Naš nagrađeni novinar: Otvaram teme od kojih drugi bježe, prati nas šutljiva, konzervativna većina

Na 10. Weekend media festivalu u Rovinju agencija Medianet na temelju istraživanja proglasila je četiri najbolja hrvatska novinara. U kategoriji internetskih portala to je uvjerljivo novinar portala Direktno.hr Darko Markušić.

Što Vama znači ta nagrada. Je li vas iznenadila?

Svako priznanje raduje. Potvrda je to višegodišnjeg rada, ali u mom slučaju budući da dolazim iz tiskanih medija, i uspješne prilagodbe digitalnim tehnologijama. Kao novinaru poteklom iz tiskanih medija, a radio sam kao novinar ili urednik u gotovo svim hrvatskim tiskanim medijima, znak je to da je na dobrom putu. Potvrda je to kako je novinarstvo, bez obzira na medijsku platformu, potrebno društvu i da se samo treba prilagoditi zahtjevima novih tehnologija u plasmanu tekstova.

Još uvijek, očito, postoji u hrvatskom društvu dio ljudi koji čita i tekstove, bez obzira bili oni na internetskim portalima ili u tisku.

Naravno, da me nagrada iznenadila budući da nagrade ovog tipa u pravilu dobivaju novinari iz redakcija koje se obično percipiraju kao one drugačijeg svjetonazora. Ipak, vjerujem kako je dobar tekst dobar tekst, dobra priča dobra priča bez obzira na naziv medija koji ga objavi.

To nije prva nagrada koju ste dobili?

Ako ne računam priznanje za kratku priču Književnog kruga Karlovac prije nekoliko godina, svakako bih istaknuo prošlogodišnju nagradu za istraživačko novinarstvo Hrvatskih novinara i publicista za tekst "Kako je IPSOS puls nagrađen unosnim poslovima za reklamiranje SDP-a", objavljen na portalu Fairpress. To je bio jedan od tekstova o korupciji i klijentelizmu u javnoj nabavi u Hrvatskoj.

Što Vam je donijelo nagradu za najboljeg novinara na hrvatskim internetskim portalima?

Mislim da se radi o nekoliko razloga. Prvi je činjenica da uglavnom pišem o temama koje drugi novinari izbjegavaju. Dakle, u prvom redu se radi o istraživačkom i analitičkom novinarstvu. Nerijetko i korištenjem tzv. data novinarstva, odnosno objavljujem tekstove koji prezentiraju hrpu podataka analiziranih i prezentiranih na zanimljiv i drugačiji način. Dobar primjer su rang liste prihoda hrvatskih odvjetnika, javnih bilježnika ili kladionica koje smo objavili na portalu Direktno proteklih mjeseci. O zaradama omraženih javnih bilježnika i odvjetnika ne možete previše drugdje čitati, kao niti o poslovima koje javna poduzeća namještaju odabranim tvrtkama.

Isto tako, otkrili smo i koje su sve tvrtke imale neposredne financijske koristi od obnove poplavljenih područja u Slavoniji, u Gunji, zbog čega je bivša ministrica graditeljstva Anka Mrak-Taritaš trebala odavno otići s hrvatske političke scene.

Tu su, primjerice, i teme zašto ne možete u Hrvatskoj saznati tko su osnivači pojedine političke stranke, koji političari, poput primjerice bivšeg SDP-ovog ministra obrane Ante Kotromanovića, nikad nisu platili kaznu za primanje mita od ruske tvrtke ili koji su odvjetnici razvili paralelni biznis branjenjem klijenata po službenoj dužnosti. Radi se, dakle, o tekstovima koji ne mogu nastati za sat ili dva, već je potrebno prikupiti podatke i analizirati ih i interpretirati. Nagrađuje se, na neki način, i upornost, ali i sustavnost i znanje.

Najpopularniji novinar dolazi s televizije. Je li to iznenađenje?

Bilo bi iznenađenje da je drugačije. Televizija je medij kojeg konzumira najveći broj hrvatskih građana i nekima od njih, naročito starijoj generaciji, još uvijek je jedini izvor informiranja. Starije generacije ne idu u korak s vremenom i teže prihvaćaju ili uopće ne prihvaćaju nove tehnologije. Stoga osim TV-a neće odustati do kraja života od tiskanih medija. Oni, dakle, imaju još barem desetak godina, osobito ako se standard života u Hrvatskoj popravi, osigurano tržište. Budućnost medija ipak su digitalne platforme. Imati internetski portal više nije dovoljno, već do čitatelja treba doći i putem svih mogućih kanala, treba iskoristiti potencijal svih društvenih mreža i privući novog čitatelja te zadržati staroga.

