Okrutni zakoni vjerojatnosti: bez nade da ćemo u finalu vidjeti nešto novo

Prvo, krenimo od činjenično najlakše dokazivog i shvatljivog. Jedan finalist, riječ „domaćin“ govori dostatno sama za sebe, uz prigodan ždrijeb organizacije umočene u svakojake kriminalne radnje i pomnom oku vidljivu bjelodanu pomoć sudaca bez posebno uvjerljive igre, iako s uvjerljivim rezultatima, dospio je do finala u polufinalu pobijedivši suparnika samo ako shvatimo da je suparnik prije toga pobijedio samoga sebe. Drugi finalist, koji do polufinala u 90 minuta nije doslovno uspio pobijediti nikoga s jasnom sviješću da je od mnogih vrlo lako mogao i izgubiti, pokazao je neku igru tek u polufinalu i to protiv suparnika u najmanju ruku za klasu lošijeg i uz to još osakaćenog izostancima uzrokovanima kartonima koje su dodijeliti vidno nestručni, a vjerojatno i korumpirani suci kao dio organizacije koja je dio spomenutog europskog krovnog tijela. Čak i ako ne pratite nogomet, niti reprezentaciju Hrvatske, teško će vas biti uvjeriti da sudac koji je sudio susret s Portugalom nije idiot, korumpiran ili oboje. Vjerovati kako će takvi suparnici sad odjednom odigrati finale za pamćenje vrlo je naivno, jer pretpostavlja lažno vjerovanje koje kaže da je utakmica izvrsna samo zbog toga što je finalna.

Drugo, okrenimo se činjenično teže dokazivom, jer trebalo bi prikazivati snimke susreta i uvjeravati ljude u ono što su svojim očima vidjeli ili pak gledali, ali propustili vidjeti. Iako je istini za pravo bilo iznimnih i predivnih golova za povijest nogometa, što nije čudo s obzirom na vjerojatnost da se tu i tamo koji dogodi u toj šumi utakmica, ipak ako se od individualnih poteza popnemo na razinu momčadskih akcija koje su rezultirale nadigravanjem suparnika i zgoditkom, odjednom ostajemo šokirani disproporcijom ove s prvom pojavom. Mnogi najbolji strijelci su zakazali i, ne budi lijen, mnogi se nisu niti pojavili, iako su i povijesno i trenutno u izvrsnoj formi samo zato što su u svađi i borbi s ljudima iz svojih saveza, poput primjerice Eduarda da Silve koji će, sudeći prema učinku hrvatskih strijelaca, još dugo ostati drugi najveći strijelac Hrvatske. Uzdignimo se na koncu do cjelovitih lijepih igara podjednakih suparnika tijekom cijelih utakmica, k onome što bismo nazvali „utakmicom za pamćenje“. Nema ih.

Treće i najvažnije, taktičke i strateške zamisli trenera nisu donijele nikakve novosti. Nitko nije iznenadio novim načinom igre. Istina, možda su zanimljiva postavljanja napadača tijekom izvođenja kornera, tu i tamo koji dupli pas i sl., ali to je nedovoljno za natjecanje koje bi trebalo prije svega očuvati i unaprijediti igru. Vidjeli smo mahom nestručne, loše i neznalačke trenere od kojih mnogi nisu dorasli vlastitoj ulozi, a u tu skupinu treba uključiti i trenera Hrvatske reprezentacije kao i cijelu upravu tog saveza.

Kad se sve navedeno zbroji i oduzme i pod vidikom same igre, tj. njezinog očuvanja i unaprjeđenja, a nije zgoreg dodati i njezine ljepote, dosad nismo vidjeli bogznakaj, pa se tim slijedom i okrutnim zakonima vjerojatnosti ne treba nadati kako ćemo bilo što drugo vidjeti u finalu. Na koncu, čak i ako bismo vidjeli, trebamo znati da jedna lasta ne čini proljeće. Nadu u spas europskog nogometa sad treba polagati na prekomorske divove i patuljke koji stoje na njihovim ramenima, nadu da će po tko zna koji put izmisliti nešto čudnovato, novo i lijepo i da će time potaknuti napredak ove korumpirane europske nogometne žabokrečine, jer ako volimo kretanje, igru i nogomet, onda trebamo žaliti prije svega za nedostatkom lijepe igre. Ostalo je sporedno i prolazno.

Tko je autor?

Prof. dr. sc. Kristijan Krkač predaje kolegije Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost i Uvod u filozofiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, kolegij Analitička filozofija i druge na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i kolegij IntroductiontoEthicsandCSR na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu Lille 2.

Autor je više od 70 članaka i ostalih znanstvenih, stručnih i popularnih publikacija iz područja filozofije i poslovne etike u domaćim i svjetskim časopisima, devet autorskih knjiga iz područja filozofije i su-autor, urednik i su-urednik još pet iz područja filozofije i poslovne etike.

Autor je knjige "Filozofija nogometa – ogledi o srži igre".

Kontakt: [email protected]