Iza udruga civilnog društva krije se ideologija Orjune i Jugoslavenstva

U današnjoj Hrvatskoj antisemitizam ima svoju uporabnu političku pretpostavku. Naime, kome god da se pripiše neugodni epitet antisemitizma taj je istoga trena diskvalificiran i izbačen iz demokratskog političkog natjecanja. Nije moguće u današnjem svijetu politike imati bilo kakvu ozbiljnu ulogu ukoliko vaši stavovi prema antisemitizmu nisu na poziciji jasnog osuđivanja istog. Upravo zbog te kolateralne uporabne vrijednosti antisemitizam u Hrvatskoj postaje moćno oružje hrvatske ljevice.

Zbog niza povijesnih stigmi, nametnutih kompleksa ustaškog antisemitizma, hrvatska prostodušna desnica prihvaća borbu protiv antisemitizma kao osobinu koja je prirodno ljevičarska i nad kojom joj je bolje ni ne pokušavati imati bilo kakve ingerencije. Zbog takvog destruktivnog, samodiskvalificirajućeg stava hrvatska se desnica samoproglasila latentno antisemitskom i poklonila je hrvatskoj ljevici snažan politički bonus koji ide uz status protivnika antisemitizma.

Međutim, činjenice govore da su današnji antisemiti u Hrvatskoj ljevičari a ne desničari. Pogledajte samo razne teorije zavjere koje se šire brojnim ljevičarskim portalima, forumskim grupama ili njihovim posthipijevskim aktivistima. Prosječni je hrvatski ljevičar najčešće uvjeren u teorije bankarsko-židovske zavjere, čipiranje, chemtrails, o uroti svjetska vlade sa sjedištem u hotelu Bilderberg. Svima je njima imanentna teza da su Židovi krivi za sve zlo na svijetu. Takve teze ili članke sasvim sigurno nećete pronaći na desničarskim portalima. Današnji ljevičari u Hrvatskoj su na vrlo sličnim pozicijama prema Židovima, bankama i kapitalu kao i pripadnici Hitlerovih SA odreda 1933. godine u Njemačkoj.

Zbog tog hrvatski antifašizam u interpretacijama poput one koje ima skupina koja se zova 'Antifašistička liga RH', potpuno gubi smisao jer postaje svoja suštinska suprotnost. Jer dok je prosječan desničar okrenut stvarnim problemima poput nezaposlenosti, zaštite nacionalni interesa, resursa, ljevičar je na drugoj strani opterećen mržnjom prema Izraelu i Židovima kao navodnom uzroku svih zavjera, osobito onih bankarskih.

U kontekstu takvih teorija idu i razne ljevičarske teze kako je napad na Blizance 11. 09. 2000. godine u New Yorku bio organiziran od židovskih organizacija, kako su uoči tog napada evakuirani svi židovski uposlenici, a sve s ciljem počinjanja rata za osvajanja svijeta. Sve se to aranžira snimkama izraelskih bombardiranja palestinskih naselja i negativno protužidovsko raspoloženje je u trenutku spremno za eksploataciju.

Jeste li ikada čitali u hrvatskim gotovo potpuno ljevičarskim medijima tekstove o demokratskim borbama u Izraelu? O postojanju političkih frakcija koje su vrlo podijeljene kad je u pitanju uloga izraelske države, njen međunarodni položaj i metode. Znate li, primjerice da u izraelskom parlamentu, Knesetu, istom onom u kojem je Josipović ničim izazvan stao zazivati ustaške zmije, od 120 mjesta treća stranka po snazi s 13 mjesta jest 'Združena arapska lista'? U Izraelu izraelska ljevica zagovara osnivanje palestinske države.

Koliko je to s pozicije židovskih nacionalnih interesa dvojbeno možda je najbolje ako bi to usporedili s vremenom Domovinskoga rata i onim političkim snagama koje su zagovarale održanje tzv. Republike srpske krajine kroz formu samostalne države, velike autonomije ili obnove nekih pozicija propaloga plana 'Z4'. U Hrvatskoj je tijekom Domovinskoga rata samozvana pacifistička ljevica zagovarala pregovaranje s nositeljima takvih velikosrpskih politika i ideologija. Kasnije su Soroševi fondovi financirali protuhrvatske aktivnosti raznih 'nevladinih udruga' poput notorne Documente koja i danas optužuje Hrvatsku vojsku za nepostojeće ratne zločine. Primjerice, izraelsku inačicu Documente, radikalni ljevičarski pokret 'Šalom ahšav' također financira Soroš. U hrvatskim se medijima ne može pročitati stvarna situacija u Izraelu gdje se vrlo žestoko lome koplja oko dvojbe dvije države (two state solution), odnosno dati Palestincima državu, za što se zalažu europski, američki, ali i židovski ljevičari.

