'ŽIVOT NA SJEVERU' Hrvatica iz Osla otkriva po čemu su Norvežani drugačiji i što ju je najviše iznenadilo

Za portal Generacija.hr otkrila je koliko se život u toj zemlji razlikuje od onoga u Hrvatskoj, je li zadovoljna uvjetima rada i zdravstvom, kakva je bila situacija u Oslu za vrijeme korona krize te što joj najviše nedostaje iz domovine i planira li se vratiti u Hrvatsku.

''Odabir nove zemlje i novog grada na dalekom sjeveru nije došao tek tako. Tome je prethodilo mnogo razmišljanja, proučavanja i istraživanja kako bi se uvjerili da je to ono što želimo. Bolji standard, bolja kvaliteta života, miran i siguran obiteljski život ono je što smo pronašli ovdje'', započela je Dunja Kušan.

'Norvežani su opušteniji i nikamo ne žure'

Dodala je kako je Oslo miran i siguran grad u kojem ne nedostaje zelenila, kao niti raznih društvenih sadržaja.

''Pun je parkova, igrališta za djecu, kulturnih događanja. Ljepota je i u tome što je Oslo grad na moru, no također i grad čija najviša točka Holmenkollen (skijaška skakaonica) samo je 20 minuta udaljena od centra. Priroda je stvarno prekrasna'', istaknula je Dunja i dodala kako duga i hladna zima sa sobom donosi kratke dane, ali je zato ljeto prekrasno i dani su beskrajno dugi.

Njezin život u Norveškoj drugačiji je od onoga u Hrvatskoj, prvenstveno zbog mirnije atmosfere i ljudi.

''Norvežani su smireniji, imam osjećaj da nikamo ne žure. Jedna od njihovih glavnih rečenica glasi: 'Ikke stress!'. U prijevodu, bez stresa. Puno se bave sportom, manje jedu i žive zdravije nego Hrvati. Tiši su nego mi, ne pričaju glasno, ne upadaju jedni drugima u riječ, a mirni su i kao vozači. Naravno, manje su temperamentni, no mislim da i tome kakvi su uvelike doprinosi i njihova jaka ekonomija. Svakako djeluju zadovoljnije i opuštenije'', primijetila je Dunja.

Istaknula je i to kako je život u Oslu puno skuplji, ali je zato i standard znatno viši. Posla ima za sve pa tako i za strance, ali uvjet je poznavanje jezika.

''Svatko tko radi i ima posao može zadovoljno živjeti. Norveška za sve ima zakone i pravila i, što je najvažnije, toga se svi pridržavaju pa tako i poslodavci. Najvažnije je naučiti norveški jezik, tada se otvaraju mogućnosti za bolje zaposlenje i posao u struci. Mislim da je sve teže naći posao samo sa znanjem engleskog jezika. Što se tiče mene i moje obitelji, zadovoljni smo'', rekla je Dunja koja je prve dvije godine života u Oslu i nakon rođenja djeteta odabrala posvetiti obiteljskom životu.

Kroz vrtić, koji joj je jedno od najvećih iznenađenja i kulturoloških razlika, naučila je puno.

''Jako sam zadovoljna što Frank upravo ovdje ide u vrtić i što ima priliku provoditi djetinjstvo u norveškom vrtiću gdje je želja i volja djeteta na prvom mjestu, igra neograničena i vrijeme se provodi vani bez obzira na vremenske uvjete. Jer, kako Skandinavci kažu: 'Nema lošeg vremena, samo loša odjeća''.

'Panike zbog korone nije bilo'

Dunja je pohvalila i norveški zdravstveni sustav koji je ogledalo njihove odlične ekonomije, ali i općenitog pogleda na život.

''Sve je jako dobro organizirano i dostupno. Za djecu i trudnice je zdravstvo besplatno, odrasli plaćaju, no do određene granice. Moje bolničko iskustvo stvarno je dobro. Njihov ljudski pristup i način na koji se odnose prema pacijentu na visokoj je razini. Mislim da izbjegavaju pretjeranu upotrebu lijekova te ne izdaju recepte olako za svaku prehladu. Po zakonu, nekoliko puta godišnje možemo samoinicijativno uzeti trodnevno bolovanje, bez odlaska doktoru''.

Nažalost, korona kriza je zahvatila i Norvešku, ali panike nije bilo.

''Vlasti su na vrijeme reagirale i poduzele mjere zaštite i sigurnosti svojih građana. Norvežani imaju veliko povjerenje u svoju vladu te su se pridržavali svih zadanih mjera. Panike i velikog straha nije bilo. Vrtići su bili zatvoreni te smo vrijeme provodili doma, uz šetnje u prirodi sa sigurnom distancom od drugih ljudi''.

'Nedostaju mi običaji, gradovi i mjesta koje volim'

Upravo je zbog korona krize privremeno morala odgoditi putovanje u Hrvatsku u koju se inače često vraća, i to obavezno na ljetovanje.

''Trudimo se dolaziti za blagdane i ljeti, a plan je barem svaka tri mjeseca biti s našima. Sada zbog ovih izvanrednih uvjeta to nije bilo moguće pa se jako veselimo skorom dolasku. Jako nam je važno dolaziti što češće i provoditi vrijeme s ljudima koje volimo. Video pozivi ipak ne mogu zamijeniti susret'', istaknula je Dunja.

Na upit što joj najviše nedostaje iz domovine, Dunja je odgovorila:

''Roditelji, obitelj i hrvatski jezik. Toliko je puno sitnica i navika koje nedostaju, običaji, gradovi i mjesta koje voliš. Neobično i lijepo u isto vrijeme je i to što sam Norvešku zavoljela kao svoju zemlju. U Oslu je dom. I koliko god Hrvatska nedostaje, nedostajala bi i Norveška da se odlučimo vratiti''.

Cijeli članak pročitajte na Generacija.hr.