Kako je Čeh u američkom odijelu savjetovao Zorana o putu do pobjede

Premijer Zoki zagrlio je svog PR stručnjaka, Čeha u američkom odijelu i zatražio – ajmo Jirži, još jednom nam ponovi da svi zapamte. S druge strane stola, gorostasni Peđa „the Boy“ Grbin već je trusio drugu litru i mrmljao u bradu – „lijepa li si...“ Opačićka se stisnula uz Dragovana i pogledavala svoje nove cipelice, skočila je brižna ministrica socijale do Graza na putu u Zagorje. Maras se sav zajapuren vratio u dvoranu. Upravo je snimio novi televizijski spot u kojem se ukazuje glasom i divnim stasom i obećava kako će osobno podijeliti naš novac, kome god treba, poput suvremenog djeda Mraza. Bauk je sjeo sasvim uz rub stola. Instinktivno je osjećao da dolazi vrijeme kad će Ivek donijeti račun, a nije zgodno da baš on plaća, nije ni pojeo puno purice, a i ovo vino mu baš ne prija.

Profesor Grčić, još uvijek sav u šoku, tumačio je starom Leki – ma lažu, ja sam bio pročetnik, ovaj, khm, pročelnik katedre, nikada nisam ni vidio ratišta, pa sjećaš se, to je bila direktiva partije – drugovi, nitko od naših neka ne kreće u borbu za ustašku Hrvatsku! I Hajdaš Dončić djelovao je „ranjeno“. Opet su me prevarili ovi moji Zagorci, to nije vino koje sam osobno donesel preko monetizirane autoceste. Lupio je šakom po stolu i histerično tri puta uzviknuo – Naprijed, samo tako naprijed!!! I svi iskape još po jednu kupicu – Grbin dvije, na brzinu.

U takvoj, pomalo kaotičnoj atmosferi, Čeh se pribrao i počeo dijeliti zadatke: Zorane, ti više ne diraj gospodarstvo i slične besmislice – udaraj samo po ustašama i hvali partizane – to je pravi put. Dolazi Jasenovac, tamo ćemo ih satrati. Peđa, ti ćeš na predsjednicu, igraj na kartu marionete, to ljudi „puše“, a dogovorit ćemo s našim dečkima u medijima da podebljaju. Vidite malo s Teršeličkom i Pusićem, neka i oni odigraju neku kartu – ova godišnjica Alke sasvim ustaški zvuči – neka nađu nešto. Milanka, zvrcni svoju drugaricu iz partijske škole, Jacu, ona mrzi predsjednicu mnogo više od svih nas zajedno, sigurno će ubosti na pravo mjesto. Dijelio je tako Čeh u američkom odijelu zaduženja, Ivek je veselo nosio bokale delanca, noć se protegla, polako su pijevci izlazili buditi mirne zagorske brege, kad je Zoki, potpuno bunovan ustao i zaurlao – drugovi, zadaci su vam jasni, idemo spavati, pa za dva, tri dana na posao.

Grčiću, riješi to! Zbunjeni pročetnik, khm, bivši pročelnik, zavapio je – ne mogu Zorane, stvarno, tri godine lupam u prazno, ne može ovu gospodarsku krizu riješiti ni Piketty. Ma riješi račun, budalo, nismo ni očekivali da će bilo tko od nas bilo što ozbiljno riješiti – stvar je isključivo u „mi ili oni“ – riknu Milanović i padne na pod shrvan delancem i činjenicom da ga je Čeh natjerao da juri zemljom ko Milan Bandić i diže se već oko sedam, dobra tri sata ranije no što je navikao.

Konobar Ivek dobro je znao da delanec ostavlja trajnije posljedice, pa je nakon dva, tri dana, dogovorena strategija počela poprimati sasvim drugačije obrise. Krenulo je u Jasenovcu. Zoki, mamuran i umoran, potpuno je izgubio kompas. Na mjestu gdje se dan ranije predsjednica Republike u tišini poklonila sjenama žrtava, prajm ministar je vrištao, ludovao i lupetao gluposti. Čeh ga je slušao i gledao u nevjerici. Pokušao ga je lupiti nogom iza govornice, ali bio je predaleko. Kada je Zoki nahuškao „antifašističku“ rulju da izviždi stvarnog logoraša, Branka Lustiga, izaslanika predsjednice Republike, Jirži je uronio glavu u stisnute šake – O Bože, kakvi idioti, može li gore? Pitanje je bilo, zapravo, retoričko, jer dan, dva kasnije, predsjednica je rekla da će novac koji je dobila za kampanju, podijeliti potrebitima. To!!!! Imamo je!!! Skočio je Peđa „the Boy“ Grbin, poznat po obrnutom razmjeru inteligencije i tjelesnih gabarita i suvereno ispalio – Kolinda izbjegava plaćanje poreza! Ona je marioneta HDZ-a!

