Neke stvari koje neki od nas čine, a možda su nepoznate ženama

Muškarac srednjih godina, solidno gojazan u rozim boksericama i nakaradnom raskoraku stoji na plaži i dok pogledom prelazi preko turista koji se kupaju i sunčaju obazrivo, ali predano i studiozno češe genitalije. Tako čini jer mu je to rekao Zoran Šprajc. Nije mu rekao da bi to jednako učinkovito mogao učiniti u kabini za presvlačenje ili barem leđima okrenut potencijalnoj publici. Internet je prepun odurnih stvari koje čine mnogi muškarci. Teško je poloviti sve aktivnosti, ali ima ih na pretek i doslovno ne postoji doba dana ili noći, radnog tjedna, vikenda, praznika, blagdana ili godišnjeg odmora, niti mjesto na kojem muškarci ne čine barem jednu od mnogih odbojnih stvari. Navedimo za ilustraciju neke od njih.

Umjesto da pravilno zatvorimo vrećicu s kruhom, okrećemo vrećicu oko ručki i savinemo ih ispod kruha. Kad se presvlačimo ostavljamo odjeću na podu, zatim ju nogom nabacujemo u ruku uvjereni da smo najbolji nogometaš svijeta. Kad smo sami i razljutimo se divljački trčimo stubištem. Zimi se toplo pokrivamo u krevetu, ali jedno stopalo ostavljamo nepokrivenim za ventilaciju. Ljeti se pokrivamo tako da spavamo goli ili u gaćama, ali pokrivamo samo ono stopalo koje je bilo otkriveno zimi da se ne prehladimo.

Nadalje, dok nas ne gledate od krmelji, šmrklji i žutog iz uha radimo kuglice i gađamo stvari po stanu (sad smo odrasli i više ih ne lijepimo ispod stola). Ispuhujemo nos u dlan tijekom tuširanja. Podižemo pokrivač u krevetu kako bi ga izluftali kad prdnemo. Puštamo vodu na pol pišanja i utrkujemo se s mlazom vode. Nastojimo mjehurićima pišaline prekriti cijelu površinu vode u školjki. Pregledamo drek nakon što završimo s velikom nuždom, jer besmisleno je ne diviti se remek-djelu. Kad se probudimo s erekcijom izvodimo kosi toranj u Pisi kako bi uopće pogodili wc školjku. Itd.

Ovih stvari ima još mnogo i ostavljam čitateljima i čitateljicama da učine sami ono što mogu i drže vrijednim navođenja. Posljednja dva odjeljka su izvorni tekst objavljen na društvenoj mreži, a koji je dobio puno „sviđanja“, komentara i dijeljenja, pa čak i kritika. Komentatori kojima posvećujem ovaj dio teksta uglavnom su se suzdržali od navođenja nenavedenih aktivnosti, ali mnogi među njima istakli su važne vidike prikazane pojave. Izdvojit ću neke. „To! Muški je mozak programiran za bedastoće i zbog toga nam nikad nije dosadno.“ „Zaboravio si pišanje u duboki snijeg.“ „C'est la vie!“ „Kad te cura čeka u dnevnoj, a ti si na wc-u, ne žuboriš, nego pišaš u stjenku da ne čuje.“ „Najviše me oraspoložilo tehniciranje s gaćama, pogotovo kad se čovjek bori s kroničnim išijasom.“ „Ajme Gospe, ja sam muško!“ (u raznim inačicama više puta od strane dama) Itd.

Netko će reći sve je to nepristojno, nekulturno, neuljuđeno i necivilizirano. Ili ukratko – seljački. Kad smo već kod seljačkog, ovo me sjetilo poznate skladne „Tivra me mado, ti selska cesto“ koju je prije četvrt stoljeća izveo John Denver („Take Me Home, Country Roads“, Danoff, Nivert, Denver 1971.) i koja je postala hit čim je objavljena. Postoji puno zanimljivosti u vezi te skladbe, ali izdvojio bih sljedeće tri. Prvo, ta je skladba 2014. godine proglašena himnom Zapadne Virginije. Drugo, za vedrog dana s vrhova Blue Ridge planina pogled seže do čak sedam saveznih država SAD-a, tj. Sjeverne Karoline, Tenneeseeja, Kentuckyja, Ohaja, Pennsylvanije, Marylanda i same Zapadne Virginije.

Treća zanimljivost, a koja me ujedno vraća početnoj temi teksta, jest da su mjesta navedena u pjesmi samo manjim dijelom u Zapadnoj Virginiji. Rijeka Shenandoah protječe većim dijelom kroz Virginiju, a ne kroz Zapadnu Virginiju. Blue Ridge planine također su većim dijelom izvan granica Zapadne Virginije. Najljepši krajobrazi Zapadne Virginije uopće nisu u njoj, nego uglavnom u susjednim državama, ali to nije spriječilo autore da napišu tekst i skladbu koja je postala i hit i himna. U tom smislu ljeto neće izgubiti na svojoj ljepoti i živahnosti ako čak i u odurnim praksama koje je ono razotkrilo po samoj svojoj naravi pronađemo zrno ljepote i vica; određenu estetiku odurnog.

Pogledajte prepunu plažu. A sad se prisjetite klasične cirkuske predstave koju ste gledali kao dijete. Pogledajte vratolomije družine na trapezu. Maknuli su zaštitnu mrežu! Neeee! Stižu dresirani majmunčići. Zatim klaunovi. Tuljani koji preskaču prepreke i bacaju se kroz obruče. Evo i slonice na biciklu. A za kraj tu su i strašni lavovi i tigrovi. Plaža je ljetni cirkus. Koliko god na trenutke oduran, ali baš zbog toga i predivan. To je Wittgensteinov „izvanjski oblik odjeće, načinjen sa sasvim drugačijim namjerama, a ne da pokaže oblik tijela“, jer ljeto je takvo kakvo je. Otkriva i lijepo i odurno; i što treba i što ne treba.