O Antifašističkoj ligi, Moši, Tihi, Prletu, Prsanu, Trulom i Ustaši

Osnovana je Antifašistička liga. Odjednom, silno se uzbudiše svi „desni“ komentatori, njih trojica, pokrenula se prava „pjenidba“ po svim zakucima međumrežja u koje su prognani ti vrijedni medijski djelatnici. Iskreno, ne razumijem ih. Ako postoji projekt kojeg valja podržati, osnivanje te lige svakako je na prvom mjestu.

Možda se čudite i ne razumijete moj stav? Dopustite da pojasnim. Na inicijativu gospona Jure Hrženjaka, pod istu kapu, u ligu se upisalo čak 14 antifašističkih organizacija. To iskazuje fantastičnu brigu za svakog čovjeka jer će sada svih sedam istinskih fašista u Hrvatskoj dobiti po dvije pune organizacije da brinu o njima. Liga će se igrati dvokružnim bod sustavom, uglavnom na terenima vodećih medijskih kuća koje upravo vape za takvim utakmicama, jer to je jako zgodno – dok se drobi o fašistima i antifašistima, puno se manje pozornosti posvećuje činjenici da nam je prošle godine, sada i službeno i od grandioznog ministra Miranda Mrsića potvrđeno, iz zemlje zapalilo 12.000 uglavnom mladih i uglavnom visoko obrazovanih. Sasvim je izvjesno da liga neće biti protočna prema Europi, prvak neće ulaziti u Ligu antifašističkih prvaka, jer Europa ima malo drugačije poglede i ono što se kod nas podvlači pod antifašizam, a zapravo je veličanje kulta jednog mrklog diktatora, na europskim terenima već odavno ne prolazi. No, zato se smiješi „Regionalka“ – tu je plodno tlo za takve lige. Možda će biti mali problem s istočnim susjedima, jer, veliko je pitanje kako će na to gledati Nikolić i Dačić – pretpostavljam ipak sa simpatijama, jer četništvo je također, zar ne, AF pokret.

Predsjednik lige je drug Zoran Pusić. Gledajući njega i neke povijesne fotografije, razmišljam, ne bi li bilo primjereno da vođe te organizacije preuzmu i određena konspirativna imena. Recimo, drug Zoran pomalo vuče na Mošu Pijadu. Zamislite – Zoran Pusić Moša – da se zbune ti fašistički žbiri u Hrvatskoj kojima upravlja stari čelnik PTZ-a, Ostoja. Pa drugarica Vesna Teršelić. Ona bi mogla biti – Tiha. A Jura Hrženjak – Prle. Tu je i sveprisutni Slavek Goldstein, zvani Kameni. Naravno, ne može bez Ivana Fumića – Prsana. Aktivno su se uključili i Ivo Josipović – Truli i Milorad Pupovac – Ustaša. Stvarno ne razumijem komentatore koje je čin osnivanja lige toliko nabrijao. Meni je tu sve fantastično. Ponešto i znanstveno fantastično.

Primjerice, kaže Jura Hrženjak Prle – „Inicijativu pokrećemo okruženi oživljavanjem fašističkog zla i raznih društvenih tendencija čiji je cilj dokidanje prava manjina. Sjetimo se samo referenduma čiji je cilj bio odricanje prava na jednakost jednog dijela građana, ili napada na ćirilicu.“ Genijalno. Danas, 2015. godine, naš Jura Prle sjetio se prava manjina i ćirilice. A finih je 45 godina aktivno sudjelovao u režimu koji je, bez referenduma i sličnih demokratskih besmislica, figurativno i doslovno, ubijao prava većine, Hrvata, posebno onih koji nisu mislili kao veliki i dragi vođa. Bogati! Eh, da, ćirilica? Prle nije našao za shodno skočiti u pomoć potpisnicima deklaracije o hrvatskom književnom jeziku, a, čujte, nije bilo zgodno u to doba, ali sad, evo ga, hrabro na braniku ćirilice. Kojoj ne prijeti baš nitko i za koju postoji samo jedno mjesto na kojem će pričekati – Vukovar.

Mnogi od vas ne vole Vesnu Teršelić – Tihu. Opet pogrešno. Drugarica Vesna vodi „Documentu“ – centar za suočavanje s prošlošću. Vrlo je izgledno da je Tiha napokon shvatila gdje se otvara pravi, veliki, neistraženi i zločinima prebogati prostor za njezino djelovanje. Njezin ulazak u ligu je kao da su Real i Bayern zajedno ušli u hrvatsku ligu, mana s neba. Zamislite, već u prvom redu do nje, za svečanim i radnim objedima lige, moći će Tiha uživo provoditi suočavanje zlikovaca s njihovom prošlošću. Govorio je i Fumić, zvani Prsan. Kaže – „došlo je vrijeme da razjedinjene snage ponovo ujedinimo protiv mržnje i podjela.“ Nemoj Prsane, molimo te ko druga i starešinu, nemoj nas ti ujedinjavati – ako nas je netko podijelio, učinili ste to vi, u 45 godina terora i mržnje prema svemu što diše hrvatsko.

