Što nam je poručila novopečena nobelovka iz ekonomije o jazu u plaćama između muškaraca i žena?

Točku na i svojem istraživanju stavila je sama rekavši kako je nagradom oduševljena, ali i da nikada nećemo imati rodnu ravnopravnost dok god ne budemo imali ravnopravnost parova.

Profesorica Goldin danas ima 77 godina i prva je žena kojoj je Nobelova nagrada dodijeljena samostalno, odnosno ne dijeli je ni s jednim muškarcem.

Ono o čemu žene govore od kad je počela borba za rodnu ravnopravnost na svim razinama pa i na onoj vezanoj uz plaće Goldin je dokazala proučavajući 200 godina američke povijesti u razlikama plaća između muškaraca i žena.

Treba li strane radnike platiti jednako ili više kao hrvatske radnike?

Istraživanje od 15 godina

Ukratko, prema istraživanju Claudie Goldin zaposlenost među udanim ženama smanjivala se u 19. stoljeću kako se ekonomija odmicala od poljoprivrede prema industrijalizaciji da bi se u 20 stoljeću zaposlenost žena počela ponovno povećavati prateći rast uslužnog sektora u gospodarstvu. Uklanjanje rodnog jaza u plaćama tijekom povijesti je, zaključila je Goldin, bilo neujednačeno. U povijesti se moglo obrazložiti zaostajanjem žena u odnosu na muškarce u obrazovanju, no danas to objašnjenje više ne drži vodu jer su žene plaćene manje od muškaraca za isti posao.

Goldin je u istraživanju koje je trajalo 15 godina zaključila, a odbor za dodjelu Nobelove nagrade ponovio kako se jaz u plaćama između muškaraca i žena u našem, modernom vremenu počinje povećavati godinu ili dvije godine nakon što je žena rodila svoje prvo dijete. Tada se počne brinuti za djecu i preuzimati sve više kućanskih poslova.

FOTO: Claudia Golding/Screenshot

U Odboru za dodjelu Nobelove nagrade za ekonomiju koju financira središnja banka Švedske zaključili su kako rad profesorice s Harvarda ima snažne društvene implikacije.

Novopečena nobelovka iz ekonomije nam je zapravo poručila da će žene ostati manje plaćene sve dok muškarci ne počnu raditi kućanske poslove, a društvo (države) ulagati više novca u brigu o rastu i razvoju djece. Poruka njezinog rada kojem je posvetila značajan dio svojeg života je ta da na jaz u plaćama između muškaraca i žena jednom kad stupe na tržište rada ovisi o odgojnim obrascima koje usvajaju odrastanju, o ulogama koje uče od svojih roditelja i u svojim obiteljima o strukturi društva i svačijem mjestu i dužnostima u njemu.

Kako promijeniti zacementirane uloge?

Možda će netko reći da nismo doznali ništa novo, no jedno je nešto znati, drugo je nešto dokazati proučavanjem povijesti i znanstvenim istraživanjem, a potom je nešto treće dobiti za taj rad jedno od najprestižnijih ekonomskih priznanja.

Može li to priznanje zaista imati ozbiljnu društvenu implikaciju? I kakvu? Goldin smatra da je temeljni problem u jazu plaća između muškaraca i žena to što žene s djecom imaju veću vjerojatnost tražiti poslove s fleksibilnijim radnim vremenom ili mogućnosti rada na daljinu. I tu fleksibilnost plaćaju nižim primanjima.

Kako se ispetljati iz ovakvog uzroka jaza u plaćama? Goldin je u intervjuima koje je do sada davala zagovarala ulaganje više javnog novca u brigu o djeci i više poslova u kojima bi više ljudi dijelilo zaduženja umjesto onoga što je nazvala "pohlepnim poslovima".

FOTO: Direktno

Riječ je Nobelu za ekonomiju, no prilično je izvjesno da ekonomski alati nisu dovoljni kako bi se u 21. stoljeću jaz u plaćama između muškaraca i žena potpuno izbrisao. Potrebno je baš kao i do sada nastaviti mijenjati način na koji odgajamo djevojčice i dječake, poruke uz koje odrastaju jedni i drugi, uloge koje dodjeljujemo jednima i drugima, očekivanja koja stavljamo pred jedne i pred druge.

U posljednjih dvije stotine godina, vremenu koje je Goldin proučavala sve nabrojeno se mijenjalo nekad brže nekad sporije, nekad naglo i iznenadno i ona nam zapravo želi reći da put te promjene nije gotov želimo li potpuno izbrisati razliku u plaćama. Možda neka društva ne žele?