Mnogi su ovaj zadatak shvatili kao hajdučiju i podjelu ratnog plijena

Ključno strateško pitanje hrvatske budućnosti je demografija. Hrvatska, na žalost, izumire pred našim očima. Iz zemlje je, kako je navedeno, otišlo pola milijuna ljudi. S druge strane, procjene govore da će do 2030. toliko stranaca biti u Hrvatskoj. Ne samo da se iseljava iz Hrvatske, nego imamo i prirodni pad broja stanovnika. Više ljudi umire, nego se rađa.

To demografski prazni Hrvatsku, nestaju čitava sela, što stvara velike probleme na ekonomskom, ali i sigurnosnom planu. Bez ljudi efektivne nema kontrole prostora. Hrvatska mora stvoriti ekonomsku situaciju koja će ljude zadržavati u Hrvatskoj i okrenuti se hrvatskome iseljeništvu umjesto pristajanja uz koncept zamjene stanovništva. Ne postoji za Hrvatsku ništa važnije od pitanja demografije. Svi strateški koncepti moraju biti u funkciji demografske revitalizacije.

Međutim, za demografsku obnovu nije dovoljna samo jaka ekonomija što ponajprije vidimo na primjeru Njemačke. Problemi su vrijednosne prirode. Europa i Hrvatska zahvaćene su procesima kulture smrti koje je inaugurirala šezdesetosmaška revolucija. Europa danas ne pristaje uz kulturu života, nego uz smrt, uz mnoge protuživotne ideologije kao što je rodna ideologija. Njih je potrebno odbaciti i vratiti se zdravim duhovnim orijentirima.

Potrebno je izvršiti temeljitu reformu pravosuđa i javne uprave. Upravo je korumpirano pravosuđe glavni zaštitnik klijentelističkoga modela ekonomskih i političkih odnosa. Reforma pravosuđa i javne uprave predstavljaju nultu točku svih drugih reformi kao što je i prijeko potrebna reforma političkog i izbornog sustava. Korumpirano pravosuđe i javna uprava glavni su zaštitnici klijentelističkoga modela. Hrvatska mora raščistiti s povijesnim temama koje i danas duboko traumatiziraju i polariziraju hrvatsko društvo. Neraščišćena povijest ostavlja trajnu mogućnost da tom temom manipuliraju unutarnji, ali vanjski akteri.

FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić

Srednja Europa i rješavanje hrvatskog položaja u BiH

Na geopolitičkom i geostrateškom planu hrvatski imperativ je repozicioniranje na području Srednje Europe. Hrvatska treba snažnije surađivati sa zemljama Višegradske skupine, ali i šire unutar Inicijative triju mora od koje bismo trebali imati veće geopolitičke i geoekonomske benefite. Hrvatska mora napraviti geopolitički i duhovni odmak od područja tzv. Zapadnog Balkana. S druge strane, nužno je pozorno pratiti što se događa u Srbiji gdje ideologija tzv. srpskog sveta i dalje pruža šape prema hrvatskim teritorijima.

Drugo ključno pitanje hrvatske vanjske politike rješavanje je hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini. Ovo je ne samo ključno vanjskopolitičko, nego i pitanje nacionalne sigurnosti. Hrvatska se mora zauzimati za Europu ravnopravnih i suverenih naroda. Suverenost se dijelom mora očitovati i na gospodarskom planu. Nijedna zemlja nije izolirani otok, poželjna je ekonomska suradnja, no u geopolitički izazovnim vremena Hrvatska treba težiti što većoj gospodarskoj samodostatnosti u ključnim područjima i energetskoj sigurnosti.

FOTO: HINA/Mario Strmotić

Imamo gubitnički mentalitet

Umjesto pobjedničkog mentaliteta iz devedesetih danas – ako zanemarimo športske terene - imamo gubitnički mentalitet. Umjesto honoriranja izvrsnosti imamo negativnu selekciju. Umjesto kulture rada imamo (ne)kulturu klijentelističkoga načina poslovanja. Umjesto ponosa i samopoštovanja malodušnost i gubitak vjere u vlastite snage. Umjesto stimuliranja kreativnosti imamo paralizu gotovo svih kreativnih potencijala.

Umjesto kulture koja cijeni odgovornost i žrtvu imamo (ne)kulturu koja preferira filozofiju "u se, na se, i podase". Ljude integriraju ideje i vrijednosti, a kad se ovi pogaze, kad nestane to duhovno središte, nastaje raspad sustava. Uzrok velikoga broja problema danas u Hrvatskoj nedostatak je iskustva državništva.

Ne nasjedajte na ovu prijevaru: Ako se ne glasuje za HDZ, prijeti nam povratak Milanovića

Moderna Hrvatska je mlada država. Hrvati usred života u ne-hrvatskim državnopravnim okvirima nemaju iskustvo vođenja države, a mnogi su taj zadatak shvatili kao "hajdučiju" i podjelu ratnog plijena, tj. kao priliku za ostvarivanje vlastitih kriminalnih interesa. Ili, da skratimo priču: narod je taj koji bira političare. Oni su odraz političke pismenosti birača. Sami smo, dakle, odgovorni za posljedice svojega izbora.