Hrvatski sustav nije zaslužio pobjedu na Eurosongu: Baby Lasagna nas je naučio jednu stvar

Industrija je to vrijedna oko 30 milijardi dolara, a većina skupocjenih pokazivača vremena nastaje u takozvanoj Dolini satova u području između Geneve i Basela. U Bielu se ručno proizvode pokretački mehanizmi za Rolex koji drži trećinu tržišta švicarskih luksuznih satova, tamo su dom i proizvodnja satova Omega i muzej toga brenda, te još nekolicine manjih proizvođača.

Biel je naime rodni grad pobjednika Eurosonga, nebinarne osobe Nemo Mettler koji su svoj rodni dom zamijenili životom u Berlinu. U nekom trenutku svoje životne potrage za sobom koju su otpjevali stihovima The Code-a Nemo su "otpjevali" i "Ciao, mama, ciao..." dio stiha iz "Rim Tim Tagi Dima", Baby Lasagne, pjesme čiju je pobjedu željela većina glasačke publike ovogodišnjeg Eurosonga.

Europa je glasala za Hrvatsku, za pjesmu koja ih je rasplesala, za poruku o odlasku od kuće, napuštanju svojeg doma i pronalaženju svojeg mjesta u nekom velikom gradu u kojem kako je to iskovao Marko Purišić ti gradski dečki "možda također znaju naš ples". I Nemo su tražeći sebe otišli od kuće pa sada za Berlin kažu da je zanimljiv i veseo grad.

FOTO: HINA/Edvard Šušak 

Je li sasvim suludo povezati Rim Tim Tagi Dim i Varteks?

Za nebinarne ljude zasigurno slobodniji od malog švicarskog mjesta, koliko god mi u Hrvatskoj maštali o tome kako se živi u bogatoj Švicarskoj. Marko pak europsku glazbenu perspektivu ima kroz stvaranje glazbe za njemački bend Mono Inc. iz Hamburga čiji je član njegov mlađi brat. Šira je to perspektiva od one malog ribarskog grada Umaga. Prvo i drugo mjesto jedan po glasovima publike, drugi po glasovima žirija na tronu Eurosonga osvojilo je dvoje vrlo različitih ljudi čije se pjesme u svojim osnovnim porukama zapravo nadovezuju.

Jedna je o napuštanju svojeg doma, a druga o pronalaženju sebe. Zbroj glasova je odlučio da se Švicarskoj sada uzbuđeno raspravlja gdje će održati natjecanje iduće godine, željni su ga Zurich, Basel i Ženeva, a u Hrvatskoj smo se pomiješanih osjećaja podijelili na one koji slave uspjeh, one koji negoduju zbog izmakle ukupne pobjede i one koji donose važne zaključke o Hrvatskoj - zemlji slučajnosti i spletova okolnosti koje su iznjedrile pobjednika protiv sustava, a ne zahvaljujući njemu.

Unatoč sustavu koji se u Hrvatskoj svodi na raspodjelu novca kroz državne subvencije, odobravanje projekata uz pomoć korupcije i kadroviranje uz favoriziranje nepotizma te upravljanje javnim dobrom po pravilima populizma u Hrvatskoj smo posljednjih godina počeli učiti dočekivati pobjednike. Ono što nismo naučili je oslobađati se gubitnika. Ljutimo se danas na sustav HRT-a koji nije prepoznao da Baby Lasagna ima pobjednički potencijal dok istovremeno doživljavamo normalnim da sustav poticaja i subvencija još jednom spašava varaždinski Varteks. Je li sasvim suludo povezati Rim Tim Tagi Dim i Varteks? Nije uopće.

FOTO: HINA/Edvard Šušak

Štrajk, restrukturiranje, dugovi, stečaj, poraz, propast, spašavanje...

Rim Tim Tagi Dim je pjesma pobjedničkog ritma i stihova koju je srčano iznio jedan talentiran i kreativan glazbenik, uhvatila se u ušima publike, ušla joj je pod kožu postala hit u samo desetak tjedana. Posljednjih desetak godina nije bilo dovoljno za oživljavanje onoga što je trebalo postati modna industrija Varteks. U jednom je trenutku uloženo nešto novca i jako puno priče o beskonačnoj kvaliteti tkanina, o savršenom krojenju po potrebi pojedinca, dok su pripadnici domaćeg menadžmenta i jedna prva dama nerijetko šetali u kreacijama Varteksa svi zajedno nastojeći da izgleda luksuzno, da bude svjetsko. I nije upalio. Nije bilo ni posebno ni autentično pa se nije uhvatilo. Propalo je. Ponovno. Štrajk, restrukturiranje, dugovi, stečaj, poraz, propast, spašavanje, nastavilo se još jednom kao niz ključnih riječi vezanih uz kompaniju koja jednostavno nije uspjela uspjeti.

Bez da se i jednom zapitamo što to zapravo spašavamo mislit ćemo kako je riječ o 700 radnika koji trebaju plaće, ali nećemo misliti o tome što oni rade, a zapravo već dugi niz godina šiju robu s kojom poduzeće veličine Varteksa ne može opstati. Bez obzira na reklamu. I nije do globalnog položaja modne industrije. Najbogatiji čovjek na svijetu, Francuz Bernard Arnault je najbogatiji upravo zahvaljujući toj industriji. Varteks je priča o porazu, a Rim Tim Tagi Dim o pobjedi. U istoj su ravni ovdje jedna pjesma i jedna industrija zato da bi se usporedili mentaliteti koji stoje iza priče bilo o pjesmi, bilo o industriji. Od sustava u Hrvatskoj mi tražimo nemoguće. Tražimo da bude sustav koji će omogućiti stvaranje pobjednika i istovremeno da bude sustav koji će nebrojeno puno puta spašavati gubitnike. E to ne ide tako. Sustav koji se ne može odreći svojeg mentaliteta spašavanja gubitnika nikada u svojim redovima neće napraviti mjesta za stvaranje pobjednika. Oni će morati nastaviti dolaziti izvan tog sustava.

Što o našoj djeci kaže 'Macronova studija'? Roditelje hrvatskih Alfi ovo bi moglo zanimati

Zato je s Eurosongom 2024. godine sve u najboljem redu. Marko Purišić je pobijedio osvojivši najveći broj glasova publike, a hrvatski sustav zahvaljujući glasovima žirija nije dobio priliku organizirati Eurosong 2025. godine. Istini za volju, hrvatski sustav pobjedu nije ni zaslužio, za razliku od Baby Lasagne koji jest. Sustav će zaslužiti pobjedu kada nauči milosrdno se opraštati s gubitnicima poput varaždinske modne industrije i pročistiti pore za rast pobjednika. U svim društvenim i poslovnim područjima. Nažalost, kad se euforija slegne, potencijalni hrvatski pobjednici bilo u glazbi ili nekim drugim biznisima nastavit će tražiti način da se izbore za sebe protiv sustava, dok će sustav spašavati gubitnike. Sve do jednom, dok ne prevlada pobjednički mentalitet kojem nas je Baby Lasagna tako lijepo poučio. A i Nemo, kao i industrija švicarskih satova uostalom.