Europski sud počeo štititi osjećaje, dakle ništa kontra Maradone i Sotone jer bi mogli završiti u zatvoru

Te tvrdnje, inače, možemo svi pronaći u islamskim svetim knjigama Kuranu i hadisu. Tim terminom, hadis, označava se svaki govor, priopćavanje, novost,  obavijest, pričanje, prenošenje, izvještavanje...  Dakle hadis znači "ono što je Muhammed, s.a.v.s., rekao, uradio ili vidio da netko nešto čini pa svojom šutnjom to odobrio i dotičnog ne opomenuo".  U hadis spadaju i one vijesti koje govore o Poslanikovim svojstvima tj. o tome kakav je Poslanik bio po svojim vanjskim i duševnim osobinama. 

Tako u njima piše da je Poslanik u svojem šestom desetljeću života oženio djevojčicu od samo devet godina i da je svoje vjersko učenje arapskim poluotokom širio mačem, ubijao Židove i kršćane.  No prema ovoj presudi Europskog suda stoji da bi se "predstavljanje predmeta vjerskog obožavanja na provokativan način koji bi mogao povrijediti osjećaje sljedbenika te religije moglo smatrati zlobnim kršenjem duha tolerancije". Osim što je taj sud sada zabranio iznošenje negativnih vrijednosnog suda o bilo kome ili čemu što je predmet religijskog obožavanja, on je, a sada dolazi onaj najluđi dio, u presudi istaknuo razliku između pedofilije i braka s djetetom?! Sada po tome više nekoga tko je oženio dijete od devet godina izgleda nećete moći nazvati onim što bi on trebao biti i što je dosad bio, već ćemo izgleda morati pronaći neku novu riječ za to. 

Ovakvom presudom sud je otvorio vrata mogućoj poplavi cenzure, a sve u ime vrijeđanja religijskih osjećaja. Tako je lako moguće da vas zbog javnog nastupa protiv Sotone i donošenja negativnih vrijednosnih osjećaja i mišljenja o Gospodaru zla i Nečastivom  tuže pripadnici sotonističke crkve ili da vas zbog istog tuže pripadnici Crkve Božje ruke koji obožavaju nogometaša Diega Maradonu kao Mesiju. Dakle nema pisanja i iznošenja stavova kontra Maradone i Sotone jer bi ste nekome mogli povrijediti vjerske osjećaje, a on bi vas u tom slučaju mogao tužiti. 

Sloboda govora znači da vas država ne smije kazniti zbog izražavanja mišljenja ili stava. "Uzaludno je boriti se protiv totalitarizma totalitarnim metodama. Slobodu mogu ostvariti samo oni koji bezuvjetno prihvate sve njezine principe. Prvi preduvjet za bolji društveni poredak je vraćanje bezgranične slobode misli i riječi", napisao je Ludwig von Mises .

I današnji pozivi na toleranciju upravo su pozivi na uspostavu puzajućeg totalitarizma. Osobno me vrijeđaju i ustaški, nacistički, četnički i partizanski pozivi i dernečenja, kao i Frljićeve predstave koje vrijeđaju moje religijske osjećaje, no nikad ne bih pozivao da država ili nekakva superdržava poput EU takve pozdrave i dernečenja zabrani.

Dok nema direktne prijetnje nekome ili fizičkog napada na nekoga u jednoj liberalnoj demokraciji nijedan politički stav ili mišljenje ne smije biti zakonom zabranjeno, a nositelji tog stava zbog odjeće ili pozdrava ne smiju biti gonjeni od represivnog aparata. 

U slobodnom društvu to je nedopustivo. To ne znači da se takve zločinačke ideologije ili Frljićeve predstave ne smiju kritizirati, dapače treba ih često i javno 'popljuvati' u svakom obliku, no pozivati na kazneni progon nekoga zbog njegovog političkog i svjetonazorskog stava znači samo jedno: potpunu uspostavu totalitarizma u staljinističkom obliku. Državnom represijom prema  takvim mišljenjima, koliko god se oni nama ne sviđali, samo im dajemo na važnosti. Pogotovo u ovo političko doba kad takvi pokreti tako postaju dio antiestablišmentskih pokreta. A siguran sam da većina građana ove zemlje ne želi da im pobornici totalitarnih režima budu nositelji otpora prema vlasti.

No europskim komesarima i raznoraznim birokratima nije ovo prvi put da uvode cenzuru. Tako su nedavno izglasali direktivu kojom otvaraju mogućnost kažnjavanja  pružatelja usluge informiranja zbog sadržaja koji je netko drugi postavio na njihove stranice. Tako su otvorili put prema stvaranju jednog ogromnog ZAMP-a, a to otvara put prema cenzuri na internetu.

Svemu tome kumovao je ljevičarski 'dugi marš kroz institucije' koji su počeli davne 1968. godine, uvlačeći svoju ideologiju cenzura i zabrana, ovoga puta uobličenu u borbu za toleranciju koja izgleda svima sve zabranjuje. No valjda je to prihvatljivo tom novom duhu tolerancije u kojem ne smiješ iznijeti mišljenje ako nije sankcionirano od  komesara i birokrata. Zvuči poznato? Sjetite se toga sljedeći put kada sjednete za računalo i poželite iznijeti vlastiti stav. Tko zna, možda u skoroj budućnosti u ime duha tolerancije novinarima počnu odrubljivati glave jer iznose vlastite stavove. Sve je to 'u duhu tolerancije'.