Prošlo je 28 godina od krvoločnog ratnog zločina Armije BiH nad Hrvatima u Trusini pored Konjica

U petak se obilježava 28. godišnjica od ratnog zločina u selu Trusina kod Konjica kada su pripadnici Armije RBiH upali u selo i ubili 18 civila hrvatske nacionalnosti te četiri zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Hrvati su u Konjicu i okolici sustavno protjerivani ubijanjem zarobljenika civila, djece i pripadnika HVO-a: u Gostovićima, Orlištu, Trusini, Bušćaku, Vrci, Radešini, Dubravici, Podhumu, Zaslivlju, Orahovici...

Ukupno je stradalo 18 civila i četvero vojnika HVO-a. Ostali preživjeli, njih oko 150, bili su zarobljeni i smješteni u jednoj kući, gdje su prenoćili te su nakon dva dana razmijenjeni.

Dana 14. studenog 1994., 570 dana poslije ratnog zločina, posmrtni ostaci ubijenih Hrvata su preneseni na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblje Kraljevine. Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ubili tako da je izgorio s vlastitom kućom. Njihova tijela na mjesno groblje prenesena su tek 13. studenog 2004. godine.

Za zločin u Trusini pravomoćno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina zatvora i Rasema Handanović, koja je po priznanju krivice osuđena na pet i pol godina zatvora.

Sud u BiH za zločine u Trusini izrekao je u prvostupanjskoj presudi Nihadu Bojadžidu kaznu od godinu dana zatvora, Nedžad Hodžić osuđen je na 12, a Mensur Memić na deset godina. Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine.

U općini Konjic je, po popisu stanovništva 1991., živjelo 11.513 Hrvata i činili su 26,23 posto ukupnog stanovništva. Na osnovu rezultata popisa iz 2013., a koji se podudaraju s podacima s kojima raspolaže Biskupska konferencija, broj Hrvata u Konjicu danas je tek 1553, što čini samo oko pet posto stanovništva i u kontinuiranom je opadanju.

Proces protjerivanja je nastavljen i godinama nakon rata sustavnim onemogućavanjem povratka ubojstvima Hrvata, poput onoga obitelji Anđelić na Badnjak 2002. godine, te pljačkanjem, uništavanjem imovine i vjerskih objekata Hrvata.

Zločin iz Trusine cijelo je vrijeme u sjeni ahmićkog zločina zbog različitog tretiranja u javnosti. Zločin u Ahmićima postao je jedno od centralnih mjesta među bošnjačkom javnosti i na neki način je objedinio sve ono što je HVO radio u proteklom ratu, dok je Trusina ostala po strani, tretirana kao, doslovce, sporadični incident.

Također, ono što se dogodilo u Ahmićima vidjele su i oči svjetske javnosti, dok pokolj u Trusini, osim preživjelih, ne pamti gotovo nitko.