Tajna nogometnog rašomona u Hrvatskoj

Prvo je bio Milano i divljanje huligana, samo koji dan kasnije pretvorenih u zbor bečkih dječaka. Pa nakon toga Hajduk odbija igrati derbi u Maksimiru, solidarizira se s navijačima kojima nije dopušten ulazak na stadion. Slijedi „hajdučki ustanak“, događanje naroda na Rivi. Sve je prikriveno medijskom kakofonijom u kojoj se puno vrišti a malo sluša. O nogometu su pozvani govoriti i oni koji baš nikada u životu nisu uživo pogledali nogometnu utakmicu. Javni servis tumačenje svih nogometnih događanja povjerava drugorazrednoj novinarskoj ekipi opće prakse ili voditeljima emisija za djecu.

Udara se tuk na utuk, bez želje za dijalogom, nude se samo ultimatumi, a, kao i u svakoj revoluciji, kosi se široko, neselektivno, bez ikakve želje da se objektivno sagledaju stvarne uloge pojedinaca u svim procesima koji su doveli do ovog stanja. Najbolji je primjer nevjerojatni napad hajdučkog odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića na Josipa Breznog ( „vi ste oličenje sveg zla u hrvatskom nogometu“ ) – naime, gospodin Pavasović bi sigurno uživao da u nekom sporu zastupa gospodina Breznog, znajući da taj slučaj teško može izgubiti. U čitavu priču ubacuju se sada i sitni račundžije, loveći neke maglovite poene, vjerujući da će baš oni, ako sada jako pljunu po HNS-u, ućariti dođe li do kakvih radikalnih promjena.

Zanimljivo je pratiti i ponašanje medija. Krenulo se snažnom osudom divljanja u Milanu, pa se, uz pomoć predsjednika Republike brzo promijenila ploča, nastavilo se gotovo jednodušnim slavljem „ustanka“, a sada je na djelu velekovrtljaj ( težak gimnastički element ), u kojem se organizatore ustanka proziva za govor mržnje. Osobno, fascinantno mi je koliko tu ima neodgovornosti i nerazumijevanja činjenice da svi oni koji siju vjetar, na kraju žanju oluje. Veličati postupke Ive Bege i pozivati ga da raspiruje isključivo svoju iracionalnu mržnju prema svemu zagrebačkom – u njegovim riječima nema sadržaja, samo neskriveni bijes jednog „cipadura“, bivšeg beka koji se ponosi time da je na istoj utakmici slomio Ilijasa Pašića i šakom nokautirao pričuvnog vratara Stojanovića, nije posebno mudro. Pratim sve i kroz reakcije „običnih“ ljudi.

Mladen je prijatelj, 50 mu je godina, rekreativno hakla, voli nogomet. Nakon Milana, gdje mu je bio sin od kojeg smo s lica mjesta doznali da je u akciji divljački dio BBB-a, na dan neodigranog derbija napao me porukom – „ti i tvoji kolege niste normalni – pa vi ste abolirali one luđake iz Milana, a sinoć su ti isti provalili u dom na Savi i lovili Dalmoše – kud to vodi, stari?“ Nekoliko dana kasnije, nakon Beginih i još mnogih drugih riječi na Rivi, gleda me na kavici i rezignira – „što ako sada, nakon ovoga, netko strada u Zagrebu, ili negdje na moru? Jer, do, ludila nas dijeli samo mali koračić.“ Danas čitam vrlo zanimljivu rečenicu – bivši ministar Jovanović krenuo je u isušivanje „močvare“, pa je „izgorio“!!! Kako je to „izgorio“ ministar kojem su na raspolaganju bila sva oruđa pravne države, otvoreno nesklone sportu, posebno nogometu, posebno Dinamu i Zdravku Mamiću? Poslao je sportsku inspekciju u Savez i klubove – u Savezu su proveli oko mjesec dana, u Dinamu četiri mjeseca, u Lokomotivi punih pet ( u međuvremenu je smijenjen i Jovanović ). Kako je to Jovanović „izgorio“ kada bi mu svako negativno rješenje sportske inspekcije donijelo status besmrtnika, borca protiv zla, titulu velikog melioratora? Bit će ipak da su nalazi tanki, da su „osjećaji“ jedno, a činjenice sasvim nešto drugo. HNS je u ovoj kriznoj situaciji potvrdio da se vrlo teško nosi sa osnovama moderne komunikacije, s medijima, s javnošću, sa svojim članicama. Velika je osobna odgovronst za to na predsjedniku Saveza, ali bilo bi dobro i da svi članovi IO HNS-a prestanu držati figu u džepu i otvoreno izraze svoj stav. Olakšalo bi to posao i Hajduku koji će se vrlo brzo suočiti s grubim realitetom – u svojoj će borbi, vrlo izgledno, biti poprilično usamljen. Kako im to može onda olakšati posao?

