NISU ZABORAVLJENI

Blago Zadro nije bio jedini tog dana: 'Položio je život da bi ga izvukao svog zapovjednika'

Dana 16. listopada 2024. godine obilježava se 33. obljetnica pogibije zapovjednika obrane Borova naselja i simbola otpora hrvatskih branitelja, general bojnika Blage Zadre, ali i zapovjednika satnije vojne policije pri 204. Vukovarskoj brigadi, pukovnika Alfreda Hilla

16.10.2024. u 10:17
Ispiši članak

Nakon polaganja vijenaca na grobove Blage Zadre i Alfreda Hilla na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata te Svete Mise zadušnice za sve poginule, ubijene i nestale branitelje Vukovara koja će se održati u crkvi Gospe Fatimske u Borovu naselju, na Trpinjskoj cesti će se, kod spomen biste general bojnika Blage Zadre, održati kratak prigodni program.

Listopad '91. mjesec je koji je za branitelje Vukovara  jedan beskrajan dan, bez oznake sata i minuta i nepregledan niz imena ranjenih i poginulih, koji bi se, usputno, stegnuta srca i grla, stigli spomenuti između detonacija, rafala, gubljenja i vraćanja položaja. Pa ipak, jedan od najtežih i najtragičnijih dana u ratnom Vukovaru zasigurno je bio 16. listopada 1991. godine.

Toga dana, u sveopćem napadu koji je tadašnja JNA potpomognuta srpskim paravojnim snagama i četnicima otpočela na grad, poginuli su brojni branitelji i civili, među kojima su i zapovjednik obrane Borova naselja Blago Zadro te na Sajmištu zapovjednik vojne policije Alfred Hill. Na Trpinjskoj cesti, pokušavajući prići poginulom zapovjedniku Blagi Zadri, u Kupskoj je ulici poginuo i Zvonko Mlinarić – Špenac. U silovitom naletu neprijatelja, na suprotnome dijelu grada nije ostala pošteđena ni Mitnica. Jedan od branitelja Mitnice koji je izgubio život taj dan bio je i Josip Gelo, među bliskim prijateljima poznatiji kao Šef, a u prigradskom naselju Lužac poginuo je mladi Pero Vidaković. U kalendaru, krvavim će slovima ostati zapisano kako su toga dana poginuli i Stjepan FerinacJosip BajićMarko BračMato KelićLuka Miličević, Zlatko Palahinjak, Željko Mijatović – Gumeni te brojni civili.

FOTO: Miso Lisanin / CROPIX

Otac se odmah vratio na Trpinjsku cestu

General bojnik Blago Zadro rođen je 31. ožujka 1944. godine u Donjim Mamićima, zaseok Ledinac pokraj Gruda, u Bosni i Hercegovini. Kao desetogodišnjak, iz rodne se Hercegovine s obitelji doseljava u Borovo naselje, gdje završava osnovnu, a potom i srednju školu.  Nakon završenog školovanja zaposlio se u Tvornici gume i obuće "Borovo", a 1967. upoznao je Katicu rođ. Soldo s kojom je 31. prosinca iste godine zasnovao obitelj. Početkom demokratskih promjena Blago Zadro aktivno se uključuje u politički život, jedan je od osnivača HDZ-a u Vukovaru i istočnoj Slavoniji, a pred nastupajućom velikosrpskom agresijom jedan je od ključnih organizatora obrane grada.

Iako bez vojne naobrazbe, zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti, vrlo brzo preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera, a ona je zbog toga prozvana Groblje tenkova. Kao hrabar i odlučan zapovjednik, Blago Zadro zadobio je poštovanje svojih suboraca i povjerenje civila grada u okruženju, pa je njegova pogibija 16. listopada 1991. za mnoge značila početak kraja. 

Tomo Zadro je ispričao malo poznatu činjenicu kako je njegov otac nekoliko dana prije pogibije ranjen: "Na Sajmištu je bio veliki napad, probijene su linije obrane, pa su on i Turbo vod odjurili u ispomoć. Tom prigodom otac je ranjen u nogu, no nakon što mu je u bolnici dr. Juraj Njavro obradio ranu, odmah se vratio na Trpinjsku cestu".

Zvonko Mlinarić

Krenuo je s dvojicom suboraca

"Toga kobnoga 16. listopada 1991. godine, Blagin poziv na okupljanje stigao je rano. Zvao je da dođemo u ispomoć jer su četnici pokušali ući u Vinogradsku ulicu. Pod kišom granata stigli smo u zapovjedništvo gdje smo doznali kako je Blago već krenuo s dvojicom suboraca i tražio da dođemo za njima", prisjetio se i Stipo Mlinarić, pripadnik Turbo voda s Trpinjske ceste.

"Kada smo stigli do Kupske ulice, ugledali smo Blagu kako leži na cesti. Najprije smo pomislili kako se pravi mrtav te se možda pretvara dok se pucnjava ne stiša, međutim, kad smo uspjeli prići bliže vidjeli smo da ne pokazuje znakove života. Podijelili smo se na dvije strane, lijevu i desnu, a naš suborac Zvonko Mlinarić Špeki pokušao je pretrčati dio ceste i zauzeti bolji položaj odakle bi mogao pogoditi mitraljesca koji je iz Vinogradske ulice ispalio smrtonosne hice na Blagu. Plan je bio izvući Blagu po svaku cijenu, i po cijenu vlastitih života. Na žalost, tako je i bilo.

