Građani Hrvatske ponosno ulažu u raspadnute sustave i to zovemo – solidarnost!

U privatnoj instituciji nije moguće doživjeti kiretažu bez anestezije jer je riječ o postupku koji se provodi uz anesteziju ako ne postoje kontraindikacije. Kad bi sve bilo privatno tada ne bi bio problem da se dobije usluga kakva treba biti. I da se naravno ta usluga plati. Takav stav nužno otvara raspravu o tome tko sebi može, a tko ne može priuštiti plaćanje usluge u privatnom zdravstvenom sustavu. Manjina može, većina ne može. To je hrvatska istina.

Međutim, pogrešno je i sasvim promašeno odmah lobistički zazivati privatizaciju zbog očite nefunkcionalnosti hrvatskog sustava zdravstva da ženama omogući medicinsku uslugu onako kako bi je trebao omogućiti. Jer, gle čuda, hrvatski zdravstveni sustav mi svi plaćamo. Odnedavno prema povišenoj stopi doprinosa nešto više nego prije. Sustav je, bez obzira što pronašla politička inspekcija ministra Kujundžića u slučaju "kiretaža", žestoko podbacio. U posljednjih je nekoliko tjedana više sustava u Hrvatskoj podbacilo. Država je primjerice sasvim uspješno izdala nešto manje od stotinjak milijuna eura jamstava za kredite kako bi većinu ove godine održavala Uljanik Grupu na životu i dojam kako će sve biti u redu jer, evo, plaće teku. Sprženo je tako lako i jednostavno stotinu milijuna eura da bi se pred kraj godine došlo do zaključka da se tijekom godine nije uspjelo naći rješenje bolje od stečaja s restrukturiranjem. Država je žestoko podbacila po pitanju sudbine sjevernojadranske brodogradnje kako ove godine, tako i prije pet godina kad su Uljanik prihvatili kao tvrtku sposobnu da 3. Maju bude strateški partner.

Prepuna nefunkcionalnih sustava Hrvatska iz pozicije svojeg državnog proračuna i njegovih vanproračunskih džepova isisava svoje građane koji financiraju sve te nefunkcionalnosti. Sa svakom litrom goriva koju ulijemo u naše spremnike za gorivo mi smo solidarni s dva strahovito nefunkcionalna sustava Lijepe naše. Doniramo, plaćajući gorivo Hrvatske željeznice i Hrvatske autoceste. Prvima se zapravo ne želimo voziti ako ne moramo, često umjesto vlaka ponude autobus i bolje ih je izbjegavati. Da bismo se vozili drugima plaćamo vrlo skupu cestarinu. Oba sustava će kad tad bankrotirati. Bitno je da im pomažemo i kroz namete na litru sada već besramno skupog goriva kako bi mogli opstajati. I Petrokemiju će evo ponovno dokapitalizirati. Možda i novac mirovinskih fondova drugog stupa. I to će držati vodu dok se ponovno ne istopi jer već je više puta tako bilo. Dovoljno je primjera nefunkcionirajućih sustava da bismo slobodno mogli reći kako živimo u talačkoj krizi u kojoj nas čvrsto vezanima drže ti isti sustavi. I mi ih plaćamo.

Kakve veze s time ima privatizacija? Baš kao što liberalizacija tržišta koja u jadnim hrvatskim uvjetima završi u obliku duopola, oligopola ili kartela za koji se svi pravimo da ga ne vidimo i ne rezultira padom cijene nego rastom cijene bez rasta kvalitete, tako ni privatizacija sama od sebe nije spasonosno rješenje za sve probleme. Posebno nije rješenje za sustav zdravstva danas u Hrvatskoj. Međutim, javni sustav zdravstva bi zaista mogao, a nikada to ne čini, isporučiti račun za obavljenu uslugu s detaljnom specifikacijom troškova. Naivni će reći da se uvijek dobije račun. E, ne dobije se. Ne dobije se račun u kojem su uračunati sati rada liječnika i medicinskog osoblja te vjerojatno niz drugih stavki. A tek takav račun daje pravu sliku cijene koju plaćamo kao porezni obveznici za uslugu u javnom zdravstvu. Tako bi izgledala faktura koja bi se morala poslati privatnom osiguravatelju, ali tako ne izgleda faktura koja šalje javnom osiguravatelju. Svaki račun za svaku uslugu u sebi bi morao sadržavati i proporcionalni dio cijene za potrošenu struju i vodu te za pranje posteljine. Umjesto da lobistički zazivamo privatizaciju, koja ima svojih dobrih i svojih loših strana, možda da pokušamo s uređivanjem javnog sustava? Ili bi to bilo preteško za one koji od njega ovakvog dobro žive, a da ništa ne rade po tom pitanju? Ako je tko krivo povezao – riječ je o političarima. Bilo da govorimo o Kujundžiću iz HDZ-a ili bilokojem xy-lonu iz SDP-a.