Marićevo igranje s porezom nije reforma, plaće neće rasti, ali troškovi života zato su već značajno veći

A zapravo ne postoji ni reforma, a ni rast plaća, zahvaljujući najnovijim najavljenim potezima ministra financija Zdravka Marića. U cijelom tom njegovom paketiću mjera, koje bi krojačica opisala s "kraćenje i porubljivanje, ništa krojenja", pohvaliti se može tek podizanje praga za oporezivanje prihoda od rada sa stopom od 36 posto. Takav porez na plaću danas u Hrvatskoj plaća manje ljudi nego što se u zadnjih nekoliko godina iz Hrvatske iselilo pa i ta stopa ostaje tek zato da bi se masi ljudi koji rade za prosječnu plaću ostavio privid da država više oporezuje one koji više imaju. Privid koji bi trebalo ukinuti. Jer jedina korist od privida je manipulacija. 

Ukidanjem dvaju relativno sitnih doprinosa na bruto plaću, onih za zapošljavanje i za zaštitu na radu uz podizanje doprinosa za zdravstvo neće čak ni velikim poslodavcima značajno smanjiti troškove rada, a to da bi se tvrtke mogle zbog toga odlučiti na povećanje plaća kako bi radnicima mjesečno dali 60-ak kuna više je naprosto – znanstvena fantastika. 

Krojačko podrubljivački pothvat ministra Marića svodi se na premještanje novca što iz gradskih blagajni (pomicanje poreznog praga na velike plaće), što iz državnog proračuna (dva sitna doprinosa) u sustav zdravstva, jer se kao i svaki ministar tog resora do sada i Milan Kujundžić pokazao nesposobnim za bilo kakvu reformu pa mu treba kupiti malo vremena. Još malo vremena. Do kraja mandata. I povećati i njemu plaću pomicanjem poreznog praga zbog duševnih boli, jer je ministar zdravstva. Pomicanjem poreznog praga neće rasti plaće niti najvećem broju liječnika, a još manje medicinskim sestrama. 

S druge strane, taj prokleti turizam treba obuzdati. Zaista je prešao sve mjere i granice. Privatni iznajmljivači plaćaju sitan paušalni porez i njihov prihod nije adekvatno oporezovan pa to treba promijeniti i uzeti im značajno više. Ministar turizma Gari Capelli pravi se kako se ta vijest nije dogodila. Veselje vlada u zemlji inače. Nekretnine su poskupjele. Vraćaju se polako na cijene iz 2011. godine. Ministar Predrag Štromar valjda zahvaljuje nebesima. Potpomogao je takav rast subvencijama na stambene kredite. Dok korisnici subvencija shvate da im je rast cijena pojeo ono što im je država velikodušno dala, već će biti do grla u kreditima, a onda stara špranca – možda osnuju kakvu udrugu. Reći će im – "a to vam je tržište". Nije tržište, nego državna politika, ali nema veze. 

No ima ministar Marić još jednog asa u rukavu. Mogao bi značajno smanjiti PDV na svježe meso, ribu, voće i povrće. Time bi hrana trebala pojeftiniti. Zbilja? Cijene padaju kad podaja zašteka. 

Dok ljudi kupuju do tad se cijene drže. Svaki domaći proizvođač mesa, voća i povrća, domaći ribar danas ima dovoljno velike troškove da će zahvaljujući rušenju PDV-a podići svoju dobavljačku cijenu, a trgovački lanci će podići svoje marže (posebno Konzum zbog otplate duga). Smanjenje konačne cijene bit će simbolično – onoliko koliko je potrebno da reklama bude uvjerljiva. 

U međuvremenu aktualna stopa godišnje inflacije u Hrvatskoj iznosi 2,4 posto. Prijevoz je od lanjskog do ovogodišnjeg lipnja poskupio 6,6 posto, stanovanje, voda, električna energija, plin i grijanje poskupjeli su 3,6 posto, hrana i bezalkoholna pića skuplja su za 2,2 posto, a troškovi zdravlja 1,5 posto. Uživamo u najvećoj inflaciji u posljednjih pet godina. I gle čuda, nije to strašno, usklađeni smo s tom stopom s prosjekom Europske unije. Ali standard građana Hrvatske je na 60 posto prosjeka Unije. Velikim dijelom i zahvaljujući turizmu. Pa zato tu granu treba dodatno oporezovati kako bi se privatnim iznajmljivačima smanjio životni standard. 

No vratimo se na troškove života. Prodaje nam se priča o nepostojećem budućem rastu plaća i virtualnim pojeftinjenjima u trenutku kad je sve već poskupjelo pa i ako pojeftini zadržat će se na istom – preživljavanju. 

Ali nije to važno. Važno je da povremeno možeš upogoniti navodno pouzdane novine da ti rašire lažnu vijest. Poučak ministra Marića glasi: "Bez brige, uvijek ću vam više uzeti nego što ću vam ostaviti". Ministar nažalost vozi sobni bicikl. A i to je neki trening. Da može skakati na nacionalnom stadionu dok gleda utakmicu.