(GEO)POLITIČKI OBJEKTIV

OBRAT U RASPODJELI MOĆI Japanska nova militarizacija pod američkim pokroviteljstvom

Nakon poraza u Drugome svjetskom ratu Japan je i kao Njemačka pretvoren u državu nadziranog suvereniteta u kojoj su raspoređene američke vojne snage. Japanska sigurnosna politika temeljila se na Yoshidinoj doktrini, nazvanoj po japanskom premijeru Shigeru Yoshidi. Japan je pozornost usmjerio na jačanje ekonomije, a u sigurnosnim potrebama oslanjao se na Sjedinjene Američke Države.

09.04.2023. u 21:46
Ispiši članak

I dan-danas u Japanu je, prvenstveno na otoku Okinawi u vojnim bazama, razmješteno oko 50.000 američkih vojnika (Indopacifičko zapovjedništvo). Iako je u doba Clintona bilo ideja o zatvaranju barem dijela vojnih baza, konkretno zračne baze Futenma (usred skandala vezanih za silovanje lokalnih žena), do danas nije u tom pravcu poduzeto ništa, a s obzirom na eskalaciju rivalstva SAD-a i Kine prilično je sigurno da ne će ni biti. 

Za razliku od Njemačke (gdje su također raspoređeni američki vojnici, i gdje je najveća američka zračna baza u Europi -  Ramstein), čija je vojska u okviru NATO-a djelovala i izvan granice zemlje, čl. 9 japanskog ustava zabranjuje Tokiju rješavanje međunarodnih sukoba nasiljem. Ipak, već više od dvadeset godina raspravlja se o brisanju tog članka, a to postaje posebno aktualno nakon početka rata u Ukrajini i rastuće kineske opasnosti. Japanski premijer Fumio Kishida u lipnju je prošle godine poručio: "Ukrajina danas, Daleki istok sutra".

Abe prvi upozoravao na kinesku opasnost

U vremenu hladnog rata Japan je, oslanjajući se na sigurnosnu suradnju sa SAD-om, ponajprije gradio obranu od potencijalne sovjetske invazije na otok Hakkaido što se ranije razmatralo krajem Drugoga svjetskog rata kad je izvršena i invazija na Kurilske otoke koji su i danas predmet spora u japansko-ruskim odnosima.

Nakon svršetka hladnog rata, japanske sigurnosna politika usmjerava se prema Istočnom kineskom moru i južnim otocima Japana preko kojih se kontrolira zapadni i središnji Pacifik. Prošle godine ubijeni bivši japanski premijer Shinzo Abe prvi je počeo – dok su u Washingtonu još neki sanjali o onome što se nazivalo "Chiamerica" – upozoravati na jačanje kineske moći (nakon što je Kina preskočila Japan i postala drugo svjetsko gospodarstvo), teritorijalni revizionizam (spor oko četiri otoka) i ambiciju za svjetskim vodstvom. On je i autor pojma Indo-Pacifik za koji je razvio ideju regionalne sigurnosti.

Japan je dio Quada, Kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga koji još čine SAD, Indija i Australija. Riječ je o sigurnosnom savezu na području indopacifičke regije koji je ponajprije usmjeren na suzbijanje kineskog utjecaja. No Japan sve više razmišlja i o samostalnom jačanju vlastitih vojnih snaga čiji je najveći problem vezan uz popunjavanje jedinica zbog loše demografske situacije. Unatoč tome što se na obranu troši tek 1 posto BDP-a (posljedica poslijeratne pacifističke politike) japanska je vojska, ako se uzme u obzir sve parametre, već danas u deset najjačih vojski svijeta. 

Više novca za vojsku i suradnja s NATO-om

U studenom prošle godine premijer Fumio Kishida najavio je značajno povećanje proračuna za obranu, s jedan na dva posto. To bi Japan svrstalo na treće mjesto po opsegu novca koji se troši na obranu. Nakon ruskog napada na Ukrajinu još je Abe predložio i to da se slično kao u Njemačkoj američko nuklearno oružje smjesti i u Japanu kao sredstvo odvraćanja. Zanimljivo, aktualni premijer Kishida posjetio je Ukrajinu u isto vrijeme kad i kineski predsjednik Xi Jinping Ukrajinu. 

Yoshimasa Hayashi, japanski ministar vanjskih poslova, nedavno je u tekstu za "Politico" istaknuo da ozbiljno međunarodno okruženje zahtijeva od partnera-istomišljenika intenziviranje suradnje i dodao da su zbog toga NATO i Japan značajno produbili odnose. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg u siječnju je posjetio Japan. Razgovaralo se o sigurnosnoj situaciji u Indo-Pacifiku i o budućnosti suradnje Japana i NATO-a. U procesu je formuliranje Partnerskog programa kroz koji će se ojačati suradnja s NATO-om u mnogim područjima, od cyber sigurnosti i svemira do kritične infrastrukture i novih tehnologija.

Ovome treba dodati da je Japan prošloga prosinca formulirao novu strategiju nacionalne sigurnosti u kojoj se naglašava da će Tokio bitno ojačati svoje obrambene sposobnosti i ojačati suradnju s NATO-om i drugim slično nastrojenim zemljama, kako bi se dala potpora i obranio slobodan i otvoren međunarodni poredak utemeljen na vladavini prava. Najavljen je i novi japanski plan za "slobodni i otvoreni Indo-Pacifik".

Nema nikakve dvojbe da u idućim godinama možemo očekivati jačanje vojnih sposobnosti Japana, zemlje s jakom militarističkom tradicijom. To ne će naići na blagonaklon pogled ni u Kini ni u Sjevernoj Koreji, pa čak ni u Južnoj Koreji koja je u američkoj sferi utjecaja (od 1910. do 1945.

Japan je držao Koreju pod okupacijom, a pritom su počinjeni brojni zločini). Međutim, ovdje se prvenstveno radi o japanskoj novoj militarizaciji pod američkim pokroviteljstvom. U okviru politike ograničavanja kineskog utjecaja Washington je Tokiju namijenio istaknutu ulogu. Iako je danas Ukrajina u fokusu, upravo će se u azijsko-pacifičkoj regiji, tj. Indo-Pacifiku dijelite nove karte u raspodjeli svjetske moći. 

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.