Mitovi i legende koji opterećuju hrvatsku sportsku javnost

Mnogo je toga u društvenom, političkom, sportskom životu Hrvatske utemeljeno na mitovima i legendama. Prema dnevnim potrebama, mitovi se vade iz ladica, iz ormara, uobličuju u „stvarnost“ i medijski serviraju s ciljem ostvarivanja pojednih, najčešće političkih ciljeva. Onaj tko upravlja medijima, upravlja i medijskim manipulacijama koje su jedan od glavnih razloga ovakve duboke podijeljenosti hrvatskog društva. Daleko bi otišao ovaj tekst kada bi počeo rasčlanjivati prošle i aktualne manipulacije, od kojih je trenutno najstrašnija i najpodlija medijska podvala Facebook grupa „Ja ne mrzim“, upravljana i dirigirana iz ureda predsjednika na odlasku, podvala kojom se sotoniziraju ljudi koji se tjednima smrzavaju ispred ureda zastrašujuće bahatog ministra i njegovog manipuliranog ministranta, podvala koja nadrealnom zamjenom teza čini nepopravljivo zlo hrvatskom društvu i Državi. Ali, „Sport i glazba“ moj su zadani okvir, a povod za priču o nekoliko sportskih mitova, teški su porazi Dinama u utakmicama Eurolige protiv Salzburga. Krenimo redom:

1. SAMO SU BRAZILCI I BOG BOLJI OD NAS – treće mjesto na SP 1998. zauvijek je odredilo način razmišljanja, govorenja i pisanja o našem nogometu. Bog nas je uistinu nagradio generacijama koje su izborile nastup na 7 od devet velikih natjecanja ( s vrlo izglednih osam od deset ). Međutim, kad je Bog završio posao, trebali su preuzeti stručnjaci. Najon Ćire s Vatrenima 1996. i 1998. još je samo Slaven Bilić na Euru 2008. uspio proći skupinu. I to je uspjeh, tješimo se, jer smo mali, pa je svaki odlazak na veliko natjecanje zapravo velika pobjeda. Kada gledamo tko je sve u istom razdoblju izborio manje odlazaka, uspjeh je tu, ali samo relativan, ako se naslonimo na sljedeći mit.

2. MI SMO NEVJEROJATNO TALENTIRANI ZA NOGOMET – kada uzmemo nabrajati hrvatske igrače koji su od 1996. do danas napravili sjajne karijere u najvećim europskim klubovima, uistinu lista izgleda impozantno. Iz generacije u generaciju izbacujemo igrače za Real, Inter, Bayern.

Gledano ovako, ne čini se baš da je riječ o šupljim mitovima. Ali, zašto onda hrvatski prvak gubi od austrijskog 3:9? Poznati kolumnist ježi se od pomisli da je Dinamo ( „da smo mi“ ) izgubili od Austrijanaca. Jer oni su jodleri i skijaši i mi ih trebamo nabijati, od selekcija limača do veterana. Nažalost, od mutnih, samozadovoljnih pogleda i uvjerenja u vlastitu veličinu, u našu čudesnu talentiranost, ne vidimo šumu. Šumu rada, ozbiljnosti, znanosti. Dopustite kratki ekskurs. U početnim postavama Dinama i Red Bulla u zagrebačkoj utakmici obje momčadi krenule su sa po šest „stranaca“ i pet igrača poniklih u austrijskom i hrvatskom nogometu. Napravimo male usporedbe po mjestima:

Eduardo, 32 g, – 35 utakmica za reprezentaciju Portugala, branio u Benfici, Genoi ( TMV 3,0 mil ) : Gulacsi, 24 g, – 3 utakmice za Mađarsku, igrač Liverpoola na posudbama ( TMV 2,0 mil )

Pinto, 24 g, – igrao u Portu, od U-17 u portugalskim selekcijama ( TMV 3,5 mil ) : Ankersen, 24 g, – Danac iz Esbjerga, 9 puta u reprezentaciji ( TMV 2,0 mil )

