O jednoj pljusci, virtualnoj stvarnosti i utapanju u Milanovićevu blatu

U zagrebačkom žargonu ima jedan zgodan izraz (oprostite zbog primjenjenog vulgarizma, ali napisati "podje....nje", politički korektno umetajući točkice ili zvjezdice, nikako vam ne bi približilo slikovitost i smislenost izraza) pa molim puriste da istrpe. Kažu purgeri – podjebavanje.

Najčešće se izraz odnosi na situacije u kojima lokalni "šaljivđija" pronađe žrtvu, osjeti neku njezinu slabost, pa onako usput, "štrajfajući" tek, dobacuje i "podjebava". U svojoj biti, taj je čin sasvim drugačiji od "zajebavanja", jer zajebavanje je otvoreno, nerijetko grubo, a zajebanti su neusporedivo hrabriji od lokalnih "podjebanata". Ako se žrtva zajebancije uvrijedi, skoči i zaprijeti obračunom, potegne šaku, zajebant će reagirati jednako. Uskočoperit će se, unijeti u lice i biti spreman šakama braniti svoje pravo da ismijava tuđe slabosti i mane. "Podjebanti" su drugačija sorta. Oni pikaju sa sigurne udaljenosti, oni su uvjereni u svoju superiornost, čvrsto vjeruju da su svi drugi budale, a da je tek njima udijeljena pamet te s pameću pravo da se rugaju drugima. No, oni su i kukavice. Pa kada se žrtva odluči "podjebantu" zveknuti šamarčinu, kada mu jasno pokaže da se "tako nećemo igrati", kada krene prema njemu otvorenim gardom, takvi likovi brzo podviju rep, zaskviče, sakriju se iza leđa nekog jačeg.

Siguran sam da prepoznajete situaciju. Poput  lokalnog "podjebanta", uputio je naš premijer predsjednici javni nalog da pripremi papire i nek' izvoli doći na sjednicu vlade spremna, s financijskim analizama
učinaka svega što se sprema predložiti itd... Ne samo da ne pamtimo kada je tako "decidiran" bio prema ministrima s kojima je upropastio državu i posljednje tri godine svojeg, te mnogo važnije, naših života, već ga lako možemo zamisliti kako se "podjebantski" ceri, hihoće i gurka sa svojim "dečkima", primjerice Baukom i Marasom – kao pravi "podjebant", zadovoljan svojom"forom" i nelagodom koju će "fora" izazvati kod gospođe predsjednice. Kad odjednom, ZVEK, FLIS, nije se šaljivdžija niti snašao, a žrtva je opalila iz poluvoleja. Dečko, ne bumo se tak' igrali! Jedina preostala ozbiljna mjera je – pokupi pinklec i zajedno sa bulumentom svojih neradnika, odskakući u bespuće povijesne zbiljnosti. I, sasvim očekivano – uslijedilo je nevjerojatno kmečanje. "Visoki izvor iz vlade" cvili – "ona je nestabilna osoba", drugi šaljivdžija pokušava novom glupom forom – "ne bi ona, netko joj je hakirao ured". Grizlly Grbin je uvrijeđen, jer ona je predsjednica "samo onih koji su glasali za nju" (mili Isuse, ako nam je taj veleum glavni za zakone, poslovnike i slično – gospon Vlado je za njega svjetski prvak) pa ne razumije da je primjenjiva i analogija u "njihovom" izbornom slučaju, a sitna boranija i ne zna kako cviliti, a da zvuči opasno. I dok se pjevačko društvo na Markovu trgu pokušalo sabrati od direkta u špic brade, evo njih, kreću tumači naše virtualne stvarnosti. Analitičari, profesori, kolege novinari. Vrlo nervozni gospon profesor Rimac, koji ni u emisiji uživo u "noći tragedije" nije mogao vjerovati što se dogodilo, mantra o šatorima, Gadafiju (kladio bih se da je barem jednom bio Mesićev gost kod tog važnog državnika) pa dijeli lekcije o državi i institucijama voljom naroda izabranoj predsjednici. Jednako tako, neki će kolege savjetovati gospođi predsjednici da "ne smije rušiti", a drugi su silno zabrinuti za njezin "rejting". Malo se tko sjetio povoda, klošarskog javno objavljenog "podjebavanja" na koji nije moglo, a bogme ni smjelo biti drugačije reakcije od ove – FLIS!   