Bilo je zanimljivo pratiti kako taj plitki pokušaj podvale ekspresno nestaje na stranicama portala i novina, s prvog, udarnog mjesta, na sve niža i niža. Jiržiju su preveli Pedjinu velemisao, pucanj u vlastitu praznu glavu, pa je Čeh hitro nazvao provjerene medijske drugove i zavapio – ano, brišite to hlapci, to ne bilo dobro! Ali pljuštalo je sa svih strana. Poznata twiteruša Jaca, našla se na kavici s kumrovečkom drugaricom Milankom, pohvalila je cipelice, interesirala se kako je Igor, pa udarila cvrkutati protiv predsjednice, svjesna da za nekoliko mjeseci zauvijek prestaje vrijeme u kojem će mediji osjećati potrebu objavljivanj njezinih dubokih misli. Jirži ne drži puno do Jace, pa se na njezine besmislice nije osvrtao, čekao je udarni dvojac. I evo ih – ustaško viteško alkarsko društvo još uvijek u svojem članstvu drži Mirka Norca, pa sad, predsjednice Republike, hoćete li ići na alku, hoćete li zadržati pokroviteljstvo – pitaju se Teršelička i Pusić, poznati prijatelji Hrvatske i članovi „antifašističke lige za opstanak“. Ostavimo po strani činjenicu da je Mirko Norac svoju kaznu odslužio, ovdje je mnogo zanimljiviji tajming. Bio je Norac član viteškog društva i kada su se narodu sinjske krajine išli umiljavati i etički veleizdajnik Burduš i drug Josipović. Od Teršelićke i Zokija zvanog Moša, ni bu ni me, tada.

Očito su neka druga vremena, krenula je borba za „antifašistički“ a zapravo, komunističko fašistički opstanak, pa se i kriteriji mijenjaju. Sveti Vaclave, ima li kraja glupostima ovih kojima bi trebao sačuvati vlast, ridao je Čeh u pivnici Medvedgrad, sve češćem utočištu PR stručnjaka koji rezignirano gleda kako tone taj brod. Idemo opet zamutiti vodu oko Tuđmana, da barem tu spotaknemo Karamarka i Kolindu. Nazvao je Kotromanovića – imaš ti kakve dobre drugove u staroj generalskoj gardi, upita Jirži? Samo koji dan kasnije, osvanuše na stranicama novina plahte intervjua – Tus i Stipetić – generali poslije bitke. Sve su oni znali, sve su mogli, silna i odlično naoružana hrvatska vojska mogla je već 91. riješiti sve sukobe, no Tuđman nije dao. Tražio je mirna rješenja – zamislite?

O tome svjedoči i najdugovječniji „hrvatski“ političar – Budimir Lončar! O 50 godina prijateljstva s Tuđmanom!!!! Čovjek koji je aktivno blokirao nabavku oružja zemlji koju su gazili tenkovi  nasljednice Milanovićeve jedine  hrvatske vojske – partizana!!! Pa ovo prelazi svaku granicu dobrog ukusa. Potcjenjivanje elementarne ljudske, hrvatske pameti, to je recept kojeg je Jirži servirao Zokiju, a kojeg Partija tako besramno provlači kroz medije, nakon pijane aprilske noći u Gornjem Jesenju. Probao je Čeh spustiti loptu i vratiti Zokija u mirnije vode. Idemo ipak s gospodarstvom, kreću sezonci, zgodno je ovo o zapošljavanju. I stade Zoki, na sjednici Vlade, mrmoljiti – 50 tisuća je novo zaposlenih, to je istina tvrda kao stijena! Neeeee, jeknu Jirži tonući u kriglu Gričke vještice, neee, budalo, pet tisuća, samo smo se mrvicu makli, ali već je bilo kasno. Ekonomisti su novi pokušaj Milanovićeve obmane razbili u komadiće. Zaštitnička naslovnica pokušava – „Premijer je krivo shvatio“. Ma nije on ništa shvatio. On je samo učinio isto što čini već tri godine – laže i maže, bez znanja, bez ideje, bez smisla. Posljedice pijane noći u Gornjem Jesenju još ćemo, nažalost, dugo osjećati na vlastitim leđima.

Vjerovali ili ne, bilo je u ovoj zemlji i nešto lijepo i vrijedno. Bivši vrhunski biciklist, Riječanin Vladimir Miholjević, okupio je ekipu i organizirao biciklističku utrku „Kroz Hrvatsku“. Krenula je iz Makarske, preko Splita, Šibenika, Zadra, Plitvičkih jezera, Učke, Pule, Umaga i Svetog Martina na Muri, završila u Zagrebu, ispred crkve svetog Marka. Prošla je kroz parkove prirode Biokovo, sjeverni Velebit, Učka, te nacionalne parkove Krka i Plitvička jezera. Biciklista je bilo 150 iz cijelog svijeta i slali su poruke na mreže o ljepotama Hrvatske, oduševljeni krajolicima kroz koje je utrka prolazila.

Ministar turizma Darko Lorencin i njegov pomoćnik Davor Ižaković ne laprdaju o partizanima i ustašama, već, kao potpune iznimke u ovoj vladi, rade svoj posao. Televizijsku produkciju radili su profesionalci Eurosporta koji je i prenosio utrku i to je platilo ministarstvo i turistička zajednica. Na međumrežnim stranicama Eurosporta možete pročitati reakcije gledatelja iz Azije, iz Australije – oduševljeni i zatečeni ljepotom pitaju – gdje je to? Svaka lipa potrošena na „Tour of Croatia“ imala je duboki smisao. Umjesto da radi upravo takve projekte, od nacionalnog značaja ( bez brige, u toj je kući sasvim dovoljan broj fantastičnih profesionalaca u produkciji, programu i tehnici ), HTV je proizveo „The Voice“ ( za hrvatske gledatelje D Glas ). Uz dužno poštovanje svim sjajnim mladim ljudima koji uistinu odlično pjevaju, upitna je njihova budućnost na potpuno sluđenoj estradnoj sceni na kojoj i najveći prodaju tek tisuću, dvije nosača zvuka.

No, čudi li to kada kuću reklamiraju „odvažni“ Prle i „avanturist“ Aca? Utrke kroz Hrvatsku biti će, nadamo se, i sljedeće godine. Još bolje i još veće. Do tada, možda netko i u nacionalnoj TV kući, shvati koji joj je posao.