ANALIZIRALI SMO Vanjska politika ne predstavlja bitan dio kampanje, iako je predsjednica najjasnijie izložila svoje planove

Predsjednik na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija. Također, na prijedlog Vlade i uz mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija Republike Hrvatske u inozemstvu, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

Iako bi po naravi stvari, vanjska politika trebala imati dominantnu ulogu u predizbornim kampanjama na predsjedničkim izborima, ona je ovoga puta, kao i inače, bila u drugom planu. Birače uglavnom zanimaju svjetonazorske teme, a predsjednički kandidati vole također davati velika obećanja iz ekonomske domene, a o obrani i vanjskoj politici često ne bude ni riječi. Ako se i spominje vanjska politika, kandidati uglavnom obećavaju nešto što predsjednik po svojim ovlastima ne može sam odlučiti, nego u dogovoru s Vladom i vladajućom većinom.

Stavove kandidata u pitanju obrane komentirao je već na Facebooku vojni analitičar Jan Ivanjek, a portal Direktno je odlučio analizirati koliko su pažnje vodeći kandidati, ali i ostali kandidati posvetili vanjskoj politici, na glavnom sučeljavanju, ali i u svojoj kampanji.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman razlikovao se od ostalih predsjednika po svojim ovlastima, ali i po tome što je preuzeo upravljanje državom u posve drugačijim okolnostima. Fokus njegove vanjske politike je bio na međunarodnom priznavanju Republike Hrvatske, postizanjem boljeg rješenja za Hrvate u BiH, ali i na snažno naglašenoj obrani suverenosti tek stvorene hrvatske države, po cijenu i žestokih kritika međunarodne zajednice. Dio kritičara je zamjerao Tuđmanu navodnu izolaciju države, a koju je on pravdao s borbom protiv planova međunarodne zajednice o novom "Zapadnom Balkanu".

Vanjska politika Stipe Mesića i Ive Josipovića je bila obilježena nastojanjima za ulazak u EU i NATO, ali i za popravljanjem odnosa sa susjedima. Ipak, javnost Mesića najviše pamti po velikom otporu američkoj intervenciji u Iraku te pokušajem obnavljanja politike "nesvrstanosti" prijateljstvima s raznim diktatorima po svijetu, a Josipoviću se često zamjera što je imao preprisne odnose sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem te što je degradirao predsjedničku funkciju sviravši klavir ispred Milorada Dodika, ali i općenito za vođenjem 'politike regiona'.

Grabar-Kitarović jedina odgovorila na upit, u fokusu su joj Hrvati u BiH

Kolinda Grabar-Kitarović je u svom prvom mandatu napravila jasan odmak od dosadašnje politike te je više inzistirala na vođenju zajedničke politike država između Baltika i Jadrana. Njezina inicijativa 'Tri mora' je doživjela bitnu afirmaciju od strane svjetskih velesila, a pamti se i njezin odlazak u Soči, gdje je s ruskim predsjednikom znatno relaksirala odnose s Rusijom. Kritičari joj zamjeraju javne nastupe, kao na finalu Svjetskog prvenstva u nogometu ili ispred Bijele kuće, no to nije bitno utjecalo na njezin rejting u svijetu, dapače postala je globalno prepoznata.

Predsjednica i u ovoj kampanji obećava nastavak dosadašnje vanjskopolitičke orijentacije koju zagovara i provodi već pet godina. Snažan oslon na NATO i na EU, zagovaranje povećanja vojnog proračuna na dva posto BDP-a, dobri odnosi sa svim svjetskim velesilama, zajednički rad na osiguravanja granica Hrvatske, u partnerstvu s drugim europskim državama te posebno dobre odnose sa srednjoeuropskim državama te daljnji odmak od 'regiona'.

Portal Direktno je poslao upite svim vodećim kandidatima za Pantovčak o njihovoj vanjskoj politici. Zanimao nas je stav o proširenju Europske unije, ulozi NATO-a u budućnosti, Hrvatima u BiH, o jačanju Kine i Rusije te nekim bitnim globalnim pitanjima. Jedina nam je odgovorila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, dok neki od ostalih kandidata očito niti ne znaju što bi činili na području vanjske politike.

