Zbog alergije na brezu gužva u ambulantama hitne pomoći, a u gradovima sade nova stabla!

Primjer za takav nerazuman čin je grad Velika Gorica u čijem je užem centru postavljeno nekoliko tegli s mladicama breze. U Gradu tvrde kako su zasadili te breze još prije dvije godine, kao da to umanjuje odgovornost onih koji odlučuju koje će se vrste drveća saditi na javnim gradskim površinama. Isto tako, breza je najčešće drvo koje krasi i daje hlad u dvorištima velikogoričkih dječjih vrtića i škola, što bitno otežava ili čak onemogućuje pohađanje kolektiva djeci koja pate od alergija.

Ne voditi računa o alergenom potencijalu drveća ili biljke koja se sadi u gradovima i naseljima u vremenima kada su alergije u porastu, a nije riječ o novom trendu nego o razdoblju od zadnjih 20 do 30 godina i kada se zbog učestalosti među populacijom, posebice mlađom, smatra globalnim javnozdravstvenim problemom, jednostavno je neoprostivo.

Peludna groznica najčešći oblik alergije

Treba naglasiti da je upravo peludna groznica ili alergijski rinitis najčešći oblik alergije i da ona može bitno narušiti kvalitetu života i dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema i stanja, uključujući i otežano disanje i astmatične napadaje koji zahtijevaju hitnu liječničku intervenciju. Roditelji djece koja  boluju od alergijske astme najbolje vam mogu ispričati kroz kakvo teško razdoblje prolaze sa svojom djecom. Proljeće postaje svojevrsna 'tamnica' za njih i dijete.

Dakle, neugodno iznenađeni novim sadnicama breze u Velikoj Gorici koja poput Zagreba i mnogih drugih gradova i naselja obiluje tom drvenastom biljkom visokog peludnog potencijala, poslali smo novinarske upite mjerodavnima kako bi saznali je li riječ o nekoj omašci ili se ipak vodi računa o alergenom potencijalu drveća koje se sadi. Isti upit poslali smo i u zagrebačko gradsko poglavarstvo, kako bi provjerili kakvo je stanje u metropoli.

Zbog negodovanja građana ne sade nove breze

U Gradu Velika Gorica su odgovorili kako se u svom radu, kada su u pitanju breze kao alergeno drvo, Stručno povjerenstvo za javne zelene površine koje djeluje u sklopu Upravnog odjela za urbanizam i zaštitu okoliša vodi idejom da se zahtjevi za uklanjanje breza s javnih površina, ako se pojave, uglavnom odobravaju: "ako za to postoje i drugi uvjeti kao što je suglasnost svih suvlasnika, ako je stablo u blizini stambene zgrade, dotrajalost, bolest ili znatno oštećenje stabla, mogućnost sadnje novog stabla u zamjenu, itd.  Drugim riječima "utvrđuje se stručna, društvena i estetska opravdanost svakog pojedinog zahtjeva".

Podsjetili su da se Velika Gorica u najvećoj mjeri izgradila i uredila u drugoj polovici 20. stoljeća dok nije bilo toliko problema s alergijama te sada velik broj breza dovodi do problema. Zaključuju kako nije moguće ukloniti sve breze s javnih površina, već da to rade postepeno, ali da nove više ne sade upravo zbog negodovanja građana.

Lijepo je to čuti, no bilo bi nam draže da se alergeni aspekt drveća ili biljke uvede i kao službeni kriterij prilikom odlučivanja o vrsti koja će se saditi.

Sugeriraju izbjegavanje sadnje alergenih vrsta

U Gradu Zagrebu u odgovoru koji je potpisao mr. sc. Dinko Bilić kao pročelnik Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, nabrojani su kriteriji na osnovu kojih će se saditi na javnim zelenim površinama, a to su: estetski aspekt, otpornost na gradske uvjete i tlo, raspoloživi prostor za sadnju i razvoj krošnje, biološka i ekološka raznolikost itd.

Upravo zbog svjesnosti da je dio populacije alergičan na pelud pojedinih vrsta stabala, navodi dalje mr. sc. Bilić, u postupku izrade projekata krajobraznog uređenja javnih zelenih površina sugerira se izbjegavanje alergenih vrsta, osobito na parcelama škola, dječjih vrtića i sličnih institucija. Ističe kako je jedan od kriterija prilikom projektiranja krajobraza svakako i alergenost određene vrste. Isto tako, kod izdavanja rješenja za sječu stabala, izbjegava se zamjenska sadnja brezama, osim u drvoredima i na lokacijama gdje je potrebno očuvati identitet određenog prostora koji je vrlo često definiran upravo brezama kao što su Prisavlje, Cvjetna aleja, Krapinska, Trpimirova, Medvešćak, Jordanovac u Zagrebu.

Grad bi se 'estetski' osiromašio

Dalje, mr. sc. Bilić zaključuje: "uklanjanjem svih alergenih vrsta stabala iz krajobraznog uređenja (breza, hrast, vrba, lijeska, bor, brijest, joha itd.), grad bi se estetski osiromašio, bez ikakve garancije da druge posađene vrste ne bi nakon nekog vremena također postale alergene. Napominjemo da se povećanje broja alergenih vrsta ne događa zbog promjena u karakteristikama peluda, već zbog povećanja naše osjetljivosti na pelud".

Smatra kako lokalno uklanjanje izvora alergenog peluda ne može spriječiti alergijske reakcije, jer je poznato "da po suhom vremenu pelud stabala nošen vjetrom može letjeti nekoliko desetaka kilometara".

