Dok se HDZ bude resetirao, SDP se sprema za izbore

Ali, još smo pod dojmom predsjedničkih izbora. Analize, analize... I ono uobičajeno u Hrvata. Ogovaramo na najjače onog tko je izgubio, ulizujemo se dobitnicima. Dobro. Za onog tko može. Jedni lagano ošamućeni pobjedom, iako ih je dobar dio "držao fige" u džepu, spremaju se za nove pobjede. Oni koji su dotrčali pod šator pobjednika, već se kunu na doživotnu vjernost u zamjenu za mandatić. U crvenoj fotelji. A ne traje vjernost dugo, pokazuju iskustva.

Drugi traže uzroke poraza, drugi krivce imenom i prezimenom, pri tom je najlakše optužiti protivnike u svojim ili tuđim redovima. I dok oni tako traže krivce, analiziraju i moraju brinuti da europski povjerenici iz drugih zemalja zaključe da su u sređenoj zemlji, da odluke budu kvalitetne, proračunska projekcija poticajna i, za nas, susjedi svjesni da ih podržavamo. Prvima je lakše, sanjaju novu pobjedu ničim izazvani, Beru za premijera, istog onog zbog kojeg su još pred godinu dana odlazili iz Partije. Tako to ide. Partija je homogena, ili bar homogenija.

HDZ se dijelio više puta nakon Tuđmanove smrti. I uvijek se pozivao na jedinstvo i Franjinu ostavštinu. Svi su uvijek bili bas izvorni baštinici. Svaki izbori još ih više posvađali i u pravilu nakon veće svađe, poslali u oporbu. I stalno ponavljali iste pogreške. Izgleda, i ovaj put. Od klasičnog nacionalnog pokreta, čiji je predsjednik Franjo Tuđman najzaslužnija osoba za stvaranje hrvatske države, uz brojne deficite,  postajao je stranka. Uglavnom na vlasti. I burnom prošlošću.

A je li nakon svih turbulencija jasna politika te stranke? Jaki vođe s velikom slobodom vladanja dok pobjeđuju...uvijek ih nakon gubitka izbora dočeka ista nesmiljena sudbina. Predsjednici, kad postanu bivši, bivaju uglavnom izbačeni. Ili odu sami da izbjegnu izbacivanje. Nakon posljednjeg obračuna u kojem je izbačena Jadranka Kosor, izgleda da je proces zaustavljen. Pokazat će vrijeme. Plenković svoje oponente nije izbacio. Za sada. Živi i marginalizirani, kako to već ide. Mnogi zazivaju staru HDZ-ovu praksu. Nije to više pokret, ali populizma je ostalo. Ratni HDZ stvoren kao pokret za stvaranje nove države, trebao je svu raskoš podijeljene Hrvatske. Od lijevih i iskusnih poput Manolića i Stipe Mesića, umjerenih poput Granića i Škare-Ožbolt, pa i liberala Franje Gregurića, desnih Šuška i Pašalića...

Mirnodopsko razdoblje nisu iskoristili da postanu stranka, proces se otegnuo godinama, a HDZ se rastakao na polazišne točke. Odlazili su lijevi u HND, desni u Hrvatski blok, oni u sredini sukoba u Demokratski centar...i nestajali. A obračuni su nastavljani...lako se sjetiti Sanader protiv Pašalića, pa protiv Kosor, pa Karamarko protiv Kosor, pa marginaliziranje Kujundžića i Prgometa...

Oni su se vratili, mnogih nema. Bez svakog se može, ali neki nedostaju. Zamijenjeni novim licima, što može biti dobro. Ali, pravo je pitanje koliko još podjela HDZ može izdržati? Pokreti više ne funkcioniraju. Vladajuća stranka, ili njezino vodstvo, deklariraju se kao stranka desnog centra. Nije to Orbanov model, ni Kaczyńskog. A članstvo?  Na sljedećim će izborima dati odgovor članstvo, i unutarstranačkim i parlamentarnim...

Očigledno je resetiranje u tijeku. Jer, u njihovo je dvoriste ušao ozbiljan protukandidat, nikako sukandidat Miroslav Škoro. Poruka je jasna. I traži odgovor. Ne mogu više ostati isti. Pojavljuju se kalkulacije kako će predsjednica, koja je izgubila izbore, krenuti u stranačko aktiviranje. Zagovornika sigurno ima. Često su to oni koji ne žele izgubiti poziciju, kalkuliraju i bitke vide preko tuđih leda. Sigurno je prerano za odgovor o sudbini Kolinde Grabar-Kitarović. Osim brzog nuđenja veleposlaničkog mjesta od strane izbornog pobjednika, ne bojim se za njezinu sudbinu. Sigurno se mora prvo odmoriti od politike, ali dopustiti i građanima da se odmore od nje. Tako to ide. Nakon odmora, možda otkriju da nije baš sve krivo radila...

A HDZ, bude li se predugo bavio sobom i obračunavao s drugačijim mišljenjima u vlastitoj stranci, iznenadit će se kad Bero useli u Banske dvore.