"Za Hrvatsku je nastavak proširenja Europske unije ključan prije svega zbog Bosne i Hercegovine. Članstvo BiH u EU presudno je zbog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, dugoročno znači snažnije političko i gospodarsko povezivanje s Hrvatskom i na tome ću ustrajati. Budućnost EU nije u jačanju ovlasti Europske unije, već EU mora biti zajednica suverenih, ravnopravnih i samosvjesnih nacionalnih država koje dijele zajedničke vrijednosti i ravnopravno kreiraju zajedničke politike", odgovorila je predsjednica na pitanje o proširenju Europske unije. Dodala je i kako proširenje EU mora biti temeljeno na strogim kriterijima i ispunjavanju svih uvjeta koje države koje žele postati članicama moraju ispuniti. Umjesto alternativnih rješenja, treba koristiti postojeće mehanizme i kroz pristupni proces inzistirati na reformama. Predsjednica se zalaže za otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, a za Srbiju traži da ispuni svoje obveze u pogledu traženje nestalih, suočavanja s prošlošću i ispunjavanja europskih standarda.

Poseban fokus vanjske politike za Grabar-Kitarović je u odnosu na Hrvate u Bosni i Hercegovini. Kaže da je hrvatski strašteki interes očuvanje jednakopravnosti Hrvata koji su u zadnjih 15 godina i tri mandata njenih prethodnika sustavno zanemarivani.

"Sveukupno jačanje položaja Hrvata u BiH ostaje temelj moje politike, a Hrvati BiH i stabilnost susjedne zemlje tema su mojih razgovora s brojnim stranim državnicima i dužnosnicima. Neki u BiH ne shvaćaju kako njihova ideja unitarizma i nametanje rješenja i predstavnika jednom narodu ruši upravo temelje te iste države za čije se jačanje oni navodno zalažu. BiH nije nacionalna država jednog naroda, ona je oduvijek bila država svoja tri naroda i to će i ostati. Ne mislim stati dok se Hrvatima ne osigura ono što im pripada", odgovorila nam je predsjednica.

Predsjednicu smo također pitali i o temama Europske unije, ali i o globalnim pitanjima utjecaja Rusije i Kine.

"Hrvatsku sam čvrsto usidrila u Srednjoj Europi i na Mediteranu kroz Inicijativu triju mora, a naše transatlantsko savezništvo sa SAD-om je snažno. Hrvatska je članica Europske unije i NATO-a i naše pozicije su jasne. No istodobno sam proteklih pet godina potpuno oživila naše dotad zapuštene veze s Rusijom i Kinom, a ove je godine po prvi puta u državnom posjetu Hrvatskoj boravio i predsjednik Indije", odgovorila nam je predsjednica o svojim aktivnostima i dodala kako posebnu ulogu ima LNG terminal i energetska neovisnost te da je važnost odnosa s euroazijskim državama u gospodarskoj razmjeni i izvozu.

Predsjednica je također naglasila kako Hrvatska danas razmišlja hrvatski, a djeluje europski i globalno: "Itekako smo prisutni u međunarodnoj areni i ugled nam nikada nije bio veći. Danas se glas Hrvatske čuje, prepoznaje i uvažava".

"Hrvatsko predsjedanje Vijećem EU prilika je za snažnu afirmaciju i jačanje položaja Hrvatske unutar Europske unije, ali i šire. Naši prioriteti obuhvaćaju ono za što sam se od početka svog mandata zalagala, poput demografije i mladih te sigurnosti naših granica. Koncentrirat ćemo se i na uravnotežen i održiv gospodarski rast i konkurentnost, što su teme važne za Hrvatsku i sve države članice EU. Također, promicat će se prometna, energetska i digitalna povezanost, što su ujedno i tri temeljna stupa Inicijative triju mora", istkanula je predsjednica i na kraju zaključila kako će hrvatsko predsjedanje Vijeće EU biti zahtjevno, ali i uspješno.

Milanović ne odstupa od svojih stavova, Škoro je malo 'tanji' u vanjskopolitičkim pitanjima

Bivši premijer i SDP-ov kandidat Zoran Milanović također bitno ne odstupa od svojih stavova i politika koje je provodio u vrijeme dok je vodio hrvatsku vladu. Milanović tako brani svoju ulogu u velikoj migrantskoj krizi 2015. godine, protivi se slanju vojske na granice u zaštiti od ilegalnih migracija, ponovio je u kampanji svoj stav o tome da Bosnu i Hercegovinu treba pomagati, ali i kako treba paziti na položaj Hrvata u toj državi. Srbiju ne bi blokirao, a ponovio je i optužbe na račun 'beogradske čaršije', s čime je ponovno istaknuo svoju netrpeljivost prema Aleksandru Vučiću i njegovoj vladavini. Milanović se na sučeljavanju založio i za to da ne uvodimo nikakav oblik sankcija prema susjednim državama, iako je zaboravio kako je upravo on sudjelovao u 'trgovinskom ratu' s Vučićevom Srbijom. 