Bio sam vrlo naivan kada sam Milanovićevu izjavu "mi ili oni" protumačio sportski, kao udarac nakon poraza, kao retoričku figuru borca na koljenima. Nema tu retorike, ne postoji nikakav "Plan 21", "mi ili oni" je jedini plan, jedina ideja onih čiji su djedovi otimali tuđe stanove, onih koji su izašli iz Sabornice kada to nikako nisu smjeli, onih koji su kormilarili (i još to čine) ovim brodom prema luci u kojoj ga mi više nikada ne želimo vidjeti. Mislio sam da se šali, da je to dio normalnog političkog Pi Ara, kada je izjavio da su oni super i da su učinili što i Nijemci nisu bili u stanju. Da se hrabrim potezima poput "socijalne osjetljivosti" i sličnih. Pogriješio sam strašno. On sve to misli vrlo ozbiljno. On vjeruje da je povisio plaće svima. To što je moj račun za vodu za siječanj povećan za 30 %, za plin i više, što će gradovi, naravno, ponovo nama uzeti (i još mnogo više) ono što on vjeruje da je dao, to on ne vidi i ne razumije. On odlazi skijati na Čelimbašu i mudroslovi o potrebi razvoja skijanja u tom kraju, a prije mjesec dana je njegova Vlada masakrirala gorsku Hrvatsku. Zanimljivo, nitko da ga to pita (kao ni o, tjedan ranije, tajnom skijanju u Innekremsu – tamo su ipak bolji uvjeti, ali dobro, nije zgodno za američkog image makera). On misli da je povukao sjajan potez sa zamrzavanjem "Švicarca", a  jasno je da tu nije baš sve po zakonu i Ustavu (no dobro, pustimo sad to) te da ćemo, prije ili kasnije, ponovo sve to mi platiti (e, to je već važnije). On i dalje živi svoje poslanje – "mi ili oni" – i na tome radi intenzivno. Samo lani 980 liječnika, ljudi s najvišom kvalifikacijom, ljudi koji su visoko školovani minimalno deset godina – otišlo je iz Milanovićeve "Arkadije". Još deset (po najnižoj) ili 18 tisuća (po, čini se, realnoj procjeni), uglavnom mladih napustilo je Hrvatsku. To nije "Plan 21", to je stvarno provođenje plana – "mi ili oni". Svi oni koji upozoravaju predsjednicu da bi trebala "graditi" – pa ona ništa drugo i ne čini od pobjede – trebali bi razumjeti da neće biti nikakvog građenja, nikakvog dijaloga, nikakve kohabitacije. Neće, jer gospodin Milanović je bio vrlo iskren – "mi ili oni".

U temelju javne optužnice protiv HDZ-a stoji tvrdnja da su o Sanaderovoj krađi "svi sve znali", ali da ništa nisu činili. Pitanje je, koliko će još dio ipak pametnih ljudi među "njima" dopuštati da budu utapljani u Milanovićevu blatu, jer i ovdje postoji vrlo jasna analogija – svi sve vide i sve znaju, ali ništa ne čine. Je li Milanovićev osobni križarski pohod – "mi ili oni" – baš ono što žele primjerice Mornar, Varga, pa čak i Leko?

Sve ostalo su pasje bombice koje će se bacati pred masu. Predsjednica će i dalje pozivati na suradnju, držeći se svojih stavova, a "dečki" će cinično podjebavati, skrivajući se iza tumača virtualne stvarnosti koji će nas silom uvjeravati da je gospođa Kitarović zapravo Gadafi. Dok ne popiju sljedeću, nadam se i konačnu, finalnu pljusku.