Znanstvenici su si dali truda: Evo što bi bilo da se Zemlja prestane okretati oko svoje osi

Prljavo kazalište godinama su pjevali "Zaustavite Zemlju, silazim". Ideja se rodila početkom 60-ih godina prošlog stoljeća kada su londonski kreatori postavili mjuzikl ovog naslova. Kada bi se rotacija Zemlje iznenada zaustavila, to ne bi bilo nimalo romantično poput mjuzikla, već bi rezultiralo apokaliptičnim scenarijem i gotovo nitko ne bi preživio.

Svaki trenutak, tlo ispod nas i sve što se na njemu nalazi kreću se prema istoku velikom brzinom, što ovisi o mjestu na Zemlji. Na našoj geografskoj širini, ta brzina iznosi otprilike 1180 kilometara na sat, odnosno, drugačije rečeno, svake sekunde putujemo gotovo 330 metara prema istoku. S obzirom na okrugli oblik naše planete te smanjenje promjera (i obujma) od ekvatora prema polovima, brzina se također smanjuje na odgovarajućim geografskim širinama, dosežući samo oko osam centimetara na sat u blizini polova.

Većina ljudi živi u umjerenim geografskim širinama gdje je brzina rotacije Zemlje visoka. To znači da bi, kada bi se Zemlja iznenada zaustavila, ljudi bili katapultirani prema istoku istom brzinom kojom se Zemlja okretala u trenutku zaustavljanja, što je u našem slučaju oko 1180 kilometara na sat. Ukoliko bi preživjeli lansiranje, pad na Zemlju ili sudar s objektom na svom putu, to bi bilo čudo.

FOTO: Pexels (ilustracija)

Katastrofalne poplave

Naravno, ne bi samo ljudi bili odneseni u svemir ili udaljeni na velike udaljenosti, već bilo što što nije čvrsto pričvršćeno za tlo. Drveće, kuće, životinje, automobili, vlakovi, svi bi bili u zraku zajedno s ostalim objektima. Zgrade bi se vjerojatno raspale pri udaru, a njihovi dijelovi, poput zidova, cigli, betonskih greda i krovova, letjeli bi zrakom.

Najbolje bi prošli ljudi koji žive ili će biti na Antarktici ili vrlo blizu Sjevernog pola u trenutku prestanka rotacije Zemlje. No, čak i tada, to bi bilo vrlo blizu, napomenuo je profesor geoznanosti sa Sveučilišta Colgate, Joseph Levy. "Trebali bismo biti unutar 89,9 stupnjeva ili oko deset kilometara od polova. Na toj udaljenosti vjerojatno bismo samo teturali naprijed brzinom hoda. Međutim, većina ljudi na Zemlji letjela bi brzinom od stotina kilometara na sat", rekao je Levy.

Drugi dio katastrofe izazvane prestankom rotacije Zemlje bile bi poplave. Zbog inercije, nepoznate količine vode iz oceana, mora, rijeka i jezera počele bi se kretati prema kopnu. Ogromna područja, poput Danske, Nizozemske, dijelova Belgije, gradova duž Portugalove obale, zapadne i sjeverne Španjolske, zapadne obale Francuske, Velike Britanije, Irske, Skandinavije, bila bi potpuno potopljena.

FOTO: Pexels (ilustracija)

Nepovoljna situacija

Sredozemlje bi se suočilo s nasilnim udarom vode, pogodivši zapadnu talijansku obalu, istočnu obalu Jadranskog mora (uključujući hrvatsku, slovensku, crnogorsku i albansku obalu) te cijeli istočni Mediteran. Manji otoci i otočne države u Tihom oceanu također bi bili preplavljeni velikim količinama vode, a potrebno bi bilo puno vremena da se vode potpuno smire.

No, scenarij u kojem bi se Zemlja odjednom zaustavila gotovo je nemoguć. "U prirodnim sustavima ništa ne prestaje odmah", rekao je Levy. "Postupno usporavanje promijenilo bi pogled na nebo. Ponegdje bi se dan počeo produljivati, ali s druge strane noć nikako i ne prestaje. I kada bi Zemlja konačno stala, pola planeta bi imalo dan, a druga polovica noć. Međutim, zbog rotacije Zemlje oko Sunca (pretpostavimo da se Zemlja prestala okretati samo oko svoje osi), granica između svjetla i tame bi se stalno pomicala", rekao je Levy. 

"I pored toga bi svijetli dio dana trajao oko pola godine, a isto tako i noć. U onom dijelu Zemlje gdje bi vladao dan, zbog kontinuiranog sunčevog zračenja izgorjeli bi usjevi i šume, a isparilo bi i mnogo vode", objasnio je Levy. S druge strane, čak i tijekom polugodišnje noći, situacija ne bi bila značajno povoljnija, prenosi Business Insider. 

FOTO: Unsplash (ilustracija)

Nazire li se skori kraj?

Nedostatak svjetla i topline vjerojatno bi prouzročio smrt mnogih preostalih biljaka, a voda bi se zamrzla u ledene ploče. Samo bi područja s većom geografskom širinom, gdje sunčeva svjetlost ne bi bila preintenzivna, možda bila nešto sigurnija. U tom bi slučaju potencijalni preživjeli morali prihvatiti nomadski način života, stalno tražeći promjenjiva područja s povoljnim uvjetima.

Prognoza vremena postala bi znatno složenija u slučaju zaustavljanja Zemlje, budući da bi se postojeći obrasci značajno promijenili. Na terminatoru, koji bi razdvajao svijetlu i tamnu stranu Zemlje, javili bi se snažni vjetrovi koji bi sa strane koja je u noći donosili hladan zrak. Taj zrak bi se zagrijavao i dizao na strani koja je obasjana svjetlom, a taj proces bio bi drugačiji u usporedbi s trenutnim sustavom gdje se topli zrak diže iznad ekvatora i hladi te pada prema polovima.

Otkrivena tajna Zemljina sloja: Voda koja curi s površine proizvodi pravo 'malo bogatstvo'

Međutim, čak i dnevno ili mjesečno ili godišnje zaustavljanje Zemlje gotovo je potpuno malo vjerojatno. "Čak i kad bismo počeli iskorištavati okretni moment našeg planeta kako bismo zadovoljili sve energetske potrebe čovječanstva i polako zaustavili Zemlju i dalje bi trebalo oko milijun godina da se planet stvarno zaustavi", rekao je Levy.  Također je gotovo nemoguće da rotacija Zemlje oko svoje osi iznenada prestane zbog sudara s bilo kojim objektom iz svemira. Dakle, svijet neće tako skoro stati, a izlazak iz njega neće biti moguć tek tako.