Karmine kod Predsjednice povodom Dana državnosti

Da je mogla balzamirati Franju i dovući ga, vjerojatno bi i to učinila. No, to je prosječna dob prosječnog državljanina RH. Činjenice nije negirala. Koje činjenice? A gdje su uzvanici s inauguracije? Zar su odjednom postali nepoćudni?

No zar sukladno svojim predizbornim obećanima nije trebala pozvati mlade? Štoviše, isključivo mlade? Na primjer đake i studente koji su postigli međunarodni uspjeh? Mlade poslovne ljude koji su uspjeli proizvesti i izvesti na europsko tržište bez da im se pod sumnju dovodi podrijetlo početnog kapitala ili utjecaj i moć roditelja koje vuku još iz totalitarnog sustava?

Mlade svjetski uspješne športaše napose iz malih športova (dakako ne nogometaše)? Ali i mlade koji su nezaposleni, koji su zaposleni ali ne primaju plaću i koji su blokirani? Mlade koji su ne svojom voljom u neravnopravnom položaju i bez jednakih izgleda za uspjeh usprkos svom trudu? Možda i mlade koji su davno ili nedavno napustili Hrvatsku? Na koncu zašto ne i mlade koji uopće nisu državljani RH, ali bi rado živjeli ovdje?

S obzirom na okolnosti takav potez bio bi sve samo ne nenormalan. Bio bi izraz priznavanja činjenica i simbol suočavanja s njima. Ovako, prema sastavu uzvanika, slutim da se slavi država koju je prije četvrt stoljeća, a možda i od stoljeća sedmog, netko zaista i zamišljao, ali koje nema, a ne slavi se država koje nema, ali se biološkom nužnošću jedino s mladima uopće može ostvariti u sljedećih četvrt stoljeća nakon kojih će se imena većine današnjih uzvanika možda mutno sjećati samo oni koji revno prate „TV Kalendar“.

No ona to nije učinila. Učinila je ono što drži primjerenim. Možda i protokolarnim. Možda i političko-marketinški oportunim. Vjerojatno si utvara i državničkim. No najgore od svega što vjerojatno misli da je učinila ono što drži normalnim. No, u nenormalnoj situaciji, u kojoj RH gospodarski, demografski i estetski zasigurno jest, nenormalan potez je jedina normalna stvar koju normalan čovjek može učiniti.

No od osobe koja je u izboru između inventivnih, kreativnih i poticajnih poteza koje je najavljivala u kampanji i nemuštih kompromisa koje provodi u praksi pristala uz drugo vjerujući da njeguje zdrav razum dok mu se zaista ruga niti ne treba očekivati previše. Predmnijevam da ju „The Economist“ nije slučajno nazvao „Barbie“.

Tko je autor?

Prof. dr. sc. Kristijan Krkač predaje kolegije Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost i Uvod u filozofiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, kolegij Analitička filozofija i druge na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i kolegij IntroductiontoEthicsandCSR na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu Lille 2.

Autor je više od 70 članaka i ostalih znanstvenih, stručnih i popularnih publikacija iz područja filozofije i poslovne etike u domaćim i svjetskim časopisima, devet autorskih knjiga iz područja filozofije i su-autor, urednik i su-urednik još pet iz područja filozofije i poslovne etike.

Autor je knjige "Filozofija nogometa – ogledi o srži igre".

Kontakt: [email protected]