Josipović traži potporu Živog zida, žele ga deložirati sa Pantovčaka

Uhićenjem Ivana Vilibora Sinčića crvena buržoazija je na najbolji mogući način pokazala što misli o 300.000 Hrvata, koji su mladom lideru Živoga zida dali svoj glas u prvome krugu predsjedničkih izbora. Fakat mi nije jasno kako to Ivo Josipović misli privući Viliborove glasače?! Slanje milicije Ostoje Rankovića na deložiranog branitelja Dragu Božića – sigurno nije pravi put...

Bit će zanimljivo u ponedjeljak vidjeti, hoće li se drug Ivo obratiti za pomoć Živome zidu. Njegova deložacija s Pantovčaka sada je posve izvjesna. Viliborove cure i dečki sigurno su spremni za presedan: napravit će Živi zid oko Vile Zagorje, ali ovaj puta neće štititi stanara, nego one koji su vani – narod, kojemu je puna kapa nepravde glavnog vinovnika „Nove pravednosti“. I tu se sjajno uklapa jedna od najcitiranijih parola Sinčićeve ekipe: - Kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost!

Otpor Ivi Josipoviću iskazala je ovih dana i udruga Blokirani. Stotine tisuća Hrvata koji ih slijede, dobili su jasnu poruku: - Kolinda nam je dala riječ da će kao predsjednica inzistirati na preispitivanju ustavnosti ovršnog zakona, a mi njoj zato dajemo glas! Blokirani još smatraju da je Josipović između njih i premijera – izabrao Milanovića! I to je za njega – pravi put.

Da Ivo Josipović ipak najviše voli sebe – potvrdio je i doslovce - na završnom skupu u Zagrebu. Zajedno s Davorom Gobcem i manjom skupinom Zampista pjevao je „Ja volim samo sebe – i jedino sebe!“ Uglađeni profesor je lupao po klavijaturama i smetnuo s uma da su u Francuskoj pobijeni neki ljudi i da baš nije najprimjerenije ovako se veseliti u trenutku kada je cijeli svijet u šoku i žalosti. Da morbidnost Ive Josipovića bude veća – tek nekoliko metara od Europskoga trga, gdje je on veselo hupsao sa Vilijem Matulom i Bojanom Glavaševićem - na Jelačić placu, iste su se večeri okupili građani i palili svijeće za dvanaestero likvidiranih Francuza.

Osim Blokiranih, Kolinda Grabar Kitarović dobila je u samome finišu kampanje potporu cijelog niza uglednih udruga i pojedinaca. Iznimno je važno da ju je podržao Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, najveća i najbrojnija nevladina udruga u Republici Hrvatskoj. Tu su i Marko Perković Thompson, Zlatko Vitez i Gordana Cerjan Letica. Gospođa profesorica je to učinila i kao majka i kao baka, a njezin suprug – dr. Slaven Letica među prvim je intelektualcima koji su se javno izjasnili, što je običaj u zapadnim demokracijama, kakvom bi Hrvatska mogla postati, izgubi li Josipović. Druga Ivu najviše smeta kada Kolindi potporu iskazuju ugledne osobe koje su prije pet godina bile uz njega, vjerujući u „Novu pravednost“. Kada ga je javno raskrinkala čelnica „Zviždača“ Vesna Balenović, nemilosrdni i uvrijeđeni profesor na nju je odmah poslao novinare „Novog lista“, slično kao i na Đuru Glogoškog, prije nego ga je predao u ruke Zorana Milanovića i RTL televizijie. Kampanji protiv Glogoškog pridružila se i „Slobodna Dalmacija“, intervjuom Josipovićevog generala Petra Šimca. Stara oficirčina, u dogovoru s Josipovićevim novinarskim paževima, promovirala se kao invalid, bez noge i skromnih primanja. Naravno, podvala bi imala smisla da je Šimac 100-postotnim invalidom postao tijekom rata, u borbi. No, on je bez noge ostao zbog dijabetesa, nakon rata i sad ima obraza dijeliti moralne lekcije vitezu poput Glogoškog! A zašto je podržao Josipovića? Pa zato jer je ucijenjen i dio je udbaške Perkovićeve ekipe. Josipovićev prethodnik i sada glavni saveznik - Stipe Mesić još mu je 90-ih omogućio da privatizira nekadašnju „Jugoslavensku sigurnost“ i pretvori je u „Splitsku“. Tu je prevario dioničare i stvorio „Sigurnost Šimac“, koju danas vodi njegov sin. Tati savjetniku isplaćuje ogromne iznose, tako da Josipovićev general niti ne živi od mirovine, nego živi od dobro uhodanog posla s državnim tvrtkama i onima povezanim s vlašću. Takvog „zaštitara“ Josipović ne spominje u javnim istupima, posebno ne u negativnom kontekstu. Ali mu zato iz glave ne izlazi Josip Klemm! Da je 1945. Josipovićevi bi Klemma posve sigurno – streljali. Ako ni zbog čega drugoga, onda zato što nosi prezime koje zvuči njemački!

