Slegli su se dojmovi nakon utakmice sa Španjolskom: Je suis Suba!

Nakon odgledane snimke utakmice Hrvatska–Španjolska 2:1 (21.06. 2016.), iako ne volim statistike koje toliko vole oni koji malo znaju o športu, ipak treba spomenuti da su statistike na strani Španjolske.

Točna dodavanja, trčanja, udarci na gol, udarci u okvir vrata, itd. Tome treba pridodati činjenicu da je Španjolska igrala dominantno u veznom redu, uglavnom zahvaljujući Iniesti kao kjlučnom igraču veze i cijele momčadi. Vezni red Hrvatske je zjapio prazan. Doslovno nije bilo igrača koji bi u fazi obrane oduzeo loptu i pokrenuo protunapad i u fazi napada izveo ključno napadačko dodavanje koje krila i napadače dovodi u priliku za gol. To inače čini Modrić, ali sad ga nije bilo, a očito ga nitko, pa niti tandem ne može zamijeniti.

Španjolska je doslovno krenula u utakmicu s namjerom odigrati neriješeno, a ako je moguće i pobijediti. To im se dogodilo u ranoj fazi utakmice. No, kao što to često biva, neki zgoditci padaju prerano. Nakon rezultata 1:1 Španjolska je propustila postići gol iz jedanaesterca i na koncu nisu se mogli nositi s Hrvatskom koja je ipak odigrala nekoliko izvrsnih polukontri i kontri. Nakon što su primili i drugi zgoditak od Hrvatske, u tih par minuta moglo se vidjeti kako igraju kad su „furiozni". Doslovno su u par sekundi stvorili 100% priliku koji nisu iskoristili.

Kao što se može činjenično utvrditi Hrvatska se nije mogla nositi sa Španjolskom u veznom redu i ponovnim gledanjem nekih razdoblja utakmice čini se da je možda od toga i odustala (3x više svih dodavanja Španjolske, a 10x više napadačkih dodavanja veznih igrača su činjenice). U toj taktici igrači veznog reda imaju samo dvije zadaće, obrambene u markiranju i ako je moguće oduzimanju lopte i napadačke u otvaranju i izvođenju polukontri i kontri. To se i činilo. Akcija nije bilo puno i prosječno su bile loše. Sastojale su se od netočnih dodavanja, nepravilnih primanja, itd.

Ipak, čak i od tih malobrojnih akcija dvije su bile ključne. Prvi zgoditak je eurogol Kalinića. Haklerski potez u haklerskoj situaciji. Minijatura lažnog manevra nad vratarom. No kretanje Perišića, njegov dribling okretom i centaršut su presudni. Naime, da je odmah centrirao oba napadača bi bili predaleko i ne bi stigli do lopte, no on se okrenuo što je dalo vremena napadačima da dođu bliže i centrirao.

Lopta je preletjela prvog napadača, već time obmanula vratara kako se to školski i radi i došla preblizu Kaliniću. U toj situaciji šut često rezultira ili pogotkom u vratara ili promašajem, a varka vratara je najizglednija. No potrebno ju je znati i izvesti što je Kaliniću uspjelo. Cjelina akcije je zanimljiva i unutar nje majstorstvo strijelca. Važno je reći da je taj zgoditak postignut na kraju prvog poluvremena što je osobito neugodno kao i kad ga slijedi zgoditak odmah na početku drugog.

Drugi zgoditak je plod polukontre izvedene skoro od gola do gola. Sva dodavanja su biva točna i još važnije pravovremena, jer da nisu bila takva strijelac Perišić bi ili zakasnio ili otišao u zaleđe. Ključan dio akcije je Kalinićevo vođenje i čekanje dodavanja Perišiću. Zatim mu dodaje točno i pravovremeno. Zatim Perišić vodi loptu najmanje 15 metara u punom sprintu, sjetimo se u 87 minuti utakmice i puca i punog sprinta, što je neshvatljivo teško. Lopta se prvotnom putanjom kretala prema vrataru Španjolske, ali obrambeni ju je malo skrenuo u smjeru vratnice, tj. sasvim dovoljno da u toj brzini akcije i lopte ona zavara vratara. I taj je zgoditak eurogol koliko god da mu je pomogla sreća skretanja lopte vrhom kopačke braniča, a tim više jer je postignut gotovo na koncu utakmice.

Za razliku od ove dvije ključne akcije (a bilo ih je još 2-3 izgledne), ključan trenutak cijelog susreta bio je jedanaesterac. Mnogi tvrde da prekršaja uopće nije bilo, a to kažu i stručnjaci koji su podrobno analizirali situaciju (pri čemu M. B. ne ubrajam među stručnjake). Uz sve silne iskusne napadače i punokrvne strijelce Španjolske udarac izvodi obrambeni igrač koji puca takoreći po sredini nadajući da će se vratar refleksno baciti na jednu stranu. No vratar iako se bacio malo desno lijevom je rukom obranio udarac.

Neki tvrde da je Vratar Subašić prekršio pravila i napustio gol liniju prije udarca što je činjenica i jedanaesterac je trebao biti ponovljen. No, kako je dosuđen iz nepostojećeg prekršaja kojeg je vidio samo odurno loš sudac utakmice, čije ime je teško spomenuti bez da mu se u istoj rečenici ne spomenu majka, otac, obitelj, preci i potomci, na neki ironičan i perverzan način ostvarena je pravda i očuvana je igra.

Zanimljivo je na koncu spomenuti jedan paradoks cijelog dosadašnjeg nastupa Hrvatske. Hrvatska je bez osobite igre u veznom redu (vezni red je najbolje igrao u rezultatski najlošijoj utakmici), s istovremeno vjerojatno najboljim pojedinim veznjacima na prvenstvu, uspjela u tri utakmice ostvariti 2 pobjede i 1 neriješen rezultat i potisnuti Španjolsku na drugo mjesto skupine, a to je ostvarila s 5 zgoditaka od koji su svi bili eurogolovi što se teško sjetiti ne samo da je Hrvatska ikad postigla u 3 utakmice skupine, nego čak ijedna reprezentacija u toj fazi natjecanja.

Sad se treba čuvati Murphyjevog zakona koji kaže da ako je vaša momčad u ovom kolu dobila favorita natjecanja, u sljedećem će izgubiti od totalnog autsajdera, što veteranski Portugal koji i inače igra prljavo zasigurno jest.