''ZOLJA'', ZLOČINKA BEZ MILOSTI

VIDEO Ubijala s užitkom Hrvate u BiH: "Ni kokoš ne smije ostati živa!"

Autor

al/Paula Bobanović/Express.hr

Pravosuđe BiH godinama je tragalo za, kako su ju zvali 'misterioznom ratnicom' kojoj ni vlasti u BiH ni u SAD-u nisu mogle ući u trag. A ona je mirno živjela u Americi pod imenom Sammy Rasemi Yetisen jer je odmah po dolasku u Ameriku promijenila identitet.
 

07.03.2019. u 14:25
Ispiši članak

Osim suprugovog prezimena uzela je i novo ime, upravo zato da zamete trag i prikrije zločine koje je počinila pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage Zuke. Tužiteljstvo BiH teretilo je pripadnike ove postrojbe za ubojstvo 18 pripadnika HVO-a i civila u hercegovačkom selu Trusine 16. travnja 1993.

"Sjećam se te djevojke, u proljeće '93. boravila je u Buturović Polju i okolnim selima. Bilo ih je desetak, svi Zukini vojnici, i sa njima sam imao dosta problema", objašnjava Hasan Hakalović, ratni zapovjednik brigade Neretvica, kasnije 445. brigade Armije BiH, u čijoj je zoni odgovornosti bilo i selo Trusina. Hakalović kaže kako Rasemi Handanović tada nije znao pravo ime, da su je svi poznavali pod nadimkom Zolja, te da je siguran kako nije bila iz njegovog "užeg zavičaja". Opisao ju je kao djevojku nižeg rasta, crne kose, uvijek pod punom ratnom spremom. "Po mojoj procjeni, 1993. je mogla imati najviše 25 godina", prisjeća se Hakalović, napominjući kako je Rasema, zajedno sa svojim suborcima, nedugo nakon zločina u Trusini napustila Buturović Polje.

Rasema je odmah nakon ovih zločina krenula za Austriju jer je slutila da bi jednog dana mogla završiti na sudu.No, zapovjednik Hakalović rekao je da je tijekom rata i sam imao problema sa postrojbom Zulfikar, čija je pripadnica bila i Rasema Handanović. Hakalović se prisjetio kako je u vrijeme zločina u Trusini on boravio na Igmanu, i da je tamo saznao da je to selo zapaljeno. Odmah je naredio Vojnoj bezbijednosti da odu na uviđaj, a kompletnu dokumentaciju poslao je u Komandu Šestog korpusa, no ti izvještaji nikad nisu pronađeni i za njima se još dugo tragalo.

Što se događalo u Trusini i kako su postrojbe Zulfikar okrutno ubijale, priznala je 16 godina kasnije Rasema Handanović na sudu. Kako je rekla u svom svjedočenju - dobili su naredbu da ubijaju sve redom.

Do 16. travnja 1993. godine u tom selu živjelo je 20-hrvatskih i 30-ak bošnjačkih obitelji. Napad je počeo iznenada u ranim jutarnjim satima kad su vojnici Armije BiH krenuli prema njihovim kućama. Odmah su zarobili nekolicinu mještana koje su iskoristili kao živi štit. Krenuli su u smjeru položaja HVO-a a tamo je u to vrijeme bilo samo šest vojnika. Budući da nisu htjeli pucati u svoje rođake i susjede stražari su se brzo predali, pa su ih doveli u selo.

U napadu su 16. travnja ubijena 22 stanovnika Trusina, šest vojnika i 16 civila među kojima i tri žene. Rasema Handanović 'Zolja' je sama iz automatske puške ustrijelila jednu skupinu zarobljenika.

"Ta žena je zapovijedala, nju su svi slušali. Poslije napada na selo rekla je da nas preživjele odvedu u jednu kuću, poliju benzinom i zapale, ali među vojnicima nije bilo ljudi koji su to mogli napraviti. Ušli smo u kuću i sjeli. Došao je jedan vojnik, nisam ga poznavala, i tražio da stavimo na stol novac i zlato. Izvadili smo sve što smo imali. Oni su to pokupili. Opet su nas izveli van, a žena je stalno govorila da nas treba zapaliti", kazala je istražiteljima svjedokinja hrvatske nacionalnosti, koja je detaljno opisala stravične scene ubijenih susjeda.

Rekonstrukcija zločina u Trusini završila je 2009. godine, a Zolja se ubrzo nakon toga našla na optuženičkoj klupi. Zapovjednik Hakalović morao je dokazati da zločine u Trusini nisu počinili pripadnici njegove brigade. Stoga je uzeo odvjetnika Kadriju Kolića koji je ispitivao Handanović. Protiv nje su svjedočili i stanovnici Trusina. Handanović je ponovila da su pripadnike odreda “Zulfikar” na Trusinu u dvije skupine vodili Nedžad Hodžić i izvjesni Samko, koji je u toj akciji poginuo.

"Tu smo bili, Džeko, Popara i ja, ne mogu se sjetiti tko još. Bio je i Ramiz Bećiri, ali ne znam je li pucao. Imala sam osjećaj da smo svi pucali. Nedžad mi je rekao da provjerim jesu li ti ljudi mrtvi i da ispucam svakom čovjeku metak u čelo, što nisam uradila, navela je tada Handanović koja je ipak priznala da je pucala i u civile, zajedno s ostalim pripadnicima postrojbe.

Također sjeća se da je zapovijed Nihada Bojadžića glasila:"Ajmo odraditi Trusinu da ni kokoš ne ostane živa".

Handalović je bila i pripadnica Prvog krajiškog bataljuna, te Handžar divizije na Igmanu, piše Paula Bobanović u Express.hr.




 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.