Da je Markićka brojala glasove Škota, Škotska bi danas bila nezavisna!

Razmišljao sam i o naslovu „Željkica ko pahuljica“, međutim, ispalo bi da joj se rugam. Sjeća li se uopće netko još uvijek akcije „Pahulja“ Hameda Bangoure? Čovjek je preko interneta htio skupiti na stotine tisuća „pahulja“ i srušiti postojeći politički sustav. Pahuljice su se rastopile, a polako se topi inicijativa Željke Markić.

Iskreno mi je žao drage gospođe. Još mi je više žao građana koji su u dobroj namjeri, želeći promjene, podržali njezinu zadnju inicijativu. Zbog svojih osobnih političkih ambicija, upropastila je jednu dobru ideju – jer svi se slažu – i narod i stručnjaci i političari – izborni sustav treba mijenjati. Ali ne na ovakav način i brojanjem potpisa koje traje danima – pa to je čista sprdačina!
U trenutku pisanja ove kolumne, Željka Markić objavila je da je prikuplila 368 tisuća potpisa. I još broji... Da je kojim slučajem angažirala klince iz neke osnovne škole, oni bi već sigurno zbrojili sve potpise. Za zbrojiti navodne dvije trećine potpisa trebalo joj je dva dana, a za zbrajanje preostale „trećine“ nije joj dosta ni pet! Mogli su je angažirati i Škoti. Za brojanje glasova na referendumu o nezavisnosti. Da je Markićka zbrajala u Edinburghu, Škotska bi danas bila nezavisna!

Tijekom objave rezultata referenduma o braku, gospođa je već u nedjelju otvorila šampanjac. A sada nam je umjesto „Glamoura“ priredila „Mućke“... Na društvenim mrežama pojavila se informacija jedne mlade laburistice koja je snimila komentare s Markićkinog portala, prema kojima se među potpisnike zahtjeva za referendum unose čak i podaci iz prastare inicijative „I more je kopno“! Pojedini simpatizeri samouvjerene gospođe hvale se da su dali i po pet-šest vlastitih potpisa na različitim štandovima! Ako to sve nije točno i ako se ne mulja s potpisima – onda je najjednostavnije – sve javno objaviti! Željka Markić sigurno nema ništa protiv toga. Ne bih gatao, ali moja je procjena da gospođa uopće nema ovoliko potpisa i da nikada neće objaviti točno brojku. A kada bi ona i bila istinita, tužan zaključak je sljedeći: U odnosu na prvi referendum, koji smo svi podržavali – skupila je pola milijuna potpisa manje!

Kada je predavala potpise, u Sabor ih je odnijela 750.000, iako ih je imala i više. Ministar Bauk slučajnim je odabirom provjerio 21.300 potpisa. I tada je sve štimalo. No, hoće li i sada?
Kada su sindikati skupljali potpise za referendum protiv nakaradnog Zakona o radu, predali su ukupno 830.000 potpisa. Nakon provjere, iz raznih razloga, odbijeno je čak 114.000 – pa je konačna brojka koju je prihvatilo ministarstvo bila 716.000 potpisa. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko potpisa će otpasti kod Markićke!

Vukovarski Stožer prikupio je za tzv. referendum protiv ćirilice oko 650.000 potpisa. I priča sa Stožerom možda i jest najzanimljivija. Ideja o tome da se narodne zastupnike bira imenom i prezimenom – izvorno pripada Stožeru, točnije, pravnom stručnjaku Vladi Iljkiću. Iz Stožera su u nekoliko navrata kontaktirali Željku Markić, kako bi zajedničkim snagama izgurali ovaj referendum. Gospođa se pojavila na prva dva sastanka i o tome se intenzivno razgovaralo. Uoći trećeg planiranog sastanka – dogodile su se poplave u Slavoniji. Pripadnici Stožera angažirali su se aktivno u obrani poplavljenih sela, a referendum im je u tom trenutku bio manje važan. Ali ne i Željki Markić. Bez prethodnog dogovora sa Stožerom, istrčala je sama s inicijativom za referendum! Promijenila je pitanja i zakomplicirala stvar do te mjere da čak ni studenti politologije ne znaju što sve zahtijeva i što bi trebali potpisati. Još zanimljiviji su simpatizeri Saveza za Hrvatsku. Oni su bili najgorljiviji zagovornici referenduma, čime se praktički zalažu za vlastito samouništenje. Jer, sedmi po redu referendumski zahtijev odnosi se na zabranu koaliranja stranaka prije izbora. S obzirom da Savez za Hrvatsku okuplja u predizbornoj koaliciji čak 8 stranaka – prolazak referenduma značio bi njegov trenutačni raspad. Većina čelnika tih stranaka vjerojatno uopće o tome nije razmišljala. Osim HDSSB-a. Njima odgovara da se prag spusti na 3 posto - pa da nakon brojnih afera i velikog pada popularnosti u Slavoniji, ipak nekako samostalno uđu u parlament. Hrast se i onako raskolio i potpisao koaliciju s HDZ-om, a oni koji su bili protiv, sada s Markićkom pripremaju novu stranku.

