Žrtva rata i hrvatskih privatnih vlasti - general Slobodan Praljak

Zajedno s njim su još petorica Hrvata: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Prije dvije godine su na prvostupanjskoj presudi proglašeni krivima za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čelu kojeg su bili hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i general Janko Bobetko.

Osuđeni su na kazne od 10 do 25 godina. Prije dvije godine su uložili žalbe i konačna se presuda očekivala sredinom 2017. godine. Međutim prije mjesec dana je sudac Carmel Agius imenovan za predsjednika Suda u Haagu. Na toj je poziciji naslijedio Theodora Merona. Uz to je Agius imenovan i za predsjednika Žalbenog vijeća u slučaju Prlić i ostali. 

To ne bi bio nikakav problem da sada zbog tog imenovanja žalbeni postupak nije vraćen početak.

Sucima se ne žuri, jer nikada, ni na jednom sudu neće imati plaće, uvjete rada i ostale beneficije kakve imaju na Sudu u Haagu. Čemu se Praljak i ostali više mogu nadati? Oslobađajućoj presudi? Ona će za njih značiti petnaest godina zatvora. 

Beskrajno je sramotno ponašanje svih hrvatskih vlasti u zadnjih deset godina prema tim ljudima. Ispada kao da su oni vodili neki svoj privatni rat. Činjenica što se ne sudi samo njima, nego i vodstvu hrvatske države iz devedesetih godina kao da nikoga ne zanima. U slučaju osuđujuće presude moguć je niz teških političkih i materijalnih posljedica za Hrvatsku. Kako razumjeti da to hrvatske vlasti ne brine, nego su umjesto toga još i na razne načine opstruirale obrane optuženih. Od toga da su im skupo naplaćivali fotokopiranje arhivskih dokumenata, knjige koje je Praljak objavljivao su proglašavane šundom i oporezivane po višoj stopi, čak su krivotvorili i njegov imovinski cenzus kako visoke troškove njegove obrane ne bi platio Sud, nego on sam. Praljak i ostali bi vjerojatno bolje prošli da su se za pomoć obratili vlastima u Beogradu ili Sarajevu.

I na kraju, ovu vijest o promjeni predsjednika Suda sa svim posljedicama po optužene Hrvate nije objavio ni jedan važniji hrvatski medij. 

O tempora o mores. 

Kakvu li ćemo zlu kob navući na sebe ako dozvolimo događanje ovakvih sramotnih, izdajničkih čina?