Svijet je pred velikim preokretom i geopolitičkim promjenama

Hrvatska u žrvnju geopolitičkih zbivanja na globalnoj razini

Prema japanskom filozofu Francisu Fukuyami padom komunizma nastupio je „kraj povijesti“ u liberalnoj kapitalističkoj demokraciji kao „najboljem od svih svjetova“. Nakon raspada SSSR-a – koji je ruski vlastodržac Vladimir Putin nazvao „najvećom geopolitičkom katastrofom 20. st.“ – Rusija pod Borisom Jeljcinom nije predstavljala ozbiljnog konkurenta SAD-u za geopolitički utjecaj u svijetu. No, dolaskom Putina na čelo Rusije polagano kreće obnova ruskog utjecaja i moći, a već od 2007. godine pojedini geopolitički analitičari počinju govoriti o „geopolitici novoga hladnog rata“.

Rusija pod Putinom obnavlja vojni arsenal, ostvaraje pozitivne ekonomske rezultate, a na sigurnosnoj konferenciji u Munchenu u veljači 2007. Putin jasno poručuje da Rusija ne će biti tek jedan od statista na međunarodnoj sceni. Mnogi taj Putinov govor uspoređuju sa znamenitim govorom Winstona Churchilla u ožujku 1946. u Fultonu, kada je zauzet stav protiv dojučerašnjeg ratnog saveznika SSSR-a i simbolično započet Hladni rat. Kao kamen spoticanja Rusija od tada navodi izgradnju NATO proturaketnog štita, za koji tvrdi da je usmjeren protiv Rusije, ali i američke intervencije na području Bliskog istoka.

Čitav niz novih geopolitičkih faktora na globalnoj razini

Uz ponovno jačanje Rusije, međutim, posljednjih desetak godina javio se je čitav niz novih relevantnih geopolitičkih faktora na široj globalnoj razini. Tu prije svega valja istaknuti izuzetno jačanje Kine, koju mnogi, pa i današnji američki predsjednik Donald Trump, u perspektivi smatraju većim konkurentom SAD-u nego što je to Rusija, što je ispravna teza s obzirom na to da se je Kina posljednjih godina razvila u iznimnu ekonomsku i vojnu silu. Zemlje BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika) 2014. najavljuju osnivanje vlastitog monetarnog fonda i zajedničkih deviznih rezervi, najavljuje se projekt proizvodnje zrakoplova za duge linije koji bi u budućnosti mogao biti konkurencija Boeingu i Airbusu, a dogovara se i izgradnja plinovoda koji će iz Rusije Kinu opskrbljivati plinom. Do sada se nije pristupilo konkretizaciji navedenih projekata, no vidjet ćemo što budućnost donosi u tom pogledu. I unutar zemalja BRICS-a postoje divergentni interesi (posebno na relaciji Rusija-Kina), te ih prije svega povezuje interes da pariraju američkoj globalnoj dominaciji.

Ovdje valja dodati da se posljednih godina kao geopolitički faktor s geopolitičkim ambicijama javlja i islamski svijet. Riječ je o gepolitičkom akteru koji je unutar sebe podijeljen i nejedinstven (suniti i šijiti i različite druge podjele o kojima zbog prostorne ograničenosti ovdje ne ćemo govoriti), ali kad je u pitanju odnos prema Zapadu zauzima jedinstven stav. Islamski svijet prema vani predstavlja jedinstvenu civilizaciju koja Zapad percipira kao protivnika. Islamske države do sada su predstavljale geopolitički objekt i predmet manipulacije u borbama zapadnih zemalja za kontrolom energenata, no u budućnosti je vrlo realno za očekivati da će muslimanski svijet, koji broji više od milijardu i pol ljudi i ima centralnu geopolitičku poziciju (na prostoru sjeverne Afrike i Bliskog istoka nalazi se većina zaliha nafte i plina te prolaze ključni morski kanali i prolazi), nastupiti kao geopolitički faktor čije se ambicije budu morale poštivati.

Svijet ide prema multipolarnosti

Pojedini analitičari još pred dvadesetak godina pisali su i govorili da se fokus borbe za svjetsku dominaciju prenosi iz Europe u Aziju, a sva događanja, posebno nakon 2000., potvrdila su tu tezu. No, i mnogoljudne države Euroazije imaju prirodnu želju da kontroliraju vlastiti prostor, tako će neokolonijalni obrasci koji su obilježavali ranija stoljeća biti mnogo teže provedivi.

Kako bilo, SAD iako i dalje predstavlja dominantnu svjetsku silu, njegova moć više nije neprijeporna i neupitna kao što je to bilo još pred desetak godina, i očigledno je da svijet u budućnosti ne će biti obilježen unipolarizmom, pa niti bipolarizmom, nego možemo očekivati geopolitičko stanje koje će karakterizirati veća heterogenost i multipolarnost.

Svijet se nalazi pred velikim preokretom i tektonskim geopolitičkim promjenama (papa Franjo govori o „Trećem svjetskom ratu“ koji je već tu), ratovi se osim na bojnom polju sve više vode i „mekom silom“ (informacijsko-psihološka djelovanja), a borba za nadmoć reflektira se i na Hrvatsku te njezino geopolitičko i sigurnosno okruženje. Bez šireg geopolitičkog konteksta i borbe velikih sila (prvenstveno Rusije i SAD-a) nemoguće je shvatiti političke procese u Hrvatskoj, tako da u sljedećoj kolumni više o toj problematici.