Pribičevića, ali i političara s obale koji su tražili da se sami ujedine sa Srbijom kako bi se lakše izborili s Talijanima. Situaciju je dodatno otežavao "zeleni kadar" koji je diljem nove države pljačkao i stvarao probleme novoj vlasti.

Hrvatski su političari tražili ujedinjenje kroz konfederalni model koji je predviđao uniju Države SHS i Kraljevine Srbije. Dvije države bi imale zajedničku vanjsku politiku i vojsku, dok bi se o svemu drugom odlučivalo konsenzusom. Takvo rješenje je dogovoreno Ženevskom deklaracijom, no niti jednom srpskom političkom faktoru nije palo na pamet prihvatiti ujedinjenje na taj način. Nikola Pašić je prvo potpisao deklaraciju, pa ju je sam odbio. Nije ju prihvatio ni Kralj Aleksandar, a Svetozar Pribičević je u Državi SHS također radio na opstrukciji dogovora.

Splet povijesnih okolnosti i teške situacije u kojoj se Hrvatska, a i ostatak Države SHS našao na kraju rata, uvjetovao je dogovor po nepovoljnim uvjetima. Središnji odbor Narodnog vijeća Države SHS održao je sjednicu tjedan dana prije ujedinjenja. Većina Narodnog vijeća bila je za ujedinjenje po uvjetima koje je diktirao Pribičević, ali su se čula i suprotna mišljenja poput Ante Pavelića st. (zubara) te drugih koji su bili za održavanje Države SHS ili iza ujedinjenje po povoljnijim uvjetima. Na sjednici je i Stjepan Radić poslao znamenito upozorenje tadašnjim liderima da ne "srljaju kao guske u magli".

Ujedinjenje provedeno brzo i bez ikakvih uvjeta

Na kraju je dogovoren Naputak kojim se od Kraljevine Srbije tražilo poštovanje državnopravnog individualiteta Države SHS, no utjecajem Pribičevića i drugim okolnostima pristalo se na kompromisnu Adresu kojom se samo izrazilo želju za poštivanjem državnopravnog individualiteta. Ujedinjenje je provedeno brzo, pod nejasnim uvjetima kako bi se lakše nametnula vlast u novoj državi. Niti jedan raniji dogovor (Krfska deklaracija, Ženevska deklaracija, Adresa) nije poštovan u novoj državi, a Vidovdanski ustav kao najviši i najvažniji akt države donesen je običnom većinom i to nakon Pašićevog pritiska na manjinske zastupnike i bez pristanka Hrvata i većine drugih naroda.

Situacija nakon ujedinjenja se već brzo pokazala pogubnom. Već su 5. prosinca izbili neredi u Zagrebu koji su krvavo ugušeni, a batinjanje i loš odnos novih vlasti doveo je ubrzo do rastuće popularnosti čovjeka koji je upozorio da se ne srlja u novoj državi. Radić odmah nakon ujedinjenja postaje istinski hrvatski lider i najveća prijetnja novom režimu.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.