Institucije hrvatske države moraju na generalni remont

Prije 15 mjeseci napisao sam: "Pozicija Predsjednice Republike. Kao da ju je definirao neki neprijatelj Hrvatske, izvor je stalnih, čestih i perpetuirajućih nestabilnosti. Svi znamo u kojim okolnostima i tijekom koje prizemne političke trgovine je jedan čist i logičan sustav brzopleto zamijenjen 'detuđmaniziranim' ruglom".

Danas vidimo koliko sam, nažalost, bio u pravu. Pred našim očima odvijaju se svakodnevni sterilni verbalni obračuni svih protiv svih. Nitko ne radi svoj osnovni posao, svi samo ratuju izjavama i priopćenjima. Najgore, izgleda, tek slijedi.

Trodioba vlasti u Hrvatskoj pretvara se u tragikomičnu pozornicu na kojoj se svi izmotavaju prebacujući odgovornost na onoga drugoga.

''Morao si znati... Nisam morao i ne želim znati... Ti si vrh vlasti... Ne, ti si vrh vlasti... Ma kakvi... Ustavni sud je!... Kakav Ustavni sud, treba ga ukinuti... Na vrhu je Sabor!... Sram vas bilo, to je narod, a iznad naroda je samo Bog".

Rezultat? U danima kada se cijeli svijet trese jačinom od barem šest stupnjeva Richtera, hrvatske institucije samo što se nisu urušile. Ključni protagonisti pri tome brinu samo o vlastitim fasadama, ne videći da sutra možda neće biti ni zidova na koje bi se fasadu stavilo.

Narod je zbunjen, prestrašen i ogorčen. Izgubljen. Mediji ga pri tome dodatno uznemiruju besramno ga kljukajući trivijalnostima o sporednim likovima i aspektima tzv. "afera". Svaki mjesec nova. Ma nije problem u konkretnim koruptivnim djelima, konkretnim optuženicima i kleptomanima među njima. Problem je u sustavu koji nužno generira takvo ponašanje. Sustavu koji je definiran političkom voljom i praksom svih ključnih današnjih aktera. Bili oni toga svjesni ili ne – stvorili su i podržavaju sustav čiji logičan finale je keš na ruke u nekom podrumu.

Koliko ima 'klubova' i tko sve to plaća?

Sada su svi navalili na JANAF i bivšeg čelnika. Na Veliku Goricu i Novu Gradišku. S pravom. Ali, pitam, tek toliko – koliko ima sličnih "klubova" ili "kapaciteta" u državnim poduzećima? Što mislite? Tko u njima (ne) izdaje račune? Tko je u njima boravio po pozivu do sitnih sati? I najvažnije – tko to sve plaća?

Pitam dalje – kako je moguće da tolike godine zakonom utemeljeni nadzorni odbori ne vide ništa? Ne samo da je moguće da ne vide, oni su, ti i takvi, tamo i poslani da ništa ne vide!

Dosta je više tog licemjernog prenemaganja, to treba otvoreno reći. Nadzorni odbori su stavljeni, od vrhova vlasti, u nemoguću poziciju koja je ne samo u suprotnosti sa zakonima, već predstavlja okvir za zajamčenu korupciju, svakodnevno kršenje zakona i, naravno, silnu neefikasnost koja dodatno ruši opću međunarodnu konkurentnost. Sve to se inače zove – komunizam.

Po zakonu, članovi nadzornih odbora odgovaraju i vlastitom imovinom za poslovanje poduzeća koje nadziru. E sad, pogledajte konkretnu situaciju u kojoj niže rangirani član političke stranke "nadzire" više rangiranog člana iste stranke, koji, šuška se, povremeno ruča s predsjednicima i ministrima, koji su pak svima nadređeni. A on, tobožnji nadzornik, sam nije nikada ručao s istima...

Koji je to nadzorni odbor tog i sličnih poduzeća (kojima se ponekad tepa – "strateških") vratio na doradu poslovni plan za narednu godinu? Koji je to nadzorni odbor diskutirao zapošljavanje drugog nivoa menadžmenta? Koji se to nadzorni odbor usudio tražiti od menadžmenta izradu skupa kriznih mjera kako bi se napravile uštede? Ni jedan. Prihvatili su uloge manekena, plaćenih da NE obavljaju svoju zakonom definiranu ulogu. A to manekenstvo upravo je ono o čemu govorim – jedna od ugrađenih sistemskih grešaka.

Propali komunistički relikti

Takav sustav mora na generalni remont. Postojeći je karikatura ekonomskih subjekata koji se natječu u surovoj svjetskoj konkurenciji. Tragično je pak to što na političkoj sceni ne vidim ni naznake ozbiljnog programa dokidanja tog propalog komunističkog relikta. Ne mogu zaključiti ništa drugo nego da je to, taj relikt, zapravo priželjkivani ishod kod naših elita, bez obzira na političke boje. U kompletnom spektru.

Ista je situacija, kao što s užasavanjem gledamo ovih dana, s političko-predstavničkim ustrojem svih triju grana vlasti. Kaos po dizajnu. To doista izgleda kao da je netko namjerno išao stvarati trajna žarišta sterilnih političkih sukobljavanja i dodatnog zaoštravanja napetosti. Famozni "checks and balances" između triju grana vlasti pretvorili su se u Hrvatskoj u neoznačena minska polja i tamne labirinte u kojima bi neki nadobudni reformator trebao učiniti čuda i sam samcat usrećiti ostala četiri milijuna. I poginuti za nagradu.