Maknuti populizam od migracijske krize, čuvati državne interese

Sve teme se politiziraju. Pa i one koje bi možda trebalo sačuvati od utjecaja dnevne politike. Politika je Martinje, Vukovar, migranti i ilegalna kretanja. Ako im se površno pristupi, a to je testirani model koji potvrđuje duboko podcjenjivanje građana, lakše im je govoriti o povijesti, nego o sadašnjosti. Ona je kod nas stalno živa i atraktivna, okrećemo se za njom na svakom koraku. Nastavnici, proračun, poljoprivreda, porezi, teže je.  A kada bi barem postojala pravila što s ozbiljnim ovlastima u sukreiranju vanjske politike i sigurnosti ipak, zbog ozbiljnosti situacije, ne bi trebalo biti tema nadmetanja na jeftini populistički način. Nije za očekivati. Logično je da moramo znati što misle o migrantskoj politici naše zemlje, sigurnosti granica.

Temu je opet otvorio provokativni Škoro. Pohvalio on policajce i njihov trud u očuvanju naše granice, ali i granice EU. Pa znamo da nije isto koja se zemlja čuva. Svidjele se njegove izjave i onima čije su njive uništene pješačkom rutom, putevi, a i automobili. Nesigurnost, opravdana ili ne, nije lagodna. I na to kandidati mogu računati. Sve ima svoju cijenu. Sve što je imovina, teško stečena. A nije osigurana. Nema osiguravajućeg društva koje će osigurati državu od globalnih kretanja. Za to postoje institucije. A MUP i hrvatska policija rano su predvidjeli razmjere i utjecaje migracija na našem području.

Zbog specifičnog geografskog položaja nismo mogli ostati pošteđeni  globalnog kretanja milijuna ljudi. Od roga Afrike, preko Bliskog Istoka, Sredozemlja - do nas. Ne očekuje se od nas niti bi to bilo realno, odgovor na globalne probleme, ali se očekuje ustrajnost u obrani zakonite, održive i regulirane migracije. Čuvanje naše granice, ali i granice EU.  Dobra opremljenost, jačanje vlastitih kapaciteta su važni, uz dobru educiranost i motivaciju. Države ne smiju biti usamljene u toj borbi, posebno na Balkanskoj ruti. Naša je uloga i izloženost vidljiva i mjerljiva. Pokazujemo da smo efikasni, da možemo. Broj od 760 kaznenih djela krijumčarenja ljudi, više od 820 počinitelja, tu činjenicu potvrđuje. 

Izvješće Human Rights Watch bombardiralo nas prigovorima, općenitim navodima. Ipak ih je trebalo ozbiljno provjeriti. Migranti odvraćeni od nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku često pribjegavaju, hvataju se za slamku, lažnim optužbama u nadi da će im takve opužbe pomoći  pri ponovnom pokušaju ulaska u zemlju. Sjetim se Sirijca koji je tražio kćer koju nije poveo. A čitava je javnost bila senzibilizirana.  Nužno je ozbiljno odgovoriti na takve optužbe. Objasniti ih. Javnost ima pravo znati. Baš kao što je važno na diplomatskom planu biti aktivan, izbjegavati ponavljanje krize iz 2015. i 2016. godine.

Zanimljivo je  da BiH, koja je više puta priznala da ne može štititi svoje granice prema Srbiji i Crnoj Gori, pa ih usmjere na područje Unsko - sanskog kantona i Vučjaka, svega  šest kilometara udaljeno od naše granice, ne dobiva negativnu sliku u medijskom prostoru. Rijetke su nekakve vijesti o nesmetanom  ulasku u BiH iz Srbije, ili Crne Gore. Sjeverna Makedonija je propusna, linija s Grčkom porozna. EU ništa nije uspješno odradila prema Bosni i Hercegovini, još nije formirana Vlada, a izbori su bili 2018. godine. SAD slabije usmjereni nego prije, imaju druge prioritete.

Jedina  realnost za sigurnost i kontrolu kretanja naše su vlastite snage. Uz takvu ulogu, pitanje sigurnosti i migracija trebalo bi biti pitanje stroge državne politike, a ne jeftinog populizma u kampanji. I svi bi kandidati tu činjenicu morali uvažiti.  Bar dok sve radimo dobro.