Zabranimo ministru Mariću riječ - suficit

I dalje tvrdim, svima koji traže svoja prava, lakše bi im bilo i čišće, boriti se bez političkih stranaka. A teško je pobjeći od lovaca na glasove. Za to treba biti baš nemilosrdan. Što ni nastavnici, ni medicinske sestre nisu. Jer, radili bi nešto drugo. Bolje plaćeno.

A kako to da mnoge zemlje pripremaju rezove za moguće nove gospodarske krize? I štede. Kod nas baš obrnuto. Svi žele sada i odmah. I oni dugo zanemarivani i oni koji sada vide priliku da u paketu - profitiraju. A koliko je realno tražiti povećanje plaća svima, ako BDP ne raste istom brzinom? Rumunjska je drugo. Imamo sve manje ljudi, ne proizvodimo više. Ne može se uspoređivati BDP, a sve ostalo?

Segmentarni pristup ponekad nam baš odgovara... Možemo li si priuštiti podizanje plaća, neovisno o ozbiljnim pokazateljima, a onda sve to sjeda na račun realnog sektora, koji zbog previše poreza ne može biti konkurentan. A što ako udari nova kriza? Pa recesija? A onda novo zaduživanje, ne više pod istim uvjetima. Što s eurom ? 

Ali, u zraku se osjeti predizborno vrijeme. A to je vrijeme darivanja. Ustaljena praksa. Još joj ni jedna vlada nije odoljela. Do sada. Provjeren recept: svi na Markov trg! Ionako su gospodarski i financijski pokazatelji dobri, zaboravili smo da smo iz smeća i deficita tek izašli. A zaboravili smo i kako i zašto smo tamo pali. Važno je da sada ima. A je li važno i do kada? Traži odmah i dat će ti se. A bilo bi puno jeftinije izaći na izbore.

Ili, da omiljeni ministar financija  manje spominje - suficit. To je opasna riječ. Mnogi je slobodnije prevode. Ima i može se. Je li to korektan prijevod? Kada ćemo shvatiti da suficit ne znači neodgovornost? Možda ih podsjetiti na biblijske slike o ludim i mudrim djevicama. Drugi će se sjetiti debelih i mršavih krava. Poruka i pouka je ista. U današnjem političkom kontekstu - koalicijske partnere ne kupovati! Njima izbori ionako ne odgovaraju. Nekih lica ionako više neće biti. To je sjajna tekovina demokracije, prežive samo jaki. Možda će i saborska straža imati manje posla. To priželjkujemo i mi i oni.

Sjećamo se SYRIZE, koalicije lijevih stranaka Grčke. Novog vala u politici. Populizam, prelio se i u Italiju, a pokoji val stigao i do nas. I nitko nije zbog toga živio bolje. Konzervativna Nova demokracija pokazala se pouzdanijom. Lako zaključiti - populizam se ne isplati. Pa ni predizborni.

Osim plaća, pravosuđe je goruća tema. Histerična demokratizacija pravosuđa. A donesen, na Vladi, pa u sabornicu, novi Kazneni zakon, izgleda sustavno i promišljeno. Nema sramoćenja pa će i novinarima biti lakše disati i istraživati.

Žene, žrtve nasilja konačno zaštićenije. Još samo primjena. I manje guljenja krumpira..

Podneseno je Izvješće o stanju sudbene vlasti u prošloj i predprošloj godini. Pokazan trend smanjenja neriješenih predmeta, ali i zabrinjavajući priljev novih. Već uobičajena praksa; zastupnici najmanje komentiraju izvješća koja su dobili. Opet lov na minutažu pa pitanja na koja ni državni odvjetnik, ni predsjednik Vrhovnog suda ne mogu odgovarati, jer su procesi u tijeku. A i zastupnici nisu pravnici. Puno toga ne moraju znati. A podnositelji Izvješća i o toj činjenici trebaju voditi računa. I o zainteresiranim građanima.

Neprocesuiranje ratnih zločina u Vukovaru. Zašto sporo? Silovatelji i mučitelji na ulici. Mira nema. Pa je ćirilica okidač. Je li nas doista  ograničila abolicija nekim konkretnim brojem? Akt milosti pobjednika prema zločincu - samo u definiciji. Kod nas rezultat pritiska, možda i prijetnje jačega. Upućeni general Miljavac ne krije takve pritiske. Šeks i Hebrang ga ne demantiraju. Vrijeme je za istinu. Možda baš za vrijeme Izvješća državnog odvjetnika i predsjednika Vrhovnog suda.

Nezadovoljne stranke uvijek optužuju pravosuđe za korupciju. Glavno oružje. Baš zbog toga što istinu ne znamo, ni o korupciji u pravosuđu, ni o aboliciji, nije se smjelo na upite zastupnika šutjeti. Ovako ne znamo zašto se šutjelo...