Odvajamo svoj novac za profesionalne kruhoborce koji nas bičuju i etiketiraju

Ustvari se radi o tome da je potpredsjednik Fidesza Szilard Nemeth najavio prijedlog izmjena zakona po kojima bi se revidiralo financije tih organizacija i učinilo sve kako bi ih se obeshrabrilo u daljnjem radu i, poželjno, maknulo iz Mađarske, smatrajući kako je povoljan trenutak za to došao Trumpovom pobjedom. Razlog tomu, kazao je Nemeth, je taj što organizacije poput Soroševe služe globalnom kapitalizmu, a politčku korektnost žele staviti ispred nacionalnih vlada. Da je Nemeth rekao čitavu istinu dokaz je i sam Bloomberg, odnosno medij koji je u istome stilu nastavio članak.

Bloomberg je, naime, informaciji da je Orban već naložio istrage organizacija koje je financirala Kraljevina Norveška, rekavši kako su te organizacije paravan za politički aktivizam, dodao i to da se Orban oglušio na kritike Obamine administracije i Europske komisije zbog „izgradnje samoprozvane neliberalne zemlje“ (demokracije). K tome je „ugledni“ dodao, a domaći brže-bolje potvrdio, kako je i sam Trump u jednom svojem promičbenom spotu uoči izbora Sorosa naglasio kao jednu od četiri osobe koje predstavljaju negativce u SAD-u. Taj je spot, zaključili su i „ugledni“ i domaći, Antidifamacijska liga proglasila antisemitskim.

Zašto, pitate li se? Zato što su tri od četiri osobe Židovi. Nije, dakle, bitno što prozvani obnašaju dužnosti poput šefa dokazanog remetilačkog faktora u velikom broju zemalja, šefa  Goldman Sachsa ili šefice Federal Reserve Systema. Nije čak bitno niti to da je osoba koja je najveći negativac u spotu, Hillary Clinton dakako, nežidovka. Očito nije bitna niti činjenica da su baš svih četvero američki državljani. Kako nazvati tu manipulativnu logiku negoli političkom korektnošću kojom se poput ucjene trguje ljudskim strahom od društvene stigmatizacije.

Primjećuju se svakako i sličnosti s našom zemljom u kojoj također operiraju raznorazne nevladine organizacije, nositeljice političke korektnosti, a većini je poznatih zajednički donator upravo Institut otvorenog društva Georgea Sorosa. Baš kao u Mađarskoj. Razlika između Mađarske i Hrvatske je u tome što u Hrvatskoj političke strukture koje čine uvjerljivu većinu nemaju hrabrosti reći da se radi o, u najmanju ruku, uvrnutoj praksi financiranja ljudi koji većinu sredstava troše na isplatu svojih plaća, a koje uz to financiraju strana veleposlanstva i instituti.

Prevedeno na hrvatski, mi od svake svoje plaće odvajamo novac ne za demografsku obnovu, ne za zadržavanje mladih, ne za deficitarna obrazovanja i vještine, ne za razvoj izdavaštva, nego za profesionalne kruhoborce koji nas bičuju i etiketiraju za svako mišljenje koje ugrožava njhove fundamente. Uočili su to pojedini zastupnici Hrvatskog sabora, poput gospođe Esih i gospode Hasanbegovića, Zekanovića, Glasnovića ili gospodina Ilčića u proteklome sazivu, koji je rekao kako se nada da nije hereza reći da je naše društvo duboko bolesno kad to plaća u iznosu od 600 milijuna do 1,2 milijarde kuna godišnje. Bolesno, nego što.

Ali prevario se gospodin Ilčić, to uistinu jest hereza i valja zato biti ponosan heretik, da sažmem Vujićev brevijar. Hereza, (grč. hairesis.) znači izbor, pravo na mišljenje, isto ono pravo koje pravovjerni strvinari tobože žele osigurati svima. Svima koji nisu u koliziji s interesima njihovih poslodavaca, jasno. Zanimljivo je kako svoje postojanje opravdavaju realnom potrebom društva za takvim liberalizatorima, a istovremeno iz godine u godinu upozoravaju kako je društvo sve neliberalnije. Ili ne znaju raditi ili si sami stvaraju uvjete za posao. Upravo zato tim stranim sponzorušama država ne smije biti jedan od poslodavaca. Nevladine udruge, baš kao u Mađarskoj, treba temeljito revidirati i svakoj koja prima novac izvana dokinuti državna sredstva. Jer, da parafraziram Marasa, ja ne želim plaćati bič kojim me se udara po leđima.