I tu dolazimo do odgovora na pitanje: zašto je Željka Markić uopće išla s posljednjom refendumskom inicijativom i na što misli kada najavljuje nove političke akcije. Brojne poštene i dobronamjerne ljude koji su se danima smrzavali i trudili prikupiti što više potpisa, zapravo je obmanula – jer zajedno s Krešimirom Miletićem i poraženom frakcijom Hrasta osniva novu stanku – 113. u Hrvatskoj!
Gospođa Markić kaže da je referendum uspio. Ja ću se usuditi reći: carica je gola! Naravno da nije uspio i naravno da joj je neugodno reći koliko je malo potpisa prikupila. Imamo 10 posto – kaže Markićka, misleći na brojku od 380, a ne 450.000. Zbog vlastitog se interesa, preko noći spremna odreći Hrvata iz BiH i dijaspore. A nije ih se odricala kod referenduma o braku, kada je iz cijeloga svijeta primala donacije...

Sa odugovlačenjem objave konačnih rezultata prikupljanja potpisa za referendum „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“, Željka Markić priprema javnost za šokantnu istinu o vlastitom neuspjehu. I opet će joj biti krivi baš svi – i lijevi i desni i crkva i narod i novinari i političari i lijenčine koje su ostale doma i nisu htjele prošetati do štandova... A za sve je kriva sama. Birači ljevice koji se slažu s njezinim zahtijevima, nisu joj dali potpis zato jer im se zamjerila svojim stavovima na prvom referendumu o braku. Birači desnice – njih više od pola milijuna poslušali su preporuku HDZ-a i također nisu dali svoj potpis. To govori i o svojevrsnoj konsolidaciji najveće oporbene stranke, jer dok se s jedne strane - preko izdanja (još uvijek) Pavićeva Europapress-holdinga i sličnih medija - plasiraju teze o tome kako Karamarka ne slijede HDZ-ovci, ovaj je referedum dokazao upravo suprotno: baš svi članovi i najveći dio simpatizera i glasača HDZ-a, poslušao je stranačko vodstvo i nije podržao Željku Markić. Slično je i s Crkvom. Dok su se u Zagrebu još i mogli vidjeti štandovi ispred katedrale, u provinciji štandova ispred crkvi skoro uopće nije bilo. Prema Markićki je posve neutralan bio i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara te brojne druge nevladine udruge – HHO i ostali.

Referendum „protiv ćirlice“ Željka Markić nikada nije javno podržala, dala je tek neznatnu tehničku pomoć i po koji savjet, a Stožeru je uskratila čak i svoje volontere... Već tada je kalkulirala, s obzirom da je prilikom aktualnog prikupljanja potpisa za zadnji referendum (čija su pitanja politološka, a ne svjetonazorska) računala s potporom ljevice i srpske nacionalne manjine. Tijekom referenduma „protiv ćirilice“ Tomislav Josić ni izbliza nije uživao potporu režimskih medija, kao što je u ovom slučaju uživala Željka Markić. Kada se borila za obitelj, napadao ju je i HRT i RTL, a sada je odjednom dobila prostor i kod Muni-žabe i u udarnim terminima svih RTL-ovih vijesti. Možda ipak postoji neka „bijela glava“ koja joj je iz sjene pomagala?! Možda među njezinim najbližim suradnicima ima ljudi koji istovremeno savjetuju i Pantovčak? Stjepo Bartulica, na primjer... Možda bi njezin privatni biznis u „regionu“ bio ozbiljno ugrožen da najnovijom inicijativom nije unijela pomutnju na desnici i pomogla kandidatu SDP-a u predsjedničkoj kampanji? Zašto je prikupljanje potpisa tempirala baš sada, u startu predsjedničke kampanje?!

Dobronamjerni zagovornici propale referendumske inicijative vrlo će brzo shvatiti da ih je gospođa Željka Markić sve iskoristila. Pokušala je spustiti prag na tri posto kako bi njezina politička stranka koju navodno osniva, lakše ušla u Hrvatski sabor. Razmišljala je i o predsjedničkoj kandidaturi, no i ovako je dovoljno pomogla Ivi Josipoviću – još je više posvađala razjedinjene nacionalne snage. Kada je ljudi i definitivno pročitaju i kada inicijativu pretvori u vlastitu stranku, po mojoj procjeni - čeka je sudbina već zaboravljenog Ivana Pernara, predvodnika facebook demonstracija, koji je nekoliko mjeseci uspješno živcirao Jadranku Kosor, a na kraju su ga svi zaboravili. Zaboravili bi i Jacu da ne gostuje u Piramidi, gdje uskoro očekujemo i Željku Markić.