Otkrio je to u TV emisiji vrlo pametni i umirujući glas člana NO, Vjekoslava Hrabara. Iako postavljen u napadački mod, žustro braneći poznate teze i diktirajući uvjete i zahtjeve za smjenama, gospodin Hrabar suočio se javno s činjenicom da je Hajduk poražen u županijskom savezu, da je pokidao veze sa svojim prirodnim saveznicima, dalmatinskim klubovima, da ne vodi glavnu riječ niti u svojem „dvorištu“. I to mora i može biti jedini pravi put za Hajduk – kroz županijski savez, kroz brigu o boljitku dalmatinskog nogometa, kroz savezništva, a ne kroz otimanja malima. Uz to, čelni ljudi moraju preuzeti odgovornost za svu komunikaciju, jer, sviđalo se to nekome ili ne, samo vodstvo Hajduka može i mora razgovarati s HNS-om, s Ministarstvima. Tu može pomoći grad Split, a svi ostali jednostavno nisu, ma koliko glasni bili, partneri u razgovorima. I HNS mora izaći iz svoje kukuljice. Prvo, zatražiti jedinstvo baš svih hrvatskih klubova u zajedničkoj akciji da se sa svih stadiona makne, po gospodinu Borovcu, 350 okorjelih huligana. Bez ikakvih ograda ili izbjegavanja te odluke. Provedite postojeću zakonsku odluku o zabrani pirotehnike na stadionima – izbacite bengalke, topovske udare, rakete – zauvijek.

I prestanite farbati o tradicijama i atmosferama – to vodi u pogibelj – budite odgovorni. Nakon toga, otvorite svoje procese odlučivanja – prije svega povezane s utakmicama reprezentacije. Bez mistifikacija, javni natječaji za domaćinstva, s jasnim kriterijima odabira i odluka o odigravanjima utakmica minimalno godinu dana unaprijed, ako treba i sa regionalnim ključem – reprezentacija je svetinja i mora igrati u svim krajevima Hrvatske. Ako je toliko grubo narušeno povjerenje u sudačku organizaciju ( osobno mislim da se time hrvatskim sucima ne čini dobro, na ukupnu štetu hrvatskom nogometu – je li normalno da reprezentacija igra na osam od deset velikih natjecanja, a da ni na jednom još nije sudio hrvatski sudac? ), za dvadesetak ključnih utakmica MAX TV Prve lige angažirajte strance – Slovence, Mađare, Talijane, Austrijance. Neka sude ključne derbije, pa ćemo razgovarati o pogreškama, ali barem otkloniti sumnje u namjere. Za to sigurno ima novaca. Ponovite izbore za skupštinu nogometnog saveza splitsko – dalmatinske županije i otvorite vrata za normalno, legalno participiranje Hajduka u procesima odlučivanja u hrvatskom nogometu.

Pri kažnjavanju, a jedno vrlo bolno tek slijedi, budite razumni u primjeni propisa. Kodeks ponašanja postoji – primjenite ga, bez iznimaka. Duboko se ne slažem s osnovnom tezom „ustanka“ i siguran sam da baš nikom normalnom u hrvatskom nogometu ili oko njega nije stalo do uništenja HNK Hajduk, baš kao što sam siguran da bi nogometno moćan Hajduk bio najbolji ures hrvatskog nogometa. Pustite stoga HNK Hajduk da, kao što kaže gospodin Hrabar, počisti sam svoje dvorište, osigurajte mu pritom dostojanstvo. Jednako tako, neka nas čelnici Hajduka uvjere da upravljaju postupcima kluba i da za to snose odgovornost. I prestanite hrvatski nogomet svoditi na Hajduk, Dinamo i HNS – samo zbog činjenice – svi oni zajedno – nisu hrvatski nogomet.