Pravi cilj rodne ideologije je uništenje tradicionalne obitelji

Na jezičnom planu već se priprema teren pa se govori o "osobama koje privlače maloljetnici".

Obračun sa "starim poretkom"

Nakon šezdesetosmaške revolucije zapadna civilizacija postaje opsjednuta seksom. Seksualni identitet počinje se nametati kao ključna odlika identiteta svakog čovjeka. Paradoksalno, u hiperseksualiziranom vremenu – na Zapadu nikada manje djece, tj. novih ljudskih života. Komunisti su ranije progonili buržuje i kulake. Današnja revolucija kao ključnog protivnika identificira bijelog heteroseksualnog muškarca na poziciji moći. Potrebno je razbiti mračni "patrijarhat" kako bi se konačno postigla sloboda za sve seksualne orijentacije. Rodna ideologija pritom postaje ključni instrument obračuna sa "starim poretkom".

Temelj rodne ideologije tvrdnja je da je spol biološki konstruiran, a rod sociokulturna kategorija. I u medicini i u biologiji znanstvenici smatraju da su spol i rod istovjetni. Naravno, postoji rodna disforija, tj. poremećaj rodnog identiteta, no to su iznimke koje potvrđuju pravilo. Rodna ideologija, kao čedo postmodernizma, zapravo negira prirodne datosti. Ona polazi od postavke da je stvarnost fluidna i promjenjiva pa se spol odvaja od roda koji predstavlja vrstu individualnog samoodređenja. Ljudski identitet ne određuje, dakle, spol odnosno priroda, nego individualna volja.

S obzirom na to da je rod prema ovoj teoriji fluidna, promjenjiva i dinamična ideologija traži se i uvođenje zakonskih mogućnosti promjene spola pri čemu je krajnji cilj ukloniti sve zakonom ograničavajuće uvjete promjene spola. Kroz zakonodavstva se provodi mogućnost promjene spola bez potrebe podvrgavanja kirurškim zahvatima, ali i hormonalnim terapijama. Na žalost, često se provode i hormonalne terapije i kirurški zahvati što nerijetko rezultira teškim posljedicama na fizičkom i psihičkom planu.

Muškarci bolje žene od samih žena?

Rodna ideologija nema znanstvene niti ontološke temelje jer negira prirodne odrednice ljudskih bića. Pravi cilj rodne ideologije – kao što u knjizi "Globalizacija zapadne kulturne revolucije" primjećuje Marguerite A. Peeters – razgradnja je ženske i muške specifičnosti koje su upisane u antropološku konfiguraciju muškarca i žene, njihov jedinstveni identitet, žensku ili mušku narav, svaku antropološku datost, a napose ulogu žene kao majke i supruge. Tijelo žene i njezina predispozicija za majčinstvo postaju neprijatelj protiv kojeg se treba boriti, realnost koju treba poricati.

Majčinstvo postaje stereotip, koji treba razgraditi. Rodna ideologija je tako odlična ilustracija posmodernističkog dekonstrukcionizma jer izražava želju muškaraca i suvremene žene da se "oslobode" onoga što je zadano – antropoloških, ontoloških i teoloških determinacija koje su upisane u njihovu narav.

Rodna ideologija ušla je u globalne institucije, u politiku, medije i obrazovanje. Pitanje je vremena kad će se i sudski goniti svi oni koji neće spustiti glavu pred njezinim ideologemima. Rodna ideologija posljednjih se godina sve snažnije gura u obrazovni sustav (još od vremena vrtića), a tzv. mainstream mediji već dugo vremena rade topničku pripremu za njezinu "normalizaciju", a protivnici se etiketiraju kao zatucani, polufašistoidni tipovi. Stvara se jedno stanje histerije unutar kojega postoji vrlo ograničeni okvir "pomišljivog mišljenja" jer će se svaka kritika medijski etiketirati kao izraz šovinizma. Time se stvara jedno psihološko ozračje unutar kojega se ljudi jednostavno boje reći vlastiti mišljenje. I onda se događa to da šutnja dovodi do normalizacije onoga što je suštinski nije normalno.

Ili će netko reći da je normalno to da je nedavno bivši muškarac u Nizozemskoj proglašen za ženu godine? Nakon toliko godina feminističke borbe došli smo do toga su bivši muškarci bolje žene od samih žena? Nije li to pomalo degradirajuće za sve žene? Ili upravo ovaj bizaran slučaj, koji nije usamljen, pokazuje da je pravi cilj rodne ideologije uništenje tradicionalne obitelji?