Ibañez, 26 g, – Argentinac, prošao školu Boce, došao za 1.25 mil ( TMV 850 tis. ) : Ulmer, 29 g, – junior Austrije iz Beča, 2 puta u reprezentaciji ( TMV 1,3 mil )

Ademi, 23 g, – strašnim propustom igra sada za Makedoniju ( TMV 4,5 mil ) : Ilsanker, 25 g, – junior Red Bulla, 4 puta u reprezentaciji ( TMV 1,5 mil )

Šimunović, 20 g, – od U-16 igrao za sve CRO selekcije ( TMV 2,0 mil ) : Ramalho, 22 g, – Brazilac, došao kao junior ( TMV 3,0 mil )

Taravel, 29 g, – igrao u Lilleu, Waregemu ( TMV 1,75 mil ) : Hinteregger, 22 g, – junior RB, 4 puta u reprezentaciji ( TMV 6,0 mil !!! )

Soudani, 26 g, – alžirski reprezentativac, došao iz Guimaraesa ( TMV 6,0 mil ) : Kampl, 24 g, – slovenski reprezentativac, došao iz 2. Bundeslige, iz Aalena ( TMV 9,0 mil )

Antolić, 24 g, – od U-19 u CRO selekcijama ( TMV 2,0 mil ) : Leitgeb, 29 g, – austrijski reprezentativac, 38 nastupa ( TMV 2,0 mil )

Henriquez, 20 g, – pet nastupa za Čile, igrač Man. Uniteda ( TMV 2,5 mil ) : Sabitzer, 20 g, – 8 nastupa za Austriju ( TMV 2,5 mil )

Čop, 24 g, – prošao škole Hajduka, Splita, Dinama ( TMV 4,0 mil ) : Soriano, 29 g, – dogurao do Barcelone B, došao u siječnju 2012. za 2, 5 mil, a danas – ( TMV 6,0 mil )

Brozović, 21 g, – škola HD, Lokomotive, Dinama, 6 puta reprezentativac ( TMV 5,5 mil ) : Keita, 19 g, – mladi reprezentativac Gvineje ( TMV 1,0 mil )

Iako vaš komentator zazire od objave „vrijednosti“ igrača, posebno u najavama utakmica, neka ovi podaci ( TMV – trenutna vrijednost po Transfermarktu ) posluže kao sredstvo analize. Prvih 11 Dinama „vrijedi“ 35 i pol milijuna eura, a 11 Red Bullovih 36,3 – praktično, „tržišna“ vrijednost momčadi je ista. Prosjek godina modrih je 24,4, a Salzburga 24,2. Tržišna vrijednost ista, iskustvo izjednačeno, mi smo Bogom dani talenti, oni su jodleri, naši stranci su hakleri – Portugalci, Alžirci, Argentinci, Čileanci, njihovi su „panjevi“ – Mađar, Slovenac, Danac, nekakav Gvinejac, Brazilac kikser i „rabljeni“ Španjolac. I na kraju je 3:9? Analizu po pozicijama napravite sami, ali siguran sam da će tezulja na vagi kvalitete prebaciti na stranu igrača Dinama. Znači, nisu ovo u Dinamu nikakvi antitalenti ili stranci bez karaktera, ovdje je problem mnogo dublji i mi jednostavno o tome moramo početi drugačije razmišljati, govoriti, pisati. Red Bull je preuzeo Austriu Salzburg 2005. godine. Novac Dietera Mateschitza donio je od tada pet naslova prvaka, ali, mnogo važnije, počelo je razdoblje stručnog podizanja kluba. Kurt Jara, Giovanni Trapattoni, pa Nizozemci Adriaanse, Stevens, Moniz, sve do njemačke kombinacije, Rogera Scmidta i Ralfa Rangnicka.