Kako bi okrenuli svjetsku javnost protiv židovske države ljevičari ne prežu od raznih oblika manipulacije. Primjerice na siteu 'Occupy Croatia', koji je ortodoksno lijevi danas je postavljen zanimljiv dokumentarac o izraelskoj državi gdje je ona prikazana ne samo izrazito antiislamska, nego i antikršćanska. Međutim, ljevičari su isti i u Hrvatskoj i u Izraelu. Iste ih organizacije financiraju. Istinski Hrvat, kao i Izraelac, vjeran je tradicionalnim biblijskim vrijednostima i sasvim sigurno ne bi vrijeđao tuđe svetinje.

Stoga, kada bi kroz prizmu antisemitizma sačinili presjek prosječnog mentaliteta hrvatskih ljevičarskih antifašističkih, eko ili multi-kulti utopija nalazimo zagovaratelje palestinske države, dok desničari uglavnom podržavaju pravo Izraela na opstanak i obranu. Metodološki je to potpuno suprotna situacija nego u doba postojanja fašizma i pripadajućeg mu antifašizma. Ova evolucija stavova je u isključivoj povezanosti s tokovima novca u NGO sektoru koji financira anacionalne stavove sve i svuda.

Stoga je pozivanje na suočavanje s prošlošću u Hrvatskoj lako povezati s dijelom hrvatskoga civilnog društva koji je izrazito neprijateljski nastrojen prema hrvatskom domoljublju i hrvatskoj državi. Iza udruga takvog civilnog društva krije se ideologija Orjune i Jugoslavenstva. Zagovornici tih ideja gotovo redom dolaze iz nekadašnje Komunističke partije i pripadajućih im obiteljskim dinastijama. Oni su zauzeli najvažnije dijelove nevladina sektora. Na taj način, takvom zlonamjernom upotrebom, manipulacijom i interpretacijom hrvatska se povijest pretvara u alat za potkopavanje legitimnosti hrvatske države.

Vrhunac ironije takvog sustava jest u tome što takvo 'suočavanja s prošlošću' priželjkuje, a u biti egzistira upravo na nepromišljenom, a ponekad prkosnom koketiranju s ustaštvom. Brojni su ljevičarski aktivisti unutar mreže nevladinih udruga koji likuju kad se takvi ispadi dogode. Na osnovu takvih ispada naglašavati će duboko ukorijenjenost hrvatskog društva i države u fašizmu i ustaštvu. Takvi ispadi udrugama poput Documente i sl. predstavljaju argument nužnosti vlastitog postojanja.

Time pravdaju korištenje novca iz proračuna iste one države na koju nasrću, bez obzira radi li se o Hrvatskoj ili Izraelu. Stoga slika pijanog klinca koji na nekom prosvjedu paradira s ustaškom kapom za Documentu i Antifašiste je zlata vrijedna, naravno, preračunato u dolarima ili eurima.  Zbog toga se stalno povlače novi iritantni politički potezi koji će dovesti do takvog ustaškog paradiranja izluđene mladeži. Naime, sve te udruge civilnog društva redom štite stečevinu, lik i djelo notornog zločinca Josipa Broza Tita. Potom je u njihovim redovima i skupina 'profesionalnih Židova', koji svojim nazovi znanstvenim radovima s područja povijesti ili sociologije tuku svijest hrvatskog naroda beskonačnim recikliranim temama o genocidnosti, zločinima i fašistoidnosti Hrvata.

Uz to hrvatskim školarcima još nameće proučavanje Holokausta kao prioritet dok se istovremeno zatiru istrage o stradanjima Hrvata na Križnom putu. Takvom se potezima namjerno izazivaju frustracije i zapravo se sustavno iritira hrvatsko društvo. Cilj svih tih manipulacija jest stalno prikazivati hrvatsko društvo kao latentno fašističko, ustaško, antisemitsko. Zbog toga je takvom društvu presudno i opravdano nametati razne antifašističke lige i dokumente. Kada se ova inverzija razotkrije postaje očito kako su zapravo upravo te ljevičarske udruge poput 'Documente' ili 'Antifašistička liga RH' u svojoj srži duboko antisemitske.

Upravo su te i takve udruge u svakom trenutku spremne na neku novu krivotvorinu i podvalu, bez imalo pijeteta prema tim žrtvama fašizma. Njima se zapravo živo fućka za te žrtve i one su im potrebne samo kao materijal za nove podvale kojima iznova optužuju hrvatski narod za antisemitizam, šovinizam, rasizam i sl. Tako ukazivanje na antisemitizam koji ne postoji postaje zapravo stvarni antisemitizam. Na taj način te udruge postaju upravo ono protiv čega se formalno bore.