Tito je 1940. podržavao Reich, a KPJ za rat optuživala imperijalne sile

Taj datum izabran je na inzistiranje Vaclava Havela i mnogih europarlamentaraca jer su tog dana dva najveća totalitarna režima, Hitlerova Njemačka i Staljinov Sovjetski savez, potpisala pakt o nenapadanju, vojnoj i gospodarskoj suradnji, koji je kasnije postao poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop. 

Tim sporazumom, nazvanim po dvojici ministara vanjskih poslova SSSR-a i Trećeg Reicha, postignut je tajni dogovor o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi. 

Kada su 23. kolovoza 1939. ministri vanjskih poslova Njemačke i Sovjetskog saveza Molotov i Ribbentrop u Moskvi potpisali Pakt o nenapadanju, Tito i vodstvo KPJ podržali su potpisani dogovor. Komunistička partija Jugoslavije, s Josipom Brozom na čelu, bila je dio Treće komunističke internacionale te je slijepo slušala odredbe koje su tada donosili u Moskvi. Josip Broz Tito je tek nakon povratka iz Sovjetskog saveza postao Generalni sekretar KPJ 1937., a od tamo ga prate glasine da je bio Staljinov poslušnik i špijun koji je do tada putovao po svijetu te 'rješavao' neposlušne članove Kominterne.

Samo sedam dana nakon potpisivanja sporazuma Hitlerova Njemačka, 1.rujna, 1939. godine, napala je Poljsku i tako započela Drugi svjetski rat. Dan poslije, Staljinova Crvena armija okupirala je istočni dio Poljske, kako je i dogovoreno tajnim dijelom pakta s Hitlerom. Uz dio Poljske, Staljin je okupirao i cijelu Latviju i Estoniju, a Finska da bi sačuvala nezavisnost morala je tada dio teritorija prepustiti Rusima. 

Dva dana iza, 3. rujna 1939., Francuska i Velika Britanija objavile su rat Trećem Reichu. 

KPJ nije tada reagirala jer rat nije proglasio i Sovjetski savez kao najmoćnija zemlja komunističkog bloka. Dapače, u skladu s odlukama Kominterne, Komunistička partija Jugoslavije za napad je optužila imperijalnu politiku Velike Britanije i Francuske. Pakt o nenapadanju između Hitlera i Staljina bio je na snazi do 22. lipnja 1941. godine kada je Njemačka napala SSSR.

Josip Broz Tito tih godina nije imao izbora nego podržati vođu njemačkog Reicha Adolfa Hitlera. Kao član Kominterne, on ni KPJ nisu mogli raditi ništa bez dozvole Moskve i Staljina. 

Ta činjenica prešućivala se tijekom komunističkog režima, no pitanje je zašto se takva činjenica danas prešućuje.

Josip Broz Tito u brojnim biografijama ima prešućene godine. Do otvaranja arhiva u Rusiji vrlo se malo znalo o periodu Titovog života od 1934. do 1937. godine, od izlaska iz zatvora u kojem je služio kaznu zbog "bombaškog procesa" do izbora za generalnog sekretara KPJ. Boravio je u Moskvi, posjećivao internacionalne brigade u Građanskom ratu u Španjolskoj, putovao u Tursku, Sibir, Kinu. Nastojao je radom u NKVD-u, ruskoj tajnoj službi, zadobiti Staljinovo povjerenje, a u Komunističkoj partiji Hrvatske te kasnije Komunističkoj partiji Jugoslavije eliminirati sve koji su smetali njegovoj karijeri i usponu na vrh KPJ.

Josip Jurčević: Sporazum Molotov-Ribbentrop nezaobilazan u literaturi, ali ga izbjegavaju elaborirati 

"Za pripremu Pete zemaljske konferencije, na kojoj je učvrstio svoju vlast, Tito je proputovao cijelu Hrvatsku i Dalmaciju koje su onda bile organizirane kao dva partijska ogranka. Na proputovanju je sudjelovao na sastancima lokalnih ogranaka te na njima eliminirao veliki broj istaknutih intelektualaca članova Komunističke partije pod optužbama da su nacionalno orijentirani", rekao je za Direktno povjesničar Josip Jurčević.

Na taj je način u cijeloj Hrvatskoj uspio postaviti svoju strukturu, objašnjava Jurčević, te je do 1940. preuzeo svu moć s novim ljudima formirajući Politbiro i Centralni komitet koji se nikada nije sastao.

"U Titovom Politbirou bili su Aleksandar Ranković, Milovan Đilas, Vladimir Bakarić i drugi koji su kasnije kreirali tijek partizanske borbe, ali i vladali Partijom te ustrojavali nove civilne vlasti poslije rata".

Komunistička partija Jugoslavije je od svog osnivanja do praktično 1948. godine, do događaja oko Informbiroa, bila sekcija, odnosno podružnica treće Kominterne, međunarodne organizacije Treće komunističke Internacionale, objašnjava nam Jurčević.

"Ona je naravno bila u potpunoj kontroli, odnosno, u funkciji Komunističke partije SSSR-a kao najveće komunističke države. Tako da su sve odluke koje su se donosile u Partiji - kadrovske, političke, ideološke - čitavo vrijeme bile zadavane, odnosno upućivane iz Kominterne", rekao je u izjavi za Direktno profesor Josip Jurčević te dodao kako "sve čelne ljude, uključujući Tita, nisu birali članovi Komunističke partije Jugoslavije, već ih je postavljala direktivom Kominterna".

Komunističke partije diljem Europe, tako i Jugoslavenska, bile su sekcije Kominterne i njima se upravljalo iz Moskve, koja ih je i financirala sukladno svojim interesa, rekao nam je Jurčević.

"Uključivalo je to boravak skoro 800 jugoslavenskih komunista u Moskvi. Nepune dvije godine, od kolovoza 1939. godine kada je potpisan Sporazum Molotov-Ribbentrop do 22. lipnja 1941. godine, Treća komunistička Internacionala-Kominterna bila je saveznik nacističke Njemačke, a kao dio Kominterne nacistički saveznik bila je i Komunistička partija Jugoslavije", kazao je profesor Jurčević.

"Dakle, dan koji mi slavimo kao 'Dan antifašističke borbe' nema veze s događajima u Hrvatskoj. Nije pobuna u Hrvatskoj počela 10. travnja kada je nastala NDH ili kada su potpisani Rimski ugovori, pobuna je nastala u vrijeme kada je Njemačka napala SSSR te kada se prekida savezništvo Kominterne i njezinih sekcija i nacističke Njemačke. Iako se Sporazum Molotov-Ribbentrop ne može zaobići u literaturi, to savezništvo Kominterne i komunističkih partija iz cijele Europe s nacističkom Njemačkom u literaturi se izbjegava elaborirati, kao i mnoge druge teme koje se se suprostavljaju totalitarnim režimima, a koje se čak ni nakon 1990. godine objektivno ne uspijevaju sagledati", rekao je profesor Josip Jurčević u razgovoru za Direktno.