Milanović je bio i pod napadom kritika s dijela radikalne ljevice jer je čvrsto privržen Europskoj uniji i NATO-u, ali zanimljivo je kako je u kampanji pozvao na ostanak kune, što predstavlja bitan vanjskopolitički stav, iako je pitanja valute primarno pitanje monetarne politike.  

S druge strane, predsjednički kandidat Miroslav Škoro se činio 'malo tanjim' u pitanjima vanjske politike, ne samo u kampanji, nego i u sučeljavanjima. Iako Škoro ima diplomatsko iskustvo kroz rad u konzulatu u Pečuhu, njegovo iskustvo je ipak znatno manje nego kod ostalih dvoje glavnih kandidata. Škoro se u pitanjima vanjske politike uglavnom referirao na položaj Hrvata u BiH, iako ni tu nije bio previše aktivan. Spomenuo je Željka Komšića na sučeljavanju, a u pitanjima ilegalnih migracija zagovara i izlazak vojske na granice. Spočitao je predsjednici dolazak Aleksandra Vučića u Zagreb, a blokirao bi Srbiju ako ne ispune ono što Republika Hrvatska traži od njih. Po pitanjima reforme NATO-a i EU-a se i nije previše očitovao pa bi se moglo reći kako je Škori bitniji fokus na unutarnju politiku, na povećavanje predsjedničkih ovlasti i promjeni referendumskih pravila, ali i na nekim svjetonazorskim pitanjima.

Neki su kandidati aktivniji u pogledu vanjske politike, a neki...

Nekadašnji sudac Mislav Kolakušić svoju kampanju uglavnom bazira na temama antikorupcije, kao i Dalija Orešković, ali i na satiričan način redatelj Dario Juričan. Njima je u fokusu uglavnom korupcija, a o vanjskoj politici se nisu često izjašnjavali. Nedostatak jasnih vanjskopolitičkih stavova čudi za Kolakušića koji je hrvatski predstavnik u Europskom parlamentu. U rijetkim trenucima kada govori o vanjskoj politici, Kolakušić uglavnom kritizira Njemačku, ali zanimljivo je da je na sučeljavanju pozvao na izlazak iz NATO-a te na stvaranje zajedničke europske vojske, što je pomalo u kontradiktornosti s kritiziranjem birokratizma i centralizma na razini Europske unije. Dalija Orešković je privrženija euroatlantskim organizacijama, a Juričan je rekao da podržava ulazak u sve organizacije gdje Hrvati mogu 'krasti', tj. ostanak u NATO-u jer se 'tamo može maznuti lova'.

Nešto agilniji u vanjskopolitičkim temama su kandidati Anto Đapić, Katarina Peović i Ivan Pernar. Pernaru je tema hrvatskih vojnih misija u Afganistanu te žestoka kritika NATO-a, jedna od najbitnijih. Rijetke su prilike kada Pernar ne kritizira NATO kojega je na sučeljavanju optužio za smrt milijuna ljudi i za migrantsku krizu, a gotovo stalno poziva na odlazak hrvatskih vojnika iz Afganistana. Na sučeljavanju je i hvalio Titovu politiku nesvrstanosti. Donekle slične stavove o vanjskoj politici ima i kandidatkinja Radničke fronte, dok Anto Đapić svoj fokus stavlja na Bosnu i Hercegovinu te na položaj hrvatskog naroda u toj susjednoj državi . Đapić, za razliku od Pernara i Peović, ima pozitivan stav prema NATO-u.

Jedini kandidat koji je imao donekle originalniju ideju u području vanjske politike je nezavisni Dejan Kovač, koji je zagovarao stvaranje i jačanje 'gospodarske diplomacije' te bitnu redefiniciju hrvatske veleposlaničke mreže, no sjećamo se kako je i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić također spominjala 'gospodarsku diplomaciju' pa gotovo nikakav rezultat u praksi nije postignut.