Je li povijest koju Norvežani slušaju naraštajima povijest jugo partizana?

''Odao sam počast partizanima koje su nacisti poslali u Norvešku, njih 4268, i koji su potom zatočeni u koncentracijskim logorima'', odgovorio je norveški veleposlanik u pismu Mati Knezoviću. Potom je u pismu objasnio Mati Knezoviću kako je Norveška protiv diktatora, a diktatori su Ante Pavelić, Hitler, Mussolini i njihov domaći Vidkun Quisling. Tita na tom norveškom popisu diktatora nema. Norveškog veleposlanika to ni najmanje ne zabrinjava. Veleposlanik Ofstad se u pismu hvali kako vrlo dobro poznaje povijest Hrvatske, a to onda znači da on u Titovim masovnim i zvjerskim ubijanjima Hrvata ne vidi ništa što bi ga moglo pokolebati u namjeri davanja bezrezervne potpore osnivanju Antifašističke lige. Veleposlanik Henrik Ofsad se ponaša kao slon u staklarni. Prelazi preko Titovih zločina, za njega oni ne postoje te tako zapravo pljuje na hrvatske žrtve, na bol hrvatskog naroda. Sram ga treba biti zbog toga.

Čudna je ta norveška dioptrija kojom promatraju Hrvatsku i politička zbivanja u njoj. Norveško se veleposlanstvo, naime, često nalazi na popisu donatora raznih nevladinih udruga koje su izrazito antihrvatski usmjerene. Redovito podržava projekte koji su na tragu afirmiranja jugoslavenskih ideja, srpske verzije povijesti u Hrvatskoj, ili kako se to kaže podupiru interese 'političke integracije u regionu'. Dokumenta i mnoge druge nevladine udruge sličnog formata kojima je zadatak krivotvorenje povijesti česti su štićenici mecena norveških fondova. Odakle u službenoj norveškoj politici takav izrazito protuhrvatski stav?

Govoreći o 4268 partizana koji su bili zatočeni u nacističkim logorima u Norveškoj veleposlanik Ofstad je rekao i slijedeće: 'Mnogi od njih su preminuli, no neki su uspostavili prijateljstva s lokalnim norveškim stanovništvom i zahvaljujući njihovoj pomoći, uspjeli prebjeći u Švedsku. Mnoge od tih obitelji održavaju prijateljske odnose i u drugoj ili trećoj generaciji'. Dakle, veleposlanik nam govori o prijateljstvu Norvežana i jugoslavenskih partizana kroz više naraštaja. Znači Norvežani već naraštajima slušaju partizansku verziju povijesti ovih naših prostora. To vjerojatno onda i objašnjava takve neselektivne norveške simpatije prema partizanima, odnosno antifašistima, kako se danas nazivaju. Da se očito radi o jakom 'partizanskom' lobiju veleposlanik nam otkriva činjenicom kako je norveški kralj Olaf V. 1976. godine otkrio spomenik partizanima na groblju u Oslu.

Međutim, je li ta povijest koju Norvežani naraštajima slušaju povijest jugoslavenskih partizana? Zanimljivo je proučiti tu brojku od 4268 partizana koju navodi norveški veleposlanik. Koliko je zaista bilo partizana među tim logorašima teško je reći. Ali na stranicama norveškog veleposlanstva u Srbiji nalazi se bitno drugačiji podatak o tim jugoslavenskim partizanima u Norveškoj. Evo citata:  'Od ukupno 4268 zatvorenika koji su stigli u Norveškoj, 2287 ili 53,58% dolaze sa njemačkih okupiranih područja u Srbiji, a 1981 ili 46.41% iz NDH. Skoro svi zatvorenici iz Srbije su bili Srbi, a Srbi su činili i većinu zatvorenika iz NDH. Od 1981 zatvorenika iz NDH koji su stigli u Norvešku, bilo je 1620 (81,78%) Srba, 179 (9,03%) muslimana, 165 (8,32%) Hrvata, a 17 (0,85%) ostalih'.

Dakle ti jugoslavenski partizani u norveškim logorima su gotovo svi bili Srbi. Kada tome pridodamo veleposlanikovo objašnjenje kako mnoge od tih obitelji održavaju prijateljske odnose u drugoj ili trećoj generaciji s norveškim, nije teško zaključiti kako očito upravo taj podatak objašnjava veleposlanikovo (ne)poznavanje povijesti u Hrvatskoj. Odnosno, očito je da poznaje povijest onako kako je Srbi vide, kako se ona pisala i učila za vrijeme SFRJ. U toj povijesti koju su Srbi pisali nije bilo ni slova o stradanju Hrvata, ali je zato detaljno opisano stradanje Srba.

Gotovo da postaje smiješno kada vidite kako se iza svake političke i povijesne krivotvorine u Hrvatskoj krije uvijek isti srpski nacionalni ključ. Zanimljivo. Evo i drugi primjer: Kad je predsjednik Stipe Mesić bio u posjetu Norveškoj 2005. godine položio je vijenac na spomenik tim jugoslavenskim partizanima na groblju u Oslu. Na službenoj stranici Predsjednika Republike je tim povodom objavljen tekst kako je Mesić 'položio vijenac na spomenik u čast 3000 partizana s područja bivše Jugoslavije koji su tijekom Drugog svjetskog rata izgubili živote u Norveškoj. Procjenjuje se da je među njima bilo oko 800 Hrvata'. Stoji, dakle, na službenoj stranici Predsjednika RH-a procjena kako je među stradalim partizanima u Norveškoj bilo 800 Hrvata. Zašto Mesićevi savjetnici procjenjuju koliko je bilo Hrvata kada postoji egzaktan, točan, brojčani podatak koji govori da je Hrvata bilo pet puta manje, točnije sveukupno 165, a na toj lokaciji barem još za trećinu manje?

Očito se namjerno sakriva nacionalna struktura logoraša u Norveškoj za vrijeme Drugog sv. rata. Naime, u logorima koji su bili osnovani pored velikih nacističkih vojnih tvornica nisu svi bili zarobljenici. Vojna proizvodnja zahtjeva određeno tehnološko znanje. Stoga je postojala velika potražnja za kvalificiranom radnom snagom pa je bilo dosta ljudi koji su se jednostavno tamo zaposlili. Taj se podatak nerado iznosi u javnost jer pomalo nakrivljuje konstrukciju 'povijesnih' istina o Drugom sv. ratu. Evo jednog od tih prešućivanih podataka: S prostora Jugoslavije je do polovine 1942. godine čak 40 tisuća ljudi bilo zaposleno na raznim nacističkim vojnim proizvodnim sustavima. Pa tako i u Norveškoj. Taj podatak o zapošljavanju se često kasnije opisuje kao 'prisilno zapošljavanje', ali ako zamislite političke realnosti 1941. godine, priča o prisilnom zapošljavanju baš ne drži vodu.

Ali to je već jedna druga tema koju nije uspio otvoriti niti veliki Ante Ciliga svojim genijalnim svjedočanstvom: 'Sam kroz Europu u ratu'. Ako to nije uspjelo Ciligi koji je bio prva ruka, odnosno svjedok upravo tih i takvih događaja i života u logoru Jasenovac, kako će to uspjeti meni koji sam interpretator, odnosno druga ruka? Uostalom radi se o zabranjenim temama koje se u današnje vrijeme ne smiju otvarati i to ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Europi. Zna to vrlo dobro i norveški veleposlanik Henrik Ofstad pa si zato može dozvoliti političku nekorektnost i usred Hrvatske drsko slaviti ubojice Hrvata.