Upravo je posljednji dvojac – Schmidt kao trener i Rangnick kao sportski direktor, odveo Red Bull prije dvije sezone u 1/16 finala Eurolige, a lani i korak dalje, do osmine finala. Ove bi sezone mogli i više. Jonathan Soriano, dečko koji nije mogao dalje od Barcelone B, koji nikada nije igrao za reprezentaciju, došao je u Salzburg za 2,5 milijuna, a kroz igru Red Bulla svoju je vrijednost digao dva i pol puta. Igra Red Bulla se proučava na trenerskim seminarima, dobili su nadimak „pressing machine“, ali sve to nama nije dosta. Mi se vrtimo u mitovima, tjeramo igrače na avione, nek se vrate u svoje nedođije, a ovi naši su ionako netalentirani ( svi do jednog su reprezentativci – Šimunović, Ademi, Antolić, Brozović, Čop )! Kada nestane tih šupljih argumenata, izmislimo novi mit – problem je u ligi! MAX TV Prva liga je slaba, pa zato naši klubovi pate u Europi. A protiv koga to u ligi igra Red Bull? Protiv Altacha, Rieda, Grödiga, Mödlinga – jebena konkurencija!! Zahvaljujući kablovskim platformama i sportskim kanalima, Arenasportu i Sportklubu, sad se u dnevnom ritmu možemo diviti „moćnim“ ligama Austrije, Belgije, Grčke, Turske, Škotske, ali i nevjerojatno lošim utakmicama u slavnim ligama Petice. Ne znam jeste li, primjerice, gledali dvoboj Aston Villa – Liverpool, ali takvo zastrašujuće smeće od nogometa nisam vidio već jako dugo ( a zamislite mit koji bi mediji ispleli da se s takvima sretnu naši klubovi ). Niko Kovač je nakon nastupa reprezentacije u Brazilu iznio podatke da smo trkom u prosjeku kilometrima iza Njemačke i ostalih najboljih selekcija. Požurili smo ga ismijati i prozvati atletičarom. Što će nama trka – pa mi smo TALENTIRANI!

Jesmo, ali smo i predmet sprdnje netalentiranih Austrijanaca. Možemo baciti kamen na Zorana Mamića, Krznara i Cvitanovića, to je najlakše. Ali dan prije, na utakmici treće lige Špansko – Dinamo 2, sudac sudi desetak kontakata tijelom, Dinamovi klinci traže prekršaj i kad im ga tata ne bi sudio, a isto se sudi i Hajdukovim ili Rijekinim juniorima, a kasnije i seniorima. Onda dođu Kampl, Ilsanker, neki Manu, Clasie ili junaci iz Dile Gori, dođu, umjesto Batinića, Bebeka ili Vučemilovića neki Koukoulakisi i slični, pa nas stranci raznesu, dok naše zvjezdice dižu ruke! Nastavlja Niko Kovač – „Red Bull u Austriji igra isto što i Dinamo u Hrvatskoj – od juniorskog uzrasta uglavnom napadački nogomet. Međutim, postoje cijeli trenažni ciklusi u kojima se vježba isključivo obrana jedan na jedan, pa linijska, pa zatvaranja.“ Zato „nekakvom“ Hintereggeru ( zvuči kao pravi spustaš, zar ne ) ne pada na pamet povući i izgubiti loptu na centru, ili tri puta ispasti iz linije. Zato on danas po Transfermarktu vrijedi 6 milijuna, a naš Šimunović – vitkiji, spretniji, brži i, siguran sam, bolji hakler, vrijedi dva – ako netko plati. Hintereggera su naučili da nabije što dalje i izađe ( jedna je lopta bila u zraku barem pet sekundi ), Šimunovića je netko učio – kreni, povuci. Kovač želi s reprezentacijom napraviti korak dalje, otići na natjecanje i proći skupinu. No da bi mu to uspjelo, promjene u nogometu moraju biti duboke i stručne i to od najranijih uzrasta. Izbornik gleda kako „trunu“ Rebić, Radošević, mnogi koje smo ovdje dizali u nebesa. Možda ih je ( ne mislim nužno na spomenute ), trebalo ponekad poslati doma, kazniti. Ali kako kada o njima ovise klubovi, pa vlasnici, predsjednici, ne daju trenerima da rade svoj posao. To su teme o kojima bi bilo dobro razgovarati. Umjesto toga, mi naričemo nad sudbinama divljaka, iz Dinama tjeramo braću Mamić, a Hajduk vraćamo „materi“. Stvarno, samo nas još dragi Bog čuva.