Ima Ivo osim Šimca, još generala koji ga podržavaju. Možda ne javno, ali zakulisno, posve sigurno – da. Jedan od njih je svakako kontroverzni Branimir Glavaš. Dovoljno je biti dobar s Miroslavom Kutlom, obećati mu neke dionice, a Glavašu prijevremenu slobodu – i eto ti podrške lažne slavonske desnice! Zanimljivo je, kako Josipoviću smeta kada ga javno prozivaju „osuđeni novinari“, ali mu ne smeta kada gostuje na televiziji čiji je vlasnik „osuđeni ratni zločinac“, kojemu je još k tome i oduzeo čin! Da se odmah razumijemo – Glavaša ne smatram krivim zbog onoga, zbog čega je završio u zatvoru, a Josipović ga zasigurno smatra, no to mu ne smeta da s njime radi dealove ispod političkog stola. Ne smata mu ni potpora koju dobiva od izgubljenog predsjednika propale stranke - Vulina, niti ga smeta počasni doček Glavaševa sina Filipa. Pa, nisu djeca kriva za grijehe svojih očeva – rekao bi drug Ivo. Pri tome valjda misli na sebe, ali i na Sašu, a sada i na Filipa. A njihovi su očevi međusobno jako dobri...

Da Ivo Josipović uistinu voli Hrvatsku državu i poštuje njezine institucije – javno bi se ogradio od Tomislava Sauche, šefa Milanovićeva kabineta, kada to već nije učinio premijer. Kada je Saucha na Sljemenu napao hrvatske redarstvenike, učinio je to baš onako, kako bi učinio i sam Milanović, da se napio. No, nije bila noć i Zoran nije bio u „Pepermintu“, a po danu premijer ne pije baš toliko... Policija Sauchi nije napravila čak niti alko-test, a sada rade pritisak na svjedoke i traže od njih promjenu iskaza. Saucha, kada nije pijan – još je i gori. Trijezan je za 100.000 Hrvata koji su dočekali Gotovinu i Markača na Jelačić placu izjavio da su „rulja“, a kada se hapsilo Bandića, otvorio je šampanjac i ponovo se napio! Napio se u Šibeniku i Franko Vidović, dežurni SDP-ov flaster za branitelje i dobar prijatelj Ostoje Rankovića. Prije samo pola godine pijan je pao s motora i galamio na policajce u intervenciji! Prijetio im je navodno i otkazima i pozivao se na prijateljstvo s Drugom sekretarom. Da se ponovo razumijemo – meni uopće ne smeta kada ljudi piju. Ljudski je i biti neoprezan i doživjeti nezgodu... Ali vrijeđati ljude koji samo rade svoj posao – i to još kada si kriv – mogu samo bahati i pokvareni tipovi koji su to od nekoga naučili.

Kada vidimo tko je sve zadnjih mjeseci napadao branitelje – u Savskoj i drugdje, uistinu možemo zaključiti što je u nedjelju dobro za Hrvatsku, a što loše. Posljednji incidenti Freda Matića, Franka Vidovića, Tomislava Sauche i sličnih, najbolje pokazuju da između Milanovića i Josipovića nema nikakve bitne razlike. Oni pušu u isti rog i naprosto preziru sve što ih podsjeća na devedesete. Mi zato u nedjelju trebamo lupiti petama i reći: – Evo, sve za Hrvatsku! U nedjelju nisu samo izbori za predsjednika, u nedjelju se održava referendum – ZA i PROTIV Domovine. Isto kao i devedesete!

I tu dolazimo do zaključka: zašto sam za Kolindu i zašto ne bih mogao zaokružiti za Josipovića... Postoji na tisuće razloga, a ja ću sada iznijeti najbanalnije. Ženi naprosto lijepo stoji uniforma, a ja to volim. On svira klavir, a ona dobro gađa iz pištolja! Ona djeluje iskreno, a on nepošteno. Kolinda pokazuje emocije i naprosto voli ovu zemlju, a on me podsjeća na vlasnika jedne televizije kojega zovemo Albino. To su moji razlozi; u bilo kojoj varijanti u ponedjeljak nećemo dobiti predsjednika koji ima muda, ali će stvari možda ipak krenuti na bolje.