Kriza Uljanika veća je nego što se čini, nije pametno pretakati iz šupljeg u prazno kada je jedan od džepova vaš vlastiti

Prvo je rekao: "Isplatili smo plaću za srpanj i intenzivno radimo na tome da isplatimo plaću za kolovoz, a što će biti dalje to ćemo vidjeti ...". Konkretno, ministar nema rješenje za plaće koje treba isplatiti za koji dan, a o onome što će biti za mjesec dana nije stigao niti razmišljati. Ops. Jest. Rade i na tome.

Razgovaraju s mogućim strateškim partnerima za Uljanik i 3. Maj. Ima ih, kaže iz cijelog svijeta. Pa kaže "Razgovarat ćemo tako dugo dok ne nađemo modalitet da oba brodogradilišta mogu profitabilno raditi". Koliko dugo? Mjesec dana, dva mjeseca, tri godine?

Koliko dugo ti razgovori mogu trajati s obzirom na činjenicu da je ministar prethodno izjavio kako tek treba osigurati plaću za kolovoz, a što će biti s rujanskom pojma nema, dovodi nas do zaključka da je ministar Horvat sam sebi uskočio u usta.

Ne može on razgovarati ni s kim koliko god je dugo potrebno, nego, eto – ima rok. Od mjesec dana. Ili ministar misli uhodati neko rješenje za dugoročniju isplatu plaća dok sastanci s potencijalnim partnerima traju "koliko trebaju trajati". Riječ je o razgovorima o uspostavljanju profitabilnog poslovanja sustava koji gubi novac već u prvom koraku – ugovaranju gradnje brodova, gubi ga godinama prikrivajući ga knjigovodstvenim mahovinama. U kojem roku je moguće naći spasonosno rješenje? I na čiji račun?

Upravo su to pitanje postavili iz Europske komisije. Europska komisija neće prihvatiti nesluženo predloženi plan restrukturiranja Uljanika dok se ne dokaže da Danko Končar, odabrani strateški partner propale brodograđevne grupe, može financijski pratiti taj model restrukturiranja. Pitali su ima li Danko Končar novca za ulaganje u hrvatsku brodogradnju.

Država to mora dokazati Europskoj komisiji. Bili su potrebni birokrati iz Unije kako bi nam pokazali velikog ružičastog slona slona na stolu kojeg nitko nije htio vidjeti.

Postavili su prokleto logično i jednostavno pitanje kojeg se nije dosjetila ni Uprava Uljanika dok je birala strateškog partnera, ni radnici koji su mu pljeskali, ni oporbeni političari koji su sve kritizirali, ni lokalna samouprava u čijem se dvorištu sve događa, ni Vlada koja je na sebe preuzela odgovornost da neslužbeno pita u Bruxellesu je li "nacrt plana o planiranju plana" nešto što može proći.

Nadali su se valjda da će proći pa će samo iskrcati još novca poreznih obveznika za mir u kući i nastaviti dalje pjevajući. I ne bi imao nikakvih problema da se nije dogodila nevolja. Ivan Jakovčić valjda nije uspio izlobirati u Europskoj komisiji aplauze za Danka Končara kao strateškog partnera Uljanika. Misija propala. Vjerojatno još rade na tome.

Porazno za svaku nacionalnu politiku kada joj je potreban policajac iz Europske komisije da zaštiti porezne obveznike od izlaganja poreznog novca restrukturiranju biznisa koji taj novac crpi već desetljećima i to uz strateškog partnera koji je u najmanju ruku "upitnog financijskog kapaciteta".

U međuvremenu, pulskom gradonačelniku Borisu Miletiću bačena je rukavica u lice. Poručeno mu je neka zaduži grad za isplatu plaća u Uljaniku. Miletić se drži mantre "Vlada mora ..." i "Brodogradnja je strateška ..." te objašnjava da lokalna samouprava nema zakonskih mogućnosti zadužiti se za financiranje plaća u Uljaniku. Formalno-pravno, Miletić je u pravu.

Kako bi svatko trebao okusiti plodove svog nerada i donošenja loših odluka možda uopće ne bi bilo loše da Vlada izvanredno odobri Gradu Puli zaduživanje za isplatu plaća radnicima Uljanika uz uvjet da dugove moraju plaćati iz vlastitih prihoda pa da rukovodstvo Grada za tu odluku položi svoje političke glave na panj.

Spremna sam okladiti se da pulsko rukovodstvo nikad ne bi provelo takvo zaduženje. Nije pametno igrati se pretakanja iz šupljeg u prazni džep kada je jedan od dva džepa vaš vlastiti. No tada bi se i retorika pulskog gradonačelnika morala promijeniti. Morala bi se promijeniti i retorika ministra gospodarstva Darka Horvata jer, osim što nema rješenje samom, sebi je skočio u usta i kada je rekao da Uljanik ima Upravu i Nadzorni odbor te da se Vlada neće miješati u donošenje odluka, a onda nastavio s "Pokušat ćemo zaustaviti otkazivanje narudžbi brodova koji su u visokoj fazi završenosti...". Opravdano je zapitati se kako se u jednoj rečenici ne upliće u poslovanje Uljanika, a u drugoj sudjeluje u spašavanju naručenih brodova? Kriza Uljanika je veća nego što se čini. Jer izgleda da njome nitko ne upravlja.