Neke zablude o važnosti kretanja BDP-a u vrijeme pandemije

Prva zabluda potječe iz nestručnih interpretacija statističkih veličina. Pa kada se još neke kvartalne promjene dignu na četvrtu potenciju (da bi se dobile ekstrapolirane godišnje stope), onda se u ovako snažnim kvartalnim fluktuacijama ukaže silno preuveličana slika o padu ili porastu. I zavarava nosioce ekonomske politike.

Tako je nastala i jučerašnja "senzacionalna" vijest o povijesnom rekordnom rastu BDP-a u Americi. Trumpu došlo u pravom trenutku! No, pogledajmo stvarne brojke iz kojih proizlaze svi izračuni i sve interpretacije:

    Kv. 1/2020 = 19,010.848.
    Kv. 2/2020 = 17,302.511.
    Kv. 3/2020 = 18,583.984.
    Kv. 3/2019 = 19,141.744.

Na prvi pogled, vide se padovi i rast, ali ništa posebno dramatično. Međutim, kada se to "digne na četvrtu", kao što formule traže, dobijemo vrišteće naslove. Pa je tako u drugom kvartalu američki BDP pao po ekstrapoliranoj godišnjoj stopi od 31,4 posto! Najveći pad u povijesti. Katastrofa! Propast Amerike i Trumpa, vrištali su naslovi.

Jučer pak potpuno obrnuto. U trećem kvartalu isti taj realni BDP poraste za neviđenih 33,1 posto! Trump trijumfira, Bidenovci relativiziraju. Palo najprije za 31,4, zatim poraslo za viših 33,1 posto, a još nije dostignut nivo iz prvog kvartala. Kako to? Pogledajte gradivo postotnog računa iz osnovne škole.

Konačno, usporedimo li treći kvartal ove godine s trećim 2019. (kod nas se najčešće tako mjeri rast ili pad) vidimo da je, unatoč neviđenom i spektakularnom rastu u trećem kvartalu, američki BDP bio niži za tri posto od prošlogodišnjeg.

Zaključak? Ne dajte se impresionirati velikim brojkama promjena. Još manje se dajte impresionirati minornim postotnim promjenama. Tipa - smanjili smo prognozu pada našeg BDP-a sa 9,1 na 8,7 posto ... Potpuno nevažno. Daleko važnije je razumjeti fundamentalne koncepte i njihove promjene.

Druga zabluda proizlazi iz metodologije izračuna realnog BDP-a. Tzv. realni BDP je obračun pod pretpostavkom stalnih cijena kroz godine, kako bi se eliminirao utjecaj promjena općeg nivoa cijena, najčešće kroz inflaciju. Kada dođe do eksternog šoka kakvog upravo proživljavamo, statistička metodologija ne može obuhvatiti puni opseg promjena u tzv. relativnim cijenama. Cijena noćenja u hotelu je pala u odnosu na cijenu testiranja na virus, a mi to (za sada) još ne vidimo.

Poanta je u sljedećem – ljudima je sada daleko više stalo do zdravlja nego do putovanja. Njihove trenutne preferencije i spremnost da više plate za sadašnje potrebe znači da njihovo blagostanje nije opalo. Promijenio se samo način njegova postizanja – više lijekova, maski i dezinfekcije, manje ispijanja kave u prenatrpanim kafićima. Takvu pozitivnu promjenu, uzimajući u obzir vrstu poremećaja, statistika pak može zabilježiti kao pad dodane vrijednosti i BDP-a. Kao krizu.

Ovo nas vodi na treću, najpogubniju zabludu. Onu da država treba pod svaku cijenu čuvati pretkrizno okruženje i strukturu proizvodnje i zaposlenosti. I da mjere borbe protiv pandemije ruše blagostanje nacije, pa je potrebno tobože postupno, filigranski, s osjećajem za detalje, korak po korak, uvoditi nove ili popuštati stare. Glupost. Mjere su ili jasne, odlučne i učinkovite ili ih ne treba.

Najmanje nam trebaju mjere koje se uopće ne provode u značajnom dijelu populacije, bez ikakvih sankcija. Samo pogoršavaju stanje. Kompromitiraju državne institucije, povećavaju ogorčenje onih koji se od prvog dana pridržavaju svih mjera i ubrzavaju širenje zaraze do neviđenih razmjera.

A BDP neće porasti samo zato što je netko kirurški precizno odredio minimalnu udaljenost između dvaju stolova u kafiću. Niti će porasti zbog toga što će se produljiti radno vrijeme noćnih klubova. Ljudi imaju neke nove preferencije. Žele platiti za svoje zdravlje i zdravlje svojih najbližih. Za zdravlje nacije.

A što ćemo onda s onima koji će izgubiti posao u noćnim klubovima? Pa, vrlo jednostavno. Naći će posao tamo gdje se danas traže novi zaposlenici. Npr. u bolnicama, ambulantama. Kod proizvođača i trgovaca medicinske opreme i lijekova. Kojima treba platiti do zadnje lipe njihovih dospjelih potraživanja. Usput, nikako ne mogu shvatiti natezanje s veledrogerijama, posebno ne u ovom trenutku.

Koliko onda treba povećati izdvajanja za zdravstvo? Koliko struka odredi! Odnosno, za toliko će se povećati vrijednost zdravstvenih usluga unutar BDP-a. Ljudski životi i zdravlje nacije, obično se kaže, nemaju cijenu.

E pa, draga hrvatska državo, plati i organiziraj opstanak nacije. Zbog njenog blagostanja postojiš, ne zbog petljanja u ekonomiju.