Odjeci divljaštva: Zašto smo svi postali taoci tribinskog terora?

„Huliganima treba stati na kraj“, „Neka policija radi svoj posao“, „Sramota Hrvatske“ – samo je mali sažetak glavnih naslova, uz neizbježno zazivanje duha Lady Margaret Thatcher ( bez stvarnog znanja što je blagopokojna gospođa uistinu učinila za suzbijanje problema huliganizma u Engleskoj – čitati Dougija Brimsona ), vodećih hrvatskih tiskovina nakon novog divljačkog ispada u Milanu. Apsolutno se slažem i podržavam sve stroge teze i naputke odaslane tijelima Države, ministarstvima policije i pravosuđa.

Tek, nazirem mali problem. Naime, u potpisu svih tih „žurnih i žučnih“ tekstova stoje imena istih uvaženih kolega koji neumorno, između dva sranja, veličaju važnost „navijača“, njihovu svetu ulogu, njihova prava, ispravnost njihovih zahtjeva, njihove „čudesne atmosfere“ i besmisao nogometa bez njihove glavne uloge. O njihovom divljaštvu u Milanu danas lamentiraju isti oni koji će bez problema prenijeti u cijelosti kojekakva „priopćenja“, bez komentara objaviti vrlo ozbiljne objede na račun pojedinaca, koji bez ikakve zadrške progone one koji rade i stvaraju, a rado koketiraju s divljacima, rušiteljima i mrziteljima.

Isti oni koji će lakonski nasilje podijeliti na „dobro“ – usmjereno na rušenje sasvim određenog kluba i „loše“ – ovakav cirkus u Milanu. I tu vidim problem. Jer, nema drugih. Ti koji su radili sranja u Milanu, nisu neki drugi. To su isti oni čije se „čarobne atmosfere“ slave i uzdižu na pijedestal „nogometnih vrijednosti“ u Hrvatskoj. Ne postoji „dobro“ i „loše“ nasilje. Ti, sve te „navijačke“ udruge, skupine, frakcije, neumorno hrvatski nogomet drže u reketu, ucjenjuju ga, sramote ga. Nedavno sam pročitao tekst u kojem se izražava iskrena zabrinutost zbog „izostanka atmosfere“ na utakmicama Chelsea. Stadion je pun, ali, zamislite, ljudi samo GLEDAJU nogomet. Nema baklji, urlanja, nema „atmosfere“, pa onda sve to i nema smisla. Tko šljivi „gledatelje“, najčešće s djecom, sa djevojkama ili suprugama, tko šljivi sve one koji su spremni platiti između dvadeset i tisuću funti, kad nema naših obožavanih „navijača“. Ta se muda pod bubrege već dugo prodaju i u našim krajevima. O tome, pored novinara, umno brboću ugledni odvjetnici, sveučilišni profesori laprdaju o „subkulturi“, dajući javni legitimitet svim tim zločinačkim organizacijama.

U slučaju Dinama, artiljerijska priprema je nevjerojatna – protiv aktualne uprave je, prema medijskim jurišnicima, „GOLEMA VEĆINA NAVIJAČA“. Daleko od toga da su mediji glupi ili gluhi, savršeno su oni čuli da je ta „golema većina“ bučno izviždana od neusporedivo brojnije „TIHE MANJINE“ svaki put kad počne svoju verbalnu orgiju na Maksimiru, ali to im zvižde „gledatelji“, oni koji bi samo gledali dobar nogomet i koje su upravo „veliki navijači“ otjerali sa stadiona, pa to nije važno – tko šljivi „gledatelje“ – to ćemo tek uzgred spomenuti, ma što – prešutjeti. Vratimo se ipak u Milano i na zatraženi obračun s, do jučer, dragim „navijačima“, a od sinoć s „groznim huliganima“ ( još jednom – to su potpuno isti divljaci ). Od toga, jasno, neće biti ništa. Jer ne postoji trunka političke volje da se taj problem uistinu riješi. Priča o Lady Thatcher šuplji je paravan. Britanska „čelična Lady“ naime, nije riješila problem huligana koji je eskalirao osamdesetih. Njezin ministar sporta, Colin Moynihan, uveo je navijačke sudove, uveo je identifikaciju navijača, ali pravi, nikako i konačni udarac huliganizmu zadalo je tek britansko pravosuđe.