Alergično 'samo' deset posto populacije

"Činjenicu da postoji općenita svijest da se alergije ne mogu spriječiti sječom stabala, a znanost potvrđuje da je alergično samo 10 posto populacije, potvrđuje i podatak da Odsjek za zelene površine ovog Ureda godišnje zaprimi tek 10-ak zahtjeva za sječu stabala zbog alergija od čega se više od 50 posto zahtjeva odnosi na topole, čiji pahuljasti plodovi uopće nisu alergeni", poentirao je u svom odgovoru mr.sc. Bilić.

Činjenica jest da je Zagreb metropola i to ne samo po broju stanovnika nego da je i u organizacijskom i administrativnom dijelu, da se ograničimo samo na te kriterije, daleko ispred ostalih gradova u Hrvatskoj. I ovaj odgovor to djelomice potvrđuje, no nekoliko zadnjih navoda u odgovoru mr. sc. Bilića je sporno.

Potencijal alergenosti kao kriterij prilikom sadnje drveća

Naime, nitko ne očekuje da se iz grada uklone sve alergene vrste stabala niti da se zabetoniraju zelene površine jer trave isto imaju jak alergenski potencijal. No poželjno je da se prilikom odabira vrste stabala koje će se saditi odabiru one koje imaju nizak stupanj alergenosti.

Epidemiologinja iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrea Barišin, ljubazno nam je ustupila svoj članak u kojem su razvrstane drvenaste biljke (drveća) po stupnju alergenosti. Tako postoje visoko i nisko alergena stabla. Stoga bi oni koji odlučuju o sadnji drveća po javnim površinama trebali svakako usko surađivati sa stručnjacima kako bi mogli lakše odlučiti koju vrstu zasaditi, koja imaju niži stupanj alergenosti i čije razdoblje cvjetanja kraće traje.

Navod mr. sc. Bilića kako samo 10 posto populacije pati od alergije s naglaskom na 'samo', znači da ga ne impresionira broj od 100 tisuća građana grada Zagreba kojima je zbog alergije narušena kvaliteta života i uzrokuje im često i ozbiljne zdravstvene probleme, posebice najmlađima.

Značajan porast oboljelih od astme među dječjom populacijom

Dovoljno je da se samo 'prošeće' do dječje bolnice Srebrnjak u Zagrebu pa da se na licu mjesta uvjeri u kakvom su sve zdravstvenom stanju djeca koja pate od alergija. Početkom travnja kada je koncentracija peludi breze bila iznimno visoka nije bilo dovoljno mjesta za svu djecu na odjelu hitne pomoći.

U dječjoj bolnici Srebrnjak koja je po svim mjerilima 'prijatelj djece' i mogla bi biti primjer i drugim zdravstvenim ustanovama u smislu organizacije rada te posvećenosti i ljubaznosti zdravstvenog osoblja, rađene su i ozbiljne epidemiološke studije koje su potvrdile znatan porast alergija među djecom.

To je pokazao i međunarodni projekt 'Atopica' financiran sredstvima Europske unije, u kojem je sudjelovala i ta bolnica pod vodstvom doc. dr. sc. Mirjane Turkalj. Doc. Turkalj nam je otkrila kako je u porastu broj oboljelih od astme i to ponajviše alergijske te alergijski dermatitis.

Najveće koncentracije peludi u Slavoniji

"Prije dvadesetak godina učestalost astme u dječjoj populaciji iznosila je između 3 i 4 posto, a danas ona iznosi 8 do 10 posto", rekla je. Studija je pokazala i porast alergija na brezu, trave i ambroziju, a obuhvaćene su tri regije: Slavonija, Zagreb i Dalmacija. Očekivano, najveću koncentraciju peludi u zraku imala je Slavonija (700 -1000 zrnca/m3), slijedi Zagreb (250-300 zrnca/m3), dok je najmanja koncentracija u Dalmaciji (30-40 zrnca/m3).

Nije isto ima li u gradu sto ili 10  tisuća breza

Tvrdnja mr. sc. Bilića kako lokalno uklanjanje izvora alergenog peluda ne može spriječiti alergijske reakcije jer ista nošena vjetrom može 'letjeti i desecima kilometara' također je kontradiktorna jer prema toj logici ne bi trebalo uklanjati niti ambroziju, kao najveću prijetnju alergičarima. Jasno je da vjetar raznosi pelud ali je isto tako važno i s koje udaljenosti. Nije isto ako je u gradu zasađeno sto, tisuću ili 10 tisuća breza i nije isto ako vam je alergeno drvo pod prozorom ili ga nema u udaljenosti od nekoliko kilometara.

Garancija da neko drvo za 30 godine neće postati visoko alergeno zbog klimatskih promjena, onečišćenja i sl. nema, ali to ne znači da nije vrijedno u tom ga razdoblju zasaditi umjesto onog koje već sada zbog visokih koncentracija peludi stvara velike probleme građanima.

To što građani nisu zatrpali Grad, prema navodima mr. sc. Bilića, zahtjevima za sječom breze ne znači da im to, dok se guše od peludi iste, ne pada na pamet. Više je riječ o tome da nisu upoznati da takav zahtjev uopće mogu podnijeti. Grad Zagreb, a u tome bi ga trebali slijediti i drugi, trebao bi postepeno smanjivati broj breza i zamjenjivati ga drugim manje alergenim drvećem. I općenito, aktivno sudjelovati u svim mjerama koje mogu olakšati život alergičarima.

Vidjet ćemo kakva će situacija biti ove godine s uklanjanjem ambrozije. To je poseban problem koji ćemo detaljno obraditi u idućem članku.