Javio se i Ivo Josipović, Truli. Pričao je o izdavaštvu, o knjigama, zamislite – izlaze, objavljuju se knjige u kojima više ne piše samo jedna ispravna istina, istina svete komunističke partije. Pa to je grozno, to je „revizionizam“, kako je, bogati, moguće da neki drugovi ne misle ono što smo mi propisali, bogati? Truli je, prije no što je postao predsjednik Republike ( obratite pozornost na snimku njegove inauguracije, gospođa Omejec u zakletvi dva puta čita – Hrvatske, drug Truli niti jednom nije to ponovio – dostupno na YouTubeu ), bio sveučilišni profesor. Knjiga je bila osnovno sredstvo njegova rada. Danas bi drug Truli knjige palio jer mu njihov sadržaj ne paše – može li se niže pasti? 

Nije moglo proći bez Milorada kojeg drugovi konspirativno  zovu – Ustaša. Mili Ustaši nedostaje ulica 8. maja, i, naravno – Tito. Deložacija biste s Pantovčaka u ligi je shvaćena tragično. Puno tragičnije od deložacija koje su stariji članovi lige ( igrat će na dva mala, ligu veterana antifašista ) proveli 45-te, kada su iz kuća i vila izbacivali bogatije građane, Hrvate i mnoge druge, ne bi li uselili „pobjednike“.  Malu pomutnju u redove osnivača lige, naviknute na jedinstveno mišljenje, unio je Slavek Goldstein, Kameni. Neočekivano, Kameni je za govornicom izrekao – „drugovi, oprezno s Titom! Postoje dojave, doduše neprovjerene i lako je moguće da je riječ o ustaškoj kontrapropagandi, da drug Joža nije baš sve radio po propisima – ne našim propisima, tu je sve čisto, naše „oko sokolovo“ ne vidi ništa sporno oko Bleiburga, Golog, sedamdesetprve i tako dalje, bogati, ali izgleda da FIFA i UEFA na to ne gledaju baš tako“. Šteta što drug Kameni nije to dojavio i svom sineku, Pusićkinom ambasadoru u Parizu, Ivi zvanom Jovan, pa podstanar hrvatskog veleposlanstva tamo još uvijek drži sliku velikog i dragog Jože.

Budući da zemlju i dalje trese gospodarska kriza, možda bi bilo dobro, a sasvim sukladno željama kumrovečkog načelnika Ulame, da se prostor zapuštene partijske škole da u ruke AF lige. Upotpunili bi turističku atrakciju, bili bi sasvim blizu mile im biste, a mogli bi iz tog prostora i odlaziti na utakmice u obližnje šume. Po zagorskim goricama, prema Svetoj gori, a preko Sutle mogu dogovarati tekme sa slovenskim istomišljenicima koji već dulje djeluju u ilegali, jer, gle čuda, tamo su takve svinjarije zakonom zabranjene. Uz jedan uvjet – evo škola, ali ukida vam se sva lova koju muzete iz države. Neće vam biti teško, bogati, navikli ste, potražiti hranu, šibice, alge i druge namirnice, kod bogatih zagorskih seljaka. No, znajući koliko ste popularni, vi, vaši očevi i djedovi koji su kod naših očeva i djedova dolazili uzimati hranu i sve ostalo, ne zamarajući se – kao što je to činila okupatorska i glupa njemačka vojska i kasnije to platila – izdavanjem potvrda o oduzetom blagu, dajem vam tjedan dana.

A onda će se drug Moša sjetiti da baš ima krsnu slavu kod sestre, Prle i Tiha povući će se u tišinu Documente i najnovijim mikroskopom, donacijom britanske vlade, nastaviti tražiti zločince Domovinskog rata, Prsanove posljednje riječi biti će – kurva je opalila, Kamenog će odvesti u Rogašku na liječenje a Truli će na Jelačić placu protestirati i paliti knjige nepoćudna sadržaja. Ostaje, u toj amaterskoj ligi, samo jedan profi – profesionalni Srbin – Mile Ustaša. Lijek za njegovu bolest u svojim rukama drži samo srpski narod u Hrvatskoj. Možda je vrijeme, zbog dobrobiti njihove i zemlje u kojoj žive, jer, siguran sam, među onih Mrsićevih 12.000 je nemali broj i njihove djece, da taj lijek i primjene.