Kako bi obuzdala Kinu Bidenova Amerika pokušat će normalizirati odnose s Rusijom

U prethodnoj smo kolumni istaknuli da susret neće dovesti do bilo kakvih većih promjena u američko-ruskim odnosima. Postoji niz područja na kojima se odnosi Washingtona i Moskve konfrontiraju. Njihovi su interesi i strateške pozicije na nekoliko žarišnih točaka dijametralno suprotni i od 2014. godine, od aneksije Krima, sve upućuje na novo neohladnoratovsko nadmetanje dvije sile.

Želja za usklađivanjem interesa

Međutim, sama činjenica da je do susreta Bidena i Putina došlo govori nam da i s jedne i s druge strane postoji određena želja za usklađivanjem interesa. U Ženevi je tako izdano zajedničko priopćenje u kojemu se "ponovno potvrđuje princip da u nuklearnom ratu nema pobjednika i da se on nikada ne smije povesti". Koliko god da su nuklearni arsenali jedna od ugroza globalne sigurnosti, paradoksalno je da je upravo nuklearno oružje tijekom hladnoga rata poslužilo kao jedan od kočničara konvencionalnog rata. Staro je, naime, pravilo da tko bi u nuklearnome ratu napao prvi, poginuo bi kao drugi. A velike se sile zbog postojanja opasnosti od nuklearnog sukoba nisu htjele upuštati ni u konvencionalne sukobe. 

SAD i Rusija u Ženevi su se obvezali da će u bliskoj budućnosti upustiti u integrirani bilateralni dijalog o strateškoj stabilnosti. Kao prvi i konkretan rezultat susreta doći će do povratka veleposlanika, a Vladimir Putin je potvrdio i da će dva ministarstva vanjskih poslova nakon produljenja "Starta 3" započeti konzultacije u tome području. 

'Antihegemonski savez'

Kao političar formiran u vremenu hladnog rata Joe Biden, iako je naglasio da njegova agenda nije usmjerena protiv Rusije (Putin je slično naglašavao nepostojanje neprijateljstava i spremnost međusobnog razumijevanja), nije mogao a da ne izjavi da je Rusija u veoma, veoma teškoj situaciji. "Pritišće ih Kina. Oni očajnički želi ostati velika sila", rekao je Biden.

Odnosi Rusije i Kine povijesno nisu bili idilični (1969.  tenzije Sovjetskog Saveza i Narodne Republike Kine pretvorile su se u izravan vojni sukob na crti razgraničenja na rijeci Ussuri), no posljednjih godina sve se više govori o "strateškom savezu u nastajanju". Ono što povezuje Rusiju i Kinu prije svega je zajednički suparnik, a to je, naravno, SAD. Zbigniew Brzezinski svojedobno je upravo mogući savez Rusije i Kine označio kao scenarij opasan po SAD. 

"Potencijalno najopasniji scenarij predstavljala bi velika koalicija Kine, Rusije i možda Irana, u formi ‘antihegemonskoga’ savezništva koje ne bi nastalo na temelju zajedničke ideologije, već na temelju sukladnih nezadovoljstava. Ovakav bi savez snagom i veličinom podsjećao na nekadašnji kinesko-sovjetski blok, s time da bi ovaj put Kina vjerojatno bila predvodnik, a Rusija bi slijedila" ,napisao je Brezinski 1997. u Velikoj šahovskoj ploči. 

Prema upravljanom strateškom rivalstvu?

Scenarij koji je Brzezinski 1997. označio kao potencijalno najopasniji predstavlja današnju geopolitičku realnost. I tu se skrivaju razlozi zašto Biden spominje Kinu u kontekstu odnosa s Rusijom. Istina je da i pojedini sigurnosni stručnjaci i geopolitičari u Rusiji upozoravaju na opasnost od Kine i nerazmjerne bilateralne odnose, no zajednički protivnik – SAD, za sada predstavlja dovoljan cement međusobnih korektnih odnosa. 

Hoće li SAD u budućnosti nastojati popraviti odnose s Rusijom ili će i dalje inzistirati na nerealnoj ideji "dvostrukog obuzdavanja" Rusije i Kine istodobno ostaje nam vidjeti. Ono što bi valjalo priželjkivati svakako je stabilizacija međunarodne scene prema upravljanom strateškom rivalstvu velikih sila i prema sužavanju prostora koji bi mogli dovesti do nepredvidljivih unilateralnih akcija s opasnim posljedicama po globalnu sigurnost.