Divljački obračun navijača Man. Uniteda i West Hama, dogovoren i proveden na trajektu za Amsterdam 1986., rezultirao je zatvorskim kaznama u trajanju od 51. godine. Obračuni naših morona na benzinskim crpkama i stajalištima auto cesta rezultiraju prekršajnim prijavama ( ako? ). Pedantni Englezi objavili su da je u sezoni 2012/13 više od 100 tisuća engleskih navijača putovalo Europom na 44 utakmice Lige prvaka i Eurolige, te da je u toj masi zabilježeno tek desetak incidenata koji su rezultirali s 20 uhićenja. Podaci iz Milana govore da je u pržunu 17 hrvatskih idiota. Colin Blaney u knjizi „Hotshot: The Story of a Litlle Red Devil“ otvoreno govori o činjenici koja je toliko prisutna i u našim navijačkim skupinama, samo je slijepi sveučilišni profesori sociologije ne vide – ključni vođe navijača Man. Uniteda u tim su godinama bili ozbiljni i vrlo organizirani kriminalci s vrlo jasno definiranim „područjima djelovanja“ – droga, prijetnje, reket, razbojstva, nasilje. U Hrvatskoj fenomen huliganizma vladajuće uopće ne zanima, kao što ih ne zanima ni sport. Predsjednik na odlasku kaže da ne će dolaziti na utakmice reprezentacije jer je nogomet „netransparentan“, ali slavi rođendan Documente čija čelnica vrlo transparentno traži promjenu naziva Domovinski rat. Štoviše, organizaciju čije je djelovanje izrazito antihrvatsko ( uz dužno poštovanje rijetkim iznimnim trenucima ), kiti epitetom „savijesti“ društva.

Sa svim svojim manama, hrvatski nogomet emotivno, ali i gospodarski mobilizira desetine, usuđujem se reći stotine tisuća građana Hrvatske, posebno kada igra nacionalna selekcija, no tom dijelu populacije gospodin Ivo odbija biti predsjednikom. Nogomet je danas, vjerojatno nažalost,  jedna od najvažnijih grana hrvatskog gospodarstva, generira značajne prihode kroz transfere, ali i kroz kasnija ulaganja igrača koji su novac zaradili u inozemstvu a investirali ga u Hrvatskoj ( tisuće primjera ), ali našeg premijera to ne zanima. Pristao je na obračun s „močvarom“ smijenjenog bojovnika, pa ne može sada pružiti pravosudnu i policijsku ruku pomoći nogometnoj organizaciji, nek se oni - personificirani u Šukeru i Mamiću – koji u rukama nemaju baš nikakav alat da zaustave divljake, bakću s huliganima. Čitamo danas, a čuli smo i u prijenosu, za ovo što se sinoć dogodilo u Milanu, „svi su znali već tjedan dana“. Ako su znali novinari, komentatori, ako to u neslužbenom razgovoru potvrđuje i pripadnik specijalnih postrojbi hrvatske policije, onda ovdje nije riječ o huliganskom divljačkom ispadu, već o mnogo ozbiljnijem problemu.  

Riječ je o teškom propustu upravo državnih tijela, ministarstava policije i pravosuđa. Ako su svi znali, zašto se nije djelovalo preventivno, zašto su divljaci uopće stigli do Milana, zašto talijanski policajci nisu upozoreni na perfidne načine švercanja pirotehnike ( jer očito nisu obavili poštenu provjeru na ulazima )?  Zašto mediji nisu vrištali u petak i subotu – „znamo, dolaze napraviti sranje, zaustavite ih!“, umjesto da danas lažno moraliziraju o divljaštvu onih s kojima ispijaju kavice i čiji su neumorni glasnogovornici? Na kraju, što slijedi? Izgledno, velika financijska kazna HNS-u. Još jedna u nizu. Nadajmo se, neće biti posljedica na sportski rezultat, iako ni to nije isključeno. Slijedi u subotu i najveća utakmica hrvatskog nogometa, Dinamo – Hajduk. Umjesto svečanosti nogometa, igrat će se u groznom ozračju, jer ova će tema dominirati još danima. A postoji način da se to promijeni – svi oni čija je to dužnost, molimo vas, radite svoj posao – zaustavite ih!