'Poginuo mi je pred očima, a kad sam ga okrenuo, izgledao je kao da se smiješi…': Priča o Jovici Strunji

Zauzevši Lužac, srpske paravojne snage izbile su  na Dunav i razlomile do tada jedinstvenu obranu grada, a branitelji su podijeljeni na dvije skupine; jedna je ostala u Borovu Naselju, dok su drugu činili branitelji u vukovarskom središtu, na Sajmištu i Mitnici. Slom Lušca označio je početak pada obrane Grada i početak kalvarije hrvatskih stanovnika i branitelja Vukovara.

Foto: Privatna arhiva

Majka nije doživjela da ga pokopa…

Jedan od brojnih branitelja koji su poginuli pri obrani Lušca bio je i Jovica Strunja.

"Ovdje je rođen, ovdje se borio i ovdje je izgubio život",  prije četiri godine, s neopisivom tugom u glasu, rekla je Jovicina sestra Danica Baketa. Njena je obitelj tada imala samo jednu želju, da mlađi brat, ona i slijepa im majka, prije majčine smrti pronađu Jovicine posmrtne ostatke kako bi ih dostojno pokopali. Nažalost, ta im se želja nije ostvarila. Živka Strunja preminula je prije godinu dana i postala samo još jedan broj u sve dužem nizu brojki majki, nesretnih roditelja koji nisu doživjeli da pronađu i pokopaju kosti svoga djeteta prije vlastite smrti.

Jovica Strunja, za prijatelje – Joco, rođen je 1. listopada 1969. godine u Vukovaru, kao prvi od troje djece Živke rođ. Vladisavljević i Petra Strunje.

Foto: Privatni arhiv

Pohađao je Osnovnu školu Stjepan Supanc, danas Osnovna škola Antuna Bauera, a nakon služenja vojnog roka u bivšoj JNA, radio je sezonske poslove i konobario. Amaterski se bavio boksom u ondašnjem Boksačkom klubu Borovo, te sa sestrom Danicom i bratićem Zdravkom Edijem Vladisavljevićem, natjecao u tada vrlo popularnom plesu - breakdancu.

Oni koji su ga poznavali naglasit će njegovu iznimno vedru narav zbog koje je bio omiljen u društvu, te osobitu privrženost svojoj obitelji.

"Bio je posebna dobra osoba. Dok su se druga djeca igrala, on je, kao najstariji od nas, sa  samohranom majkom već morao o svemu voditi brigu i puno brže je odrastao. Zajedno s mamom je brinuo o meni i bratu, bili smo posebno vezani i dijelili smo sve, i dobro i loše", kroz suze je ispričala Danica Baketa.

Godine 1989. godine, Jovica se oženio Dalidom rođ. Purda, a godinu dana kasnije, rodio im se sin Srđan.

Morali smo ga ostaviti…

Već na samom početku borbenih djelovanja Jovica se dragovoljno priključuje obrani grada u  Borovu naselju, gdje je tada živio sa sinom i trudnom suprugom. U listopadu 1991. godine s grupom branitelja odlazi, prvo na ispomoć na Sajmište, a potom na položaj u prigradsko naselje Lužac.

'Vidim ga još i sad takvog, s onom maramom oko glave, zajapurenog, kako odlazi': Priča o Hariju

Do 2. studenoga 1991. godine, branitelji Lušca pružali su očajnički otpor višestruko nadmoćnijem neprijatelju koji ih je danonoćno napadao, poglavito iz smjera Đergaja, no na Dušni dan njihova je obrana slomljena. Tijekom povlačenja, Jovica je smrtno pogođen rafalom u prsa, a zbog nemogućnosti transporta tijekom žestokog napada, suborci su njegovo tijelo morali ostaviti na mjestu njegove pogibije.

Zdravko Krnjić, Jovicin bratić, potreseno je opisao taj trenutak: "Bilo je oko jedan sat, poslijepodne, bilo je jasno kako gubimo položaj, a Jovica mi je poginuo pred očima. Neposredno pored mene pogođen je direktno u prsa. Kada sam ga okrenuo licem prema meni, bio je mrtav, no izgledao je kao da se smiješi. Bilo mi je strašno, želio sam ga nositi na leđima, ali napad je bio strahovit i to je u tome trenutku bilo neizvedivo. Morali smo ga ostaviti, s nadom, kako ćemo se po njega vratiti kasnije. Nažalost, izgubili smo Lužac, a njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni".

Foto: Privatni arhiv

Za zločin na Lušcu, nitko nije odgovarao

Dana 1. listopada 1991. godine, baš na Jovicin rođendan, Jovicina supruga Dalida Strunja rodila im je u vukovarskoj bolnici drugog sina, Dalibora. Nekoliko dana nakon njenoga poroda, prevezeni su iz bolnice u sklonište Borovo Commercea u Borovu naselju, gdje su dočekali slom obrane grada, ne znajući da je Jovica u međuvremenu poginuo.

'Prvo smo mislili da se pravi mrtav': Priča o Blagi Zadri i Alfredu Hillu

Što se s Jovičinim tijelom nakon njegove pogibije dogodilo, ali i tko su direktni izvršitelji strahovitog zločina koji su nakon pada Lušca nad zarobljenim braniteljima i civilima počinili pripadnici tzv. JNA i srpske paravojne snage, poglavito zloglasni Arkanovci potpomognuti domaćim, pobunjenim Srbima, do danas nije poznato. Poznato je jedino kako za taj strašni zločin nitko nije odgovarao.
Kada je poginuo u direktnoj borbi, braneći svoj kućni prag, Jovica Strunja, suprug, otac, sin i brat, imao je samo dvadeset i dvije godine.
                                              

Joco, nismo te zaboravili.

Foto: Privatni arhiv

*Tekst je nastao u okviru projekta "Povijesno vjerodostojno prikazivanje Domovinskoga rata: Otrgnimo zaboravu heroje Domovinskog rata" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.