Partizani su mu ubili oca i brata, zapalili selo, a on je izvukao tijelo Blage Zadre: Priča o Ivanu Mažaru

Pod naslovom "Branitelj i njegov vjerni pas" prije puno godina u tjedniku Hrvatsko slovo prvi je put ispričana priča o Ivanu Mažaru, "starome Mažaru", kako su ga zvali branitelji s Trpinjske ceste.

Pridjev "stari" mogao se tada shvatiti dvojako.

Naime, jedan od sinova Ivana Mažara, Vinko, bio je među prvim zapovjednicima Borova naselja, od organiziranja obrane do dolaska Blage Zadre, a potom, do ranjavanja u rujnu 1991. godine, jedan od ključnih ljudi obrane Trpinjske ceste. Također, Ivan Mažar bio jedan od starijih branitelja, posebno u odnosu na srčane mladiće koji su činili okosnicu obrane toga dijela bojišta.

Foto: Privatni arhiv (na fotografiji Vinko Mažar)

Partizani mu strijeljali oca, zapalili selo, pa ubili brata

Ivan Mažar  rođen je 1. travnja 1930. godine u Prijeboju, Korenica, kao drugi od petorice sinova Danice Mažar rođ. Čorak i Nikole Mažara.

Ivanov život kao da je napravio sudbinsku kružnicu u kojoj se povijest gotovo u potpunosti ponovila; godine 1942. partizani su mu strijeljali oca i zapalili selo u kome su do tada živjeli. Nekoliko mjeseci kasnije ubijen mu je i stariji brat, a Mažari nikada nisu doznali mjesto gdje je pokopan.

'Vidim ga još i sad takvog, s onom maramom oko glave, zajapurenog, kako odlazi': Priča o Hariju

Nakon Drugoga svjetskoga rata nova ih je vlast raselila, članove njegove obitelji protjerala na različite strane, a on sam, ne znajući dugo gdje su mu se nalazili majka i tri mlađa brata, preživljavao je radeći na prikupljanju ljetine na poljima oko Sunje.

U Vukovar, kod daljnje rodbine, došao je 1953. godine. Nakon što je odslužio ondašnju vojsku, u braku sklopljenom 1956. godine s Marijom, djevojački također Mažar, dobio je troje djece, sina Vinka (1957,) kćer Slavicu (1958.) te još jednoga sina, Željka (1965.).  Do 1969. godine Ivan je radio u Kombinatu "Borovo", potom odlazi na rad u Njemačku i tamo ostaje do 1974. godine. Po povratku u Borovo naselje opet se zapošljava u tvornici "Borovo", u pogonu Valjara,  poznatome po teškim uvjetima rada, te tamo radi sve do umirovljenja 1989. godine.

Foto: Privatni arhiv

Ostao je braniti Grad

Iako je postalo jasno kako će u Hrvatskoj, napose u Vukovaru, ubrzo doći do velikih oružanih sukoba, godine 1991. Ivanu Mažaru niti u jednom trenutku nije palo na pamet napustiti obiteljsku kuću, susjede i prijatelje te otići iz Borova naselja. Premda je prethodno, kao i cijela obitelj, dao veliki doprinos u organiziranju i stvaranju nenaoružanih odreda, dosljedan sebi, ostao je braniti grad kao pripadnik 3. bojne 204. vukovarske brigade.

Ante Marović, jedan od njegovih zapovjednika, prisjetit će ga se za Hrvatsko slovo, kao pouzdanoga i hrabroga branitelja koji je mnogima ostao u sjećanju i po tome što je s njim na položaju uvijek bio i njegov pas, njemački ovčar Tik.

Premda široj javnosti malo poznat, uz ime Ivana Mažara tijekom obrane Vukovara, posebno dijela bojišnice gdje je bio njegov položaj, Jadranska ulica, pruga i željeznički most prema Vinogradskoj ulici i Bršadinu, vežu se dva značajna događaja.

Izvukao tijelo Blage Zadre

Jedan je njegov tvrdoglavi ostanak na položaju na kome je ostao sam tijekom žestokoga neprijateljskoga napada sve dok mu nije pristigla pomoć, a drugi je, da je upravo Ivan Mažar, dok su ga suborci pristigli u pomoć štitili pucajući po neprijatelju, a ulice izvukao tijelo poginuloga zapovjednika obrane Borova naselja, Blage Zadre. Za taj čin, budući da je Ivan imao samo lovački karabin, sin Blage Zadre, Robert Zadro, dao mu je pušku svoga poginuloga oca.

Posljednjega dana listopada 1991. godine pri zatišju nastalome nakon još jednoga odbijenoga napada iz smjera Bršadina, Ivan Mažar je sa svojim Tikom, nakratko, otišao do obiteljske kuće u Jadranskoj ulici, stotinjak metara od položaja na kome je do tada bio. U međuvremenu započeo je minobacački napad, a od granate, koja je pala u njegovo dvorište.

'Prvo smo mislili da se pravi mrtav': Priča o Blagi Zadri i Alfredu Hillu

Ivan je ranjen u vrat i zatiljak.

Čuvši Tikov lavež, pronašla ga je susjeda Matija Šimić i pozvala pomoć. Iako nije izgledalo da su rane ozbiljne, Ivanu je bilo sve gore, pa ga je suborac Ljubo Grubišić, probivši se kroz Priljevo gdje su se vodile teške borbe, prevezao do vukovarske bolnice.

Dva dana kasnije, Ivan je preminuo od posljedica zadobivenih ozljeda.  Ljubo Grubišić uspio se vratiti na položaj, ali je poginuo nakon nekoliko dana. Ivanov sin Vinko Mažar teško je ranjen, obiteljska je kuća razrušena, a obitelj, s ostalim nesrpskim življem, prognana iz Vukovara. Kružnica se zatvorila.

Tijelo Ivana Mažara ekshumirano je iz masovne grobnice na vukovarskom Novome groblju i nakon identifikacije 8. lipnja 1999. godine sahranjeno na Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru. Kada je ubijen, Ivan Mažar, suprug, otac i djed, imao je 61 godinu.                                         

Ivane, nismo Vas zaboravili. 

Foto: Privatni arhiv

*Tekst je nastao u okviru projekta "Povijesno vjerodostojno prikazivanje Domovinskoga rata: Otrgnimo zaboravu heroje Domovinskog rata" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.