Kako nam je tehnologija ubila demokraciju

Bilo koji demokratski izbori od nedavno su postali gotovo besmisleni, kako u svijetu tako i kod nas. Lišeni su svakog stvarnog sadržaja i pretvorili su se u puki mehanizam zaokruživanja broja ispred ponuđenih dviju ili više utvara nepoznatih karakteristika. Kako je do toga došlo?

Dobar dio tzv. Z-generacije, koja ne poznaje svijet bez interneta, pojma nema o čemu se ovdje radi. U njihovom svijetu sve je bežično, umreženo i trenutno dostupno. Starije generacije pamte i svijet bez današnjih moćnih tehnologija. Isto tako znaju da su današnji demokratski sustavi nastali kroz tisućljeća mukotrpne izgradnje, ali u svijetu bez društvenih mreža i zastrašujućeg kapaciteta i brzine širenja informacija i svekolikih sadržaja.

Informacija jednako kao dezinformacija! Istine, ali i laži. Znanstveno dokazanih činjenica, ali i šarlatanstva. Dobra, ali i zla. Humanizma, ali i oživljavanja komunizma ili nacizma. Sve je to pomiješano i jednako relevantno, važno je da isprovocira još jedan klik. Pogledajte, samo primjera radi, kako izgledaju "naslovnice" najpoznatijih portala. Prva vijest – srušen avion. Druga – domaća internetska posvuduša pokazala guzu. Treća – britanski princ se svađa sa ženom. Četvrta – kako naučiti 48 stranih jezika u pet minuta... Devedeset i deveta – vlada razmatra ukidanje jednog parafiskalnog nameta.

Društvene mreže su, sada je više nego očito, stvorile poseban tip ličnosti. Koja mrzi sve i svakoga i natječe se sa sebi sličnima. Tehnologija mu daje besplatan brojač i tablicu s trenutnim poretkom. Postoji već impozantna, ozbiljna znanstvena literatura koja to dokazuje. Mržnja kao smisao postojanja.

Mogućnost pak da se bilo čiji uradak učini dostupnim cijelom svijetu, odmah i besplatno, kod svakog takvog mediokriteta stvara dojam velike važnosti. Sve komentira, sve zna. Kakva škola, kakav studij, kakvo radno iskustvo – ništa ti ne treba kada masakriraš one koji imaju znanje i iskustvo. Jer nikakvih posljedica neće biti.

Jedna od najgorih (neželjenih?) posljedica zloporabe društvenih mreža je i rezultirajuće širenje ne samo govora mržnje, već i djelovanja na de facto rušenju demokratskih institucija. Kroz kriminalna djela koja nikada neće biti sankcionirana, što zbog anonimnosti autora, što zbog neshvatljive količine mržnje u još većem broju slučajeva. Svi sudovi ovog svijeta ne mogu procesuirati niti dio samo najgorih slučajeva. Zločin bez kazne – kraj demokracije.

Demokratske institucije su dodatno ugrožene kroz tehnologijom omogućena nesmiljena međusobna blaćenja protagonista političkih utakmica. S jedne strane imate lažne vijesti kojima se vjeruje, s druge strane onda istinite vijesti kojima se ne vjeruje. Tzv. deep fake uradci otvaraju još neka fundamentalna pitanja – više ne možemo vjerovati nijednoj slici, nijednom dokumentu, nijednom video zapisu. Nigdje, pa ni na sudu, pa ni onom istinitom. Što onda ostaje od starog sustava vrijednosti, od morala, od držanja zakona?

Demokratski sustavi kakve danas znamo više ne daju odgovore na ona pitanja zbog kojih su i nastali. Doista, suvremena tehnologija polako, ali sigurno ubija i najstarije funkcionirajuće demokracije. Ova naša, još uvijek u povojima, pogotovo je nezaštićena.

Kako onda u takvom svijetu uopće definirati neku smislenu politiku i potom na izborima dobiti podršku većine biračkog tijela? Vrlo teško. Zato se nije čuditi sada već jasno uočenoj praksi bježanja od stvarnosti kroz ubacivanje potpuno nebitnih tema u političku arenu. Trebam li vas podsjećati o čemu se najžustrije raspravljalo prije zadnjih izbora? Stvarno? O jednom ženskom cekeru i njegovom nosaču!

Nameće se logičan zaključak – i hrvatski birač je sve više formiran pod utjecajem spomenutih tehnologija. Koje su, da ne bi bilo zabune, donijele i toliko toga korisnoga da ni sami nismo svjesni gdje sve i u kojoj mjeri. Enormne koristi, za sve u svijetu. No, ovdje govorimo o pogubnom utjecaju na demokratske institucije, onakve kako su se razvile do kraja drugog tisućljeća. Odmahnuti rukom i ignorirati tehnološki uvjetovane promjene, najgora je moguća politika.

Druga fundamentalna promjena koju su u najvećoj mjeri omogućile nove tehnologije je, nazovimo to tako, enormno olakšana i poticana mobilnost svih ljudi u svijetu. Možda najzorniji primjer su migranti u kampovima s neljudskim uvjetima, ali s najnovijim pametnim telefonima u ruci. Google Maps ih nepogrešivo vodi planinskim puteljcima u ilegalnom prelasku granice. Nemoguće je, nemojmo se zavaravati, čuvati toliku granicu, sa žicom ili bez nje.

Ako nemate vanjske granice i nemate smislenu demokraciju – što vam je ostalo od države?