Istražno povjerenstvo, da, ali kakvo...

A verbalne atrakcije još uvijek stižu, baš kao da je svima dosadno. Sabor krenuo ka uozbiljenju. Jasno im, valjda, da je stanje ozbiljno.

Predsjednik Milanović nastavlja otkrivati  "teške boje "... I svaki dan stiže neka nova. Ovisi tko je na redu. Zanimljivo je što desni spektar, njemu tradicionalno nesklon, šuti. I centar... Lijevi spektar je baš uvrijeđen. Nije njihov, a nadali su se da će biti. Što bi tek bilo da je SDP stabilna lijeva stranka iz koje je došao? Ovako razbijeni nikome ne koriste. Tek izabrali novo vodstvo pa krenuli u žestok obračun s neistomišljenicima. Smijeniti sve u partiji koji nisu "na liniji". Kad to već Bero nije učinio, ima tko hoće. Pokušati. Deficit demokracije teče u venama. Jadna hrvatska socijaldemokracija.

Precijenili se; udaraju jedni po drugima pa odlučili malo podučiti i  Milanovića. Uvjereni, valjda, da će prešutjeti. Krivo! Kao da ga se ne sjećaju? Pa ne ide im borba baš sa svima. Što širi front, slabiji rezultat. U sabornici nisu korisni. Ne stignu se baviti onime za što su plaćeni. Priključili se Grmojinoj inicijativi za osnivanje Istražnog povjerenstva. A Bauk, predsjednik, ili potpredsjednik njihovog kluba, ovisi koga se pita, njihovu zainteresiranost opisuje s "Bolje išta, nego ništa".

Dakle, za prvu i po broju zastupnika najjaču oporbenu stranku, nije za računati. A izgleda da je u toj ujedinjenoj inicijativi svaka stranka prišla s drugom idejom i ciljem. I već u startu pri izradi osnovnog obrazloženja pribrojili sve čega se tko sjetio. Pomogli vladajućima da ih lakše odbiju.

Inače, najteža je dilema iz dosadašnjeg iskustva, koji je način ubijanja rada Povjerenstva efikasniji  - pravosudni postupci u tijeku, ili nepripremljeni uradak pokretača, ovaj puta više njih. Ili, onaj najobjektivniji, neekipiranost stručnih službi, nedostatak znanja. Od stručnih ispitivača, loš, ili krnji zakon. Ili sve zajedno. Sve je to šteta koja traje desetljećima. I zbog tog ipak tehničkog nedostatka, što je sigurno posljedica nedostatka političke podrške takvim metodama otkrivanja, do sada ni jedno Povjerenstvo ništa značajno nije otkrilo, niti je moglo.

Na početku svog saborskog mandata, a i kasnije, dugo sam vjerovala da je moguće postići zadovoljavajući rezultat. Ali, uzalud. Ni jedno izvješće Povjerenstva nije imalo sudski epilog, ni djelovanje, bar vidljivo, drugih institucija. Uvijek ponešto političke štete za glavnu metu, ali na kraju i za ispitivače. Jer, uz slabe mogućnosti, one stručne i kadrovske, drugačije ne može biti. Pa ispadne pokušaj političkog suđenja i pozornica, a to građanima više nije zanimljivo. Može samo smetati.

Možda je vrijeme da se razmisli o izmjeni Zakona. I Povjerenstvo postane ono što treba biti. Postoje modeli i istrage parlamentarnih tijela koja nisu ostavila bljedilo. Ne kod nas. Eto, američki predsjednik zvijezda je ovog vremena pa valja podsjetiti. Odvjetnik Bijele kuće, Pat Cipollone, izjavio je: "Došao sam vas zatražiti da odbacite opužbe za zloporabu ovlasti i opstrukcijom kongresne istrage protiv predsjednika'' (ove godine u veljači)! To se kod nas po postojećem Zakonu ne može dogoditi. Ni jednom odgovornom tijelu, ili osobi.

A bilo je povjerenstava i u Europskom parlamentu (Afera 'Panamski dokumenti' ). Ministar financija Olaf Scholz nije uspio uvjeriti njemački parkament da su financijski regulatori učinili sve što je u njihovoj moći da bi spriječili Winner card, istraživale se veze KKK s nacionalistima...

Ali, istrage su ozbiljne, bez predstava, s ozbiljnim stručnim službama. Takve mogu do cilja. Valja priznati, nisu sve inicijative za istražnim povjerenstvima neozbiljne. Samo, sve završavaju na isti, ili sličan način, jer ne mogu drugačije, u ovim uvjetima koji su odgovarali svima vladajućima...