Isti mitraljez koji je ubio Blagu, pogodio je i Zvonka. Primio je desetak metaka u prsa i pao pokraj jednog betonskog zidića. Prišli smo mu, ali nažalost, više ništa nismo mogli učiniti. Blagino tijelo s ceste je uspio izvući stari Za mnom!. Za taj čin, budući da je Ivan imao samo lovački karabin, najstariji sin Blage Zadre, Robert Zadro, dao mu je pušku poginulog oca. Tijelo Blage Zadre odnijeli smo u zapovjedništvo, gdje smo ga očistili od krvi, presvukli i napravili mu mali odar. Isto smo učinili s tijelom Zvonka Mlinarića koje smo odnijeli u Unsku ulicu. Ima li većeg sebedarja, nego kad vojnik položi svoj život da bi izvukao mrtvo tijelo svoga zapovjednika?".

Za mnom!

Iz zapovjedništva, tijelo Blage Zadre prevezeno je u vukovarsku bolnicu, a potom privremeno pokopano na Bolničkom groblju, poznatom i kao Švapsko groblje, odakle je tijekom okupacije premješteno na Novo groblje Dubrava.

Nakon mirne reintegracije posmrtni ostaci Blage Zadre ekshumirani su iz masovne grobnice na Novom groblju te nakon identifikacije, na sedmu obljetnicu njegove pogibije 16. listopada 1998. godine uz visoke vojne počasti pokopani na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. 

U podnožju njegovoga spomenika koji se nalazi ispred Osnovne škole Blago Zadro u Vukovaru, u gradskoj četvrti Borovo naselje, uklesane su riječi po kojima ga pamte i zbog kojih su ga poštivali i voljeli njegovi vojnici: "Za mnom!"

Kad se sad ne bih vratio, više nikada ne bih mogao…

Pukovnik Alfred Hill - Miki rođen je 14. svibnja 1953. godine u Vukovaru, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Pravni fakultet završio je u Zagrebu, a nakon odrađenog pripravničkog staža u vukovarskoj općini, zapošljava se u Hrvatskim šumama u Osijeku. Godine 1984. Alfred Hill oženio se Melitom rođ. Kiš, koja im je 1986. godine rodila kćer Stašu. Nakon položenog pravosudnog ispita Alfred se prijavljuje na natječaj za posao suca u vukovarskom sudu, ali rat ga zauvijek spriječava da dobije posao za koji se školovao i koji je oduvijek želio. Odmah nakon naznaka budućih ratnih sukoba, prijavljuje se u nenaoružane odrede i započinje s prvim stražama.

Nakon što je u kolovozu '91. suprugu i petogodišnju kćer odveo u Rijeku, unatoč nagovaranju poznanika da se ne vraća tamo gdje je rat i gdje se gine, ponovo odlazi u Vukovar uz riječi, kako se, kada se sad ne bi vratio, nikada više ne bi mogao vratiti u svoj grad. Kao dokazanog branitelja i odgovornu i pouzdanu osobu, zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković – Jastreb 25. rujna 1991. godine imenuje Alfreda Hilla prvim zapovjednikom satnije VP Vukovar, 204. Vukovarske brigade.

Alfred Hill, ratni nadimak – Atila, s najbližim suradnicima i iskusnim braniteljima formira satniju vojne policije i preuzima sve zadaće iz djelokruga VP-e uz aktivno i neprekidno sudjelovanje u obrani grada u okruženju. Tijekom sveopćeg napada na grad dana 16. listopada 1991. godine, braneći položaj na Sajmištu teško je ranjen te uslijed zadobivenih rana, prije negoli mu je stigla pomoć, umire. Nakon odbijenog napada, Alfred je prevezen u vukovarsku bolnicu, a potom privremeno pokopan na Bolničkom groblju. Tijekom okupacije, njegovo je tijelo premješteno u masovnu grobnicu na Novom groblju odakle je nakon mirne reintegracije ekshumirano. Dana 20. lipnja 1998. Godine posmrtni ostaci Alfreda Hilla, uz vojne počasti, pokopani su na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. 

Alfred Hill

Zalog za buduće generacije 

Iako je 16. listopad 1991. u povijest Bitke za Vukovar upisan krvavim brojkama, zbog svega onoga što su nam branitelji, ne samo Vukovara, ostavili kao zalog za budućnost, na današnji dan vrijedi još jednom podsjetiti na riječi velikog zapovjednika i vukovarskog heroja Blage Zadre kojima je stekao ljubav i poštovanje svojih vojnika i sugrađana:

Stradao je od granate ispaljene sa salaša na kojem je odrastao: 'Markane, nikad neću vidjeti sina'

- "Pozdravljam sve poštene Srbe i svi su dobrodošli u Hrvatsku koju smatraju svojom domovinom, a oni koji je ne smatraju svojom domovinom, to su i moji neprijatelji i neprijatelji ovih Srba koji žive ovdje s nama zajedno".
- "Svakom dobronamjernom Srbinu pružit ću ruku".
- "…Onima koji ne vole Hrvatsku poručujemo da je mi volimo i da ćemo je branit svim sredstvima…"
- "Od danas, dok sam ja živ, više ni jedan vaš vojnik neće proći Trpinjskom cestom!"
- "Nikoga ne napadamo, ne diramo, ali onaj tko nas napadne, mislim da neće dobro proći. Bez razlike bila to JNA i četnici zajedno s njima".
- "Sine, pancirku ne nose moji vojnici, pa neću ni ja!"
- "Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve riječi. Nego ovako, gledaj… Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći…"
- "ZA MNOM!"

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.