Hrvatska izgubila još jedan spor u Strasbourgu, mora isplatiti odštetu bivšem zatvoreniku

Tužbu zbog povrede zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda podnio je bivši zatvorenik koji je kaznu od 2008. do 2013. godine služio u Varaždinu, Zagrebu, Lepoglavi i Bjelovaru.

U listopadu 2020. godine podnio je ustavnu tužbu protiv građanske presude kojom je odbijena njegova tužba za naknadu štete zbog uvjeta u zatvorima. Ustavni sud je u ožujku 2021. godine, pozivajući se na svoju novo ustanovljenu praksu, proglasio tu ustavnu tužbu nedopuštenom zbog nekorištenja preventivnih sredstava poput zahtjeva za sudsku zaštitu ili pritužbi upravi.

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA Hrvatska izgubila u Strasbourgu jer u pet godina nije iselila ovršenika

ESLJP je utvrdio da je takav razvoj ustavnosudske prakse u skladu s praksom Europskog suda, ali je izrazio bojazan zbog retroaktivne primjene uvjeta dopuštenosti za podnošenje ustavne tužbe, kao i zbog nedostatka prijelaznog razdoblja primjene nove prakse.

Ustavni sud je nakon toga, od ožujka 2022., promijenio svoj pristup te nije primjenjivao uvjet prethodnog iscrpljivanja preventivnog pravnog sredstva u predmetima u kojima podnositelji to pravno sredstvo više nisu mogli koristiti.

Stoga je ESLJP zaključio da je odbacivanje podnositeljeve ustavne tužbe predstavljalo nerazmjerno ograničenje njegova prava na pristup Ustavnom sudu.

FOTO: HINA/Siniša Kaladžija 

Osobni prostor u zatvorima ispod tri četvorna metra

Na prigovore zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvorima u kojima je podnositelj boravio Europski sud je prihvatio prigovor zastupnice RH i odbacio dio zahtjeva koji se odnosio na neodgovarajuće uvjete u zatvoru u Varaždinu jer nije iscrpio pravna sredstva pred hrvatskim tijelima.

Na preostali dio zahtjeva Europski sud je primijenio već postojeću praksu i načela te je zbog nedostatka minimalnog osobnog prostora, ispod tri četvorna metra, u zatvorima u Zagrebu i Lepoglavi utvrdio povredu Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

U odnosu na uvjete u bjelovarskom zatvoru sud je utvrdio da je podnositelj samo u kraćim, povremenim razdobljima "bio podvrgnut neznatnim ograničenjima prostora", ali mu je bila omogućena dovoljna sloboda kretanja i aktivnosti izvan ćelije.