Zašto je PPD kupio dionice Fortenove grupe?

Prvo plinarsko društvo, odnosno njihov koncern Energia naturalis čiji je vlasnik i predsjednik Uprave Pavao Vujnovac, otkupilo je udjele od malih dioničara Agrokora.

To je prva veća vlasnička transakcija nakon postignute nagodbe najvećih vjerovnika Agrokora. Nakon nagodbe koju je potvrdio i Trgovački sud, osnovana je krovna kompanija Fortenova grupa u kojoj ruski Sberbank ima najveći vlasnički udjel od 39 posto.

Drugi je dioničar ruska VTB banka s udjelom od 7,5 posto. Američki fondovi koje predvodi ‘strvinarski’ Knighthead posjeduju 24,9 posto dionica, a domaće banke imaju 15,3 posto. Agrokorovi dobavljači pak posjeduju oko pet posto vlasništva, najviše Adris i Franck.

Od koga je Vujnovčev PPD kupovao dionice, nije poznato. Spekulira se kako su mu ih prodali neki dobavljači i hrvatske banke, ali ta informacija nije potvrđena. No, mnogo važnije je pitanje zašto je PPD kupio dionice ako se zna da je Fortenova prezadužena kompanija sa skupim dugom.

Odgovor se, po svemu sudeći, krije u jednostavnim matematičkim operacijama. Odnosno u jednadžbi bez nepoznanica koja glasi točno ovako: 39 + 7,5 + 6,4 = 52,9. Upravo je to zbroj ruskih interesa u bivšem Agrokoru koji sada ima apsolutnu većinu u skupštini dioničara Fortenove.

Sberbank i VTB uz potporu PPD-a sada mogu provesti što god žele. Pa i rasprodati dijelove Fortenove pojedinačno, poput Leda, Jamnice, Konzuma, Belja ili Zvijezde. Sve do dolaska Vujnovca nisu imali većinu glasova na glavnoj skupštini.

Vujnovčev PPD, javna je tajna, produžena je ekspozitura moćnog ruskog plinskog diva Gazproma u Hrvatskoj. Ili, u prijevodu, Putinovih geostrateških interesa na Balkanu. Nemojmo se zavaravati, Vujnovac je samo eksponent tih interesa. I ništa više.

Prije otprilike dvije godine PPD i Gazprom potpisali su desetogodišnji ugovor o isporuci plina u Hrvatsku, kojim se ruska kompanija obvezala Hrvatskoj isporučiti milijardu prostornih metara tog energenta godišnje.

Struka procjenjuje kako je riječ o ugovoru teškom između 200 i 250 milijuna eura godišnje, za deset godina to je čak 2,5 milijardi eura, odnosno gotovo 20 milijardi kuna. Ugovor pokriva oko dvije trećine hrvatskih potreba za uvoznim plinom i zemlju čini još ovisnijom o Gazpromu, piše Danica.hr.