Prednost ozbiljnih portala, poput Direktno.hr, jest u tome što nas ne zadovoljava kvantiteta, nego tražimo kvalitetu. To traže i čitatelji, a to pokazuje i vrijeme koje provode na našem portalu.

Što se tiče nagrađenih kolega, mislim da još uvijek većina građana ne razumije razliku između TV voditelja, kolumnista, feljtonista-pisca i novinara.

Kako gledate na stanje u hrvatskim medijima?

Jasno je da većina i internetskih portala i tiskanih medija njeguje uredničke (i vlasničke) politike koje se mogu svrstati u lijevi i liberalni svjetonazor. I dnevna novina koju obično percipiramo kao konzervativnu, domobransku, gdje ima i nekoliko konzervativnijih kolumnista, dio je izdavačke grupacije koja izdaje i tabloid vrlo liberalnih pogleda. Najčitanije dnevne novine, a time i portali tih novina, kao i drugi tzv. mainstream mediji promoviraju teme i zagovaraju stavove koji ne odgovaraju većinskim pogledima hrvatskih građana. Šutljiva hrvatska većina je konzervativna, pokazalo se to i na nekoliko posljednjih izbora, koja cijeni tradicionalne vrijednosti, a ne dijeli poglede koje zagovaraju vodeći hrvatski mediji. Možda i u tome, u tom gubitku povjerenja i odmaku od hrvatske stvarnosti, treba tražiti i dodatne razloge krize hrvatskog novinarstva i pada tiskanih naklada. Prejednostavno je reći, ljudi nemaju novca ili ne žele plaćati informacije.

Treba im ponuditi nešto više, a ne samo zabavu i zaglupljivati ih. Čitatelje treba i odgajati, mediji prije svega moraju biti glas zajednice. Iz toga razloga, stoga što su mnogi mediji to prestali biti, a postali glas oglašivača, izdavača ili nekih drugih lobističkih skupina, pojavili su se i u većoj mjeri brojni neprofitni mediji koji nastoje popuniti tu prazninu.

To je vidljivo, možda ponajprije i na primjeru Agrokora. O Todoriću, dok je bio u naponu snage i jedan od najvećih oglašivača, rijetko tko se usudio napisati nešto loše. Dovoljan je bio telefonski poziv da tema nestane i prije nego je tekst stigao u tiskaru. Osobno znam za svega nekoliko primjera urednika koji na to nisu pristajali i da, vrlo brzo, nakon toga pali su u nemilost izdavača.

Portal Direktno jedan je od rijetkih koji je uspješno popunio tu prazninu na hrvatskom medijskom prostoru. Naši čitatelji nisu lijevo-liberalnog svjetonazora, oni su tradicionalni, konzervativni i ne dovode u pitanje karakter Domovinskog rata na kojem se temelji moderna hrvatska država.

Oni nikad, bez obzira na okolnosti, neće pristati na to da mjera ljudskog poštenja i dobrog ukusa može postati mržnja prema svemu što je hrvatsko, kako je to ovih dana napisao jedan od nagrađenih kolega.

Tu se svakako razlikujemo.

Vjerujem da svatko od nas drži da postoje stvari za koje se vrijedi u životu boriti. Svi smo spremni za nešto ili nekoga dati život. Obitelj, hrvatska država i vjera našim su čitateljima visoko na listi prioriteta. Na svima nama jest da ta država bude što kvalitetnija, sa što manje korupcije i klijentelizma i da osigurava svima jednake mogućnosti i zaštitu ljudskih prava. To nam mora biti cilj, a ne sanjarenje o nekim bivšim državama što nerijetko u medijima promoviraju tzv. djeca komunizma. Novinari, urednici, estradnjaci i političari koji su za razliku od većine nas, krenuli s povlaštenih pozicija u bivšem sustavu zahvaljujući činjenici da su njihovi roditelji bili stupovi bivše države, od medija do vojno-sigurnosnog sustava. Njima bi jednako dobro bilo i da nije izborena hrvatska nezavisnost, jer su bili predodređeni za pozicije u SR Hrvatskoj. Takvih primjera